News

Komentari 12

Churchillovi židovski komandosi i tajna Trupe X: Manfred i Bob u autu bez kočnica protiv Hitlera

Churchillovi židovski komandosi i tajna Trupe X: Manfred i Bob u autu bez kočnica protiv Hitlera

Od osvajanja Sicilije, preko 'dana D' u Normandiji, nije bilo veće akcije u drugom svjetskom ratu u kojoj nije sudjelovala 'Trupa X'. Tajno formirani odred njemačkih Židova koji su uskoro postali strah i trepet svih nacista

Prema procjenama povjesničara, do 1937. godine više od 25 posto židovske populacije napustilo je Njemačku. Oduzimani su im poslovi, djeca su im izbacivana iz škole i maltretirana i jednostavno tu više nisu mogli zamisliti svoju budućnost.

Ostale tri četvrtine, što zbog neimaštine, što zbog činjenice da bi bijegom ostali bez svega za što su radili cijeli život, odlučili su ostati. Barem još neko vrijeme.

Iduće godine, nakon brutalnih zločina u "kristalnoj noći", većina Židova u Njemačkoj i Austriji shvatila je težinu situacije. Dio njih odlučio se za ultimativnu žrtvu. Ukrcavaju vlastitu djecu u takozvane "Kindertransport" vlakove koji će ih odvesti do sigurnosti u Velikoj Britaniji. Djeci govore kako je sve to avantura i kako će uskoro opet biti zajedno.

Ali djeca znaju. Roditelji su im dali većinu obiteljskog bogatstva i odjeću nekoliko brojeva veću. Jer jednom kad dođu na otok, tko zna što ih tamo čeka.... Na tisuće njih ukrcano je na 'vlakove spasa'. 

U nešto drugačijim okolnostima te 1938. godine u Velikoj Britaniji završio je i 16-godišnji Manfred Gans. Kako je bio iz imućnije židovske obitelji, roditelji su mu organizirali privatan put u Englesku gdje će boraviti kod obiteljskih prijatelja. Ostatak židovske djece već je bio raspoređen po raznim farmama i školama. 

ŽIDOVI U VELIKOJ BRITANIJI POČETKOM RATA

No Gans nije dugo bio u 'komfornoj' situaciji. Kad je rat započeo 1939. godine, Velika Britanija proglasila je oko 70.000 izbjeglica iz Austrije i Njemačke "neprijateljskim useljenicima", iako je među njima bilo čak 55.000 Židova, koji bi, da su ostali u svojim državama, sigurno dočekali smrt... 

Uskoro su 'nepoželjni' useljenici raspoređeni u 'detention' kampove širom svijeta. Dio ih je završio u Australiji, dio u Kanadi, a dio, baš kao i junak naše priče, ostaje na Otoku. Prvo ga šalju u kamp u Manchesteru, u kojem je, prisjeća se, bilo više štakora nego ljudi. Nedugo zatim premještaju ga na otok Man, gdje je zatvoren s njemačkim nacistima. Bizarno, ali nažalost potpuno istinito.

Cijelo to vrijeme Manfred i ostatak ekipe nemaju nikakvog posla ni obaveza. Samo su tu, u nekoj vrsti zatočeništva i nemaju što nego čekati. Do njih dolaze vijesti o teškim stradavanjima Židova po Europi, ne znaju gdje su im obitelji, ali ne mogu ništa. Takav je zakon.

Iduće 1940. godine netko u vladi Velike Britanije shvaća da je šteta da mladi, radno sposobni, ljudi stoje zatvoreni bez ikakve svrhe, pa je Manfredu i dijelu zatočenika dopušteno da se pridruže vojsci. Ali nisu im dali oružje. Njihovi poslovi svedeni su na čuvanje skladišta i gradnju cesta i pista za slijetanje. I tamo su odvojeni od ostalih vojnika. Britanci imaju svoje šatore i menzu, Židovi svoje.

Manfred i ostatak njegovih, sad već prijatelja, međutim ne želi graditi piste. Iz dna duše preziru Hitlera i naciste i traže da ih se pošalje na ratišta. Ništa se ne mijenja. Cementiraju, ruše drveća, grade hangare... Iako je većina  željna borbe, koriste ih kao jeftinu radnu snagu..

