"Budućnost pripada nama". To svakako vrijedi za Thompsona, ali ne i za desničarske stranke

Ovih dana po društvenim mrežama dijeli se antologijski predizborni plakat Hrvatske stranke prava na kojoj je šef stranke Anto Đapić, zajedno s Markom Perkovićem Thompsonom i Giulianom, pozivao na završni predizborni skup u Domu sportova u Zagrebu.

Koncert se odvijao pod sloganom "Budućnost pripada nama", što je bila neskrivena asocijacija na slavnu pjesmu "Tomorrow belongs to us" iz filma Cabaret u  izvedbi mladog plavokosog nacista.

U hrvatskoj verziji pjevali su dva crnokosa, ricasta, zagelirana mladića Thompson i Giuliano (može li hrvatskije od toga?), što tada nije izazvalo nikakvu pažnju, a kamoli odvelo HSP u bolju budućnost.

Na izborima 2000. godine SDP-ova koalicija odnijela je pobjedu, a Đapićev i Thompsonov (i Giulianijev) HSP dobio 5,19 posto glasova i žgoljavih pet mandata u Hrvatskom saboru.

Naredne četiri godine Đapić je pripremao teren za koaliciju s Ivom Sanaderom koji ga je, na intervenciju Europske unije, odbacio zbog ustaške nostalgije u korist saveza s nacionalnim manjinama i Miloradom Pupovcem.

Thompson procvjetao

I dok su pravaši propali, Thompson je nakon Tuđmanove smrti procvjetao i u eri domoljubnog pučističkog preporoda, otpora haškim optužnicama, bijega Ante Gotovine, klerikalne revolucije, kasnije i novog rušilačkog pokreta sa šatorašima, stožerašima i obiteljašima, preuzeo ulogu desničarskog trubadura.

I primio novac od Sanaderova HDZ-a da ne pjeva u kampanji za Hrvatsku stranku prava.

Budućnost je definitivno pripala njemu, ali je li pripala hrvatskoj desnici?

Nakon predizbornog koncerta Thompsona i Giuliana pravaši su se rasuli kao rakova djeca, neki su uletjeli u krilo HDZ-u, neki nestali u gustoj magli, dok su na vlasti u dva navrata bile SDP-ove koalicije, kao i liberalniji, proeuropski HDZ Ive Sanadera i Andreja Plenkovića.

Desnica na margini

Takav HDZ čvrsto je držao u rukama poluge vlasti, dok se politička desnica ponekad znala prištekati na neku od lukrativnih slavina očito neiscrpne državne blagajne.

Krajnja, radikalna, filoustaška, tobožnja domoljubna desnica bila je gurnuta na marginu i prepuštena medijskim, estradnim, uličarskim manifestacijama.

Pa smo imali velečasnog Sudca sa svojim mističnim sposobnostima bilokacije (a sada ga ne možemo naći ni na jednoj lokaciji), guslara Thompsona s narodnim epovima o Herceg-Bosni i Jasenovcu i Gradiški Staroj, Željku Markić kao lidera klerikalne desnice, dobili smo klečitelje, molitelje i obiteljaše, zatim šatoraše i stožeraše utjelovljene u Mirku Čondiću i Đuri Glogoškom, pa pobunjenike na sinjskoj Alci (među njima i Ante Kotromanović), pa HOS-ovske provokatore, zatim dvije vukovarske kolone, nogometne huligane s visoko podignutom desnicom i plakatima za Bleiburg, prosvjednike protiv Istanbulske konvencije, povijesne revizioniste koji obilaze osnovne škole sa svojim  verzijama Jasenovca, a sada smo došli do Hipodroma i do Ivana Penave na čelu nekakvog povjerenstva za istraživanje komunističkih zločina.

Liberalna ljevica

Ali vlast drži Plenkovićev HDZ, kao što ju je držao Sanaderov HDZ koji je dinamitom raznio spomenik Juri Francetiću i uhitio Gotovinu, obojica u savezu s Miloradom Pupovcem i SDSS-om. Dok su na vlasti bili Ivica Račan i Zoran Milanović, a na Pantovčaku su nakon Tuđmana stolovali oporbeni Stipe Mesić, Ivo Josipović i Zoran Milanović, uz kratku iznimku Kolindu Grabar Kitarović koja se brzo iz Karamarkovog prešaltala u Plenkovićev tabor.

A najveći lider te suverenističke, nacionalističke, domoljubne, antieuropske, protumigrantske, orbanovske ili putinovske desnice, bio je predsjednik Zoran Milanović.

Je li to ta budućnost koju su najavljivali Đapić, Thompson i Giuliano?

Estrada i politika

"HDZ-ovo desno krilo i desnica izvan HDZ-a na određeni su način svedeni na estradna zbivanja kao način manifestiranja svojih preferencija, a prava politika, ona koja distribuira moć i resurse, nalazi se u rukama Plenkovića i njegova kruga suradnika", napisao je ovih dana politolog Boško Picula s Fakulteta političkih znanosti.

Zato se Penava bavi kopanjem po komunističkim jamama, a Thompson organizira domoljubni miting na Hipodromu koji manje ima veze s njegovim glazbenim umijećem, koliko s demonstracijom moći i prebrojavanjem samozvanih domoljuba. 

I naravno, višemilijunskom zaradom.

Desnica mijenja društvo

Desnica je, uz pomoć Katoličke crkve, braniteljskih udruga, paraklerikalnih organizacija, određenih ustanova i institucija, krenula u operaciju mijenjanja društvenog sklopa, preodgajanja, indoktriniranja, često i zatupljivanja, u pravilu manipuliranja na svim razinama, dok je birokratska država u užem smislu riječi u rukama liberalnijeg HDZ-a ili ponekad SDP-a.

A ta desnica potom služi oporbenom HDZ-u za rušenje ljevičarske vlasti, nacionalne i lokalne, za krčenje puta prema vlasti i polugama moći, kao i za održavanje na vlasti kroz saborske žetončiće ili lokalne koalicije.

Plenki na Hipodromu

Andrej Plenković još uvijek nije rekao hoće li doći na Thompsonov koncert, gdje bi sigurno bio prihvaćen kao strano tijelo, kao što su takve nejasne i nemušte odgovore davali i mnogi kandidati na zagrebačkim izborima, svjesni o čemu se na Hipodromu radi.
Malo tko želi biti viđen uz Marka Perkovića Thompsona.

Pjevača koji je spremno pozirao sa slikama Ante Pavelića i Jure Francetića, pjevao za pravaše, a sada se buni što ga se stavlja u politički kontekst. 

Politička desnica se reklamira i promovira, ali ne vlada.

No barem dobro zarađuje. Tko zna, možda je ona budućnost doista pripala njoj.