ORIGINALNI NEMILOSRDNI GADOVI

Stižemo već i u 1942. godinu. Premijer Winston Churchill nakon razgovora s Lordom Louisom Mountbattenom dolazi na sjajnu ideju. Mladiće, koji su dosad korišteni kao ispomoć vojsci, obučit će kao komandose. Stvara se posebna jedinica. Dobivaju ime "Trupa X". Oni će biti britansko tajno oružje u ratu.

Od 87 mladića vrbovanih za "trupu X" većina njih je na otok stigla "Kindertransportom", manji broj poput Gansa u privatnom aranžmanu. Nadređeni u vojsci brzo shvaćaju koliko su ovi mladići korisni. Govore njemački savršeno tečno i većina je dobro obrazovana. Osim komandosa, odlučuju ih 'trenirati' i kao ispitivače. 

Idućih nekoliko mjeseci provode u kampovima za obuku, ali prije odlaska na ratište moraju odbaciti svoj stari identitet. Nitko ne smije znati da su oni njemački i austrijski Židovi. U sklopu obuke u kampu morali su savladati i engleski naglasak kako bi na terenu mogli 'proći' kao Englezi. 

Stiglo je napokon vrijeme za odlazak u rat. Ovih 87 mladića, koji su godinama zajedno živjeli i vježbali, po dolasku na europsko kopno, odmah je razdvojenu u 30-ak skupina. Prevrijedni su da budu na jednom mjestu. Pozdravljaju se, jedan drugog grle i odlaze svaki na svoju stranu...

Manfred, koji je u međuvremenu postao Fred Gray, cijelo to vrijeme pokušava doznati nekakave informacije o svojim roditeljima koji su ostali živjeti u nacističkoj Njemačkoj. Ali nemoguće je u to vrijeme znati nešto konkretno. On se može samo nadati da su živi i nastaviti s borbom.

Iduće dvije godine "Trupa X" stekla je poseban ugled. Nacisti ih se boje, a saveznici ih gledaju s ogromnim poštovanjem. Pojedinci iz ove grupe bili su među glavnima u osvajanju Sicilije 1943., sudjelovali su u "danu D" u Normandiji godinu poslije, a baš je skupina vojnika koju je Gans predvodio prva uspješno prošla prepreke na plaži i stigla na dogovoreno mjesto u unutrašnjosti Normandije. Priča kaže kako je Manfred sam uspio zarobiti i natjerati na predaju veću skupinu njemačkih vojnika koji su im onda pokazali gdje su postavljene mine. 

Već smo u 1945. godini. Većina Europe je oslobođena, ali nacisti i dalje nastavljaju u ogromnim brojkama ubijati Židove u koncentracijskim logorima. Manfred je, u međuvremenu, kako više nije bilo potrebe za "trupom X", poslan u Nizozemsku gdje je radio u uredu. Ali ne može se skoncentrirati na posao. Dok on ima tri topla obroka, krov nad glavom i plaću, njegovi roditelji, ako su bili među sretnijima, još uvijek nisu ubijeni od strane nacista. Odlučuje djelovati. Iako je ideja suluda, Manfred joj se ne može oteti. 

SAMOUBILAČKA MISIJA

Donio je odluku kako će sam osloboditi majku i oca iz koncentracijskog logora. U ožujku posjećuje svoj rodni grad u Njemačkoj, koji je bio odmah uz granicu s Nizozemskom. Šokiran je onim što je vidio. Kuća u kojoj je odrastao za vrijeme nacističke vlasti postala je Gestapovo mučilište. Ovo mjesto napustio je 1938. godine, sad sedam godina poslije, po ulicama prepoznaje ljude koji su njega i njegovu obitelj maltretirali. Nacističke simpatizere. Pokušava doznati gdje su mu roditelji završili, ali ne može doći do pouzdane informacije. 

Vraća se u Nizozemsku i dva mjeseca istražuje. Doznaje da su mu roditelji na području današnje Češke, u kampu "Theresienstadt". To je to. Nema više što čekati. Odlazi ih sam spasiti.

Uzima svoju strojnicu, pištolj, nekoliko ručnih granata, par obroka i nekoliko kanistara goriva i sjeda u stari britanski jeep. Dobio je i vozača, mladića poznat samo kao "Bob". Njegove razloge za sudjelovanje u ovoj, u principu samoubilačkoj akciji, ne znamo, ali pouzdano znamo da jeep nije imao kočnice.

Dva mladića, u mlađim 20. godinama, s par pištolja i vozilom koje ne radi odlaze sami osloboditi cijeli koncentracijski kamp...

Prvi dan putovanja prespavali su Munsteru. Njemačka je tog 7. svibnja kapitulirala, ali ta informacija do njih nije došla. Drugog dana dolaze do grada Kassella u blizini Frankfurta, ali sovjetska vojska im ne dopušta da nastave tim putem. Svejedno ne odustaju. Odlaze na jug i pokušavaju se tim putem 'ušuljati' u Češku. Na putu nailaze na nekoliko 'problema'. Guma na vozilu se probila, a dok su je popravljali, opkolila ih je skupina bijesnih Nijemaca. Jedva su izvukli živu glavu i nastavili su svoj put.

Napokon ulaze u Češku. Na cestama susreću stotine njemačkih vojnika, ali i civila, koji se žele Gansu predati. Vide da je u britanskoj uniformi i znaju da će bolje 'proći' s njim, nego s Rusima

- Umrijet ćemo ako nas ostavite s Rusima. Nemamo od čega živjeti - molila ih je jedna Njemica, na što joj je Manfred odgovorio "kako su njezini ljudi radili i puno gore stvari".

Uz pomoć 'gerila' skupine češkog otpora, Manfred i Bob dolaze do ulaza u kamp Theresienstadt. Dan prije njih tu su stigli Sovjeti. Kad su vojnici iz SSSR-a čuli Manfredovu suludu priču, odlučili su pustiti ga u kamp. Ono što je vidio šokiralo ga je. Deseci tisuća jedva živih, izgladnjelih muškaraca, žena i djece ležalo je po podu. Većina je imala teških zdravstvenih problema. Nacisti su ih samo ostavili tu da umru, nisu ih stigli ubiti u plinskim komorama. 

Od jednog zatvorenika doznaje kako su mu roditelji i dalje tu. Kako su živi. U strahu da ih susret s njim bez najave ne bi šokirao, zamolio je tog zatvorenika da im javi da ih sin čeka ispred. Kad su izašli, pali su mu u zagrljaj. Cijeli logor bio je dirnut ovom situacijom. Nitko nije mogao vjerovati da je to moguće. Krenula je pjesma.

- Ne mogu opisati tih prvih desetak minuta kad smo se ponovno susreli. Gledao sam oca, mršavog, s ranama po sebi, ali s ogromnim osmijehom na licu. Isplakali smo se i ostali smo cijelu noć uz vatru i čaj pričati - prisjetio se Manfred.

SRETAN KRAJ

Sovjeti mu nisu dopustili da odvede roditelje natrag u Nizozemsku. Niti je on to htio. Znao je da bi teško preživjeli dugi put pun prepreka. Pozdravlja se s njima, ali ovaj put zna da će ih opet vidjeti.

Koji tjedan kasnije roditelji su mu prebačeni avionom na sigurno u Nizozemsku. Rat je napokon gotov. Većina kolega s kojima je služio u "trupi X" ostala je bez cijele obitelji u ratu i holokaustu, pa odlučuju zadržati svoja nova britanska imena i identitet. Ali ne i Manfred. Čim je mogao, odbacio je identitet Freda Graya.

U Velikoj Britaniji završio je fakultet i oženio se za djevojku koju je znao cijelog života. Par se skrasio u SAD-u, dobili su dvoje djece, i Gans je imao uspješnu karijeru savjetnika u brojnim kompanijama. Preminuo je u 88. godini 2010. u svojem domu u New Jerseyju. Po mnogima, on i njegova "Trupa X" bili su inspiracija za Tarantinov megauspješni film "Nemilosrdni gadovi". 

Originalni članak o Manfredu i njegovoj družini objavljen je na Washington Postu, čiji su novinari razgovarali s autoricom knjige o 'Trupi X', spisateljicom Leah Garrett.

Najčitaniji članci