Dajte nam vaučere i reforme, dosta nam je tatinih sinova

Vaučeri su potvrde izdane od države kojima vlada jamči da će pokriti sve ili dio troškova u školstvu ili zdravstvu, recimo kad izaberete školu ili polikliniku u privatnom ili javnom sektoru.

S vaučerima bi obrazovanje i zdravstvo postali konkurentniji i dobri kadrovi u njima više ne bi gledali stranačko kadroviranje i preferirane tatine sinove. Bez reformi i vaučera javni sektor ostat će više nalik na onaj iz bivše Jugoslavije nego na današnji švedski i njemački, kojima, kao, težimo, te bez njih nećemo nikog preteći ni u čemu jer će i Bugari od EU dobiti 29 milijardi, a Rumunji 78 milijardi eura. Vaučeri možda nisu za otoke i opustošenu provinciju, kad je u pitanju primarna zaštita, ali su idealni za velike sredine kao što su Zagreb, Split ili Rijeka. Premda i otočanin može s vaučerom za specijalističke preglede u bilo koju bolnicu u RH. Dakle, bez reformi ne pretječemo nikoga, “no way”, što bi rekao najpoznatiji Hrvat u samoizolaciji. Jedan naš ministar rekao je da se strukturne promjene ne rade u krizi. Znamo, ne rade se u krizi, a ne rade se ni kad nema krize jer, ako nam je krenulo, zašto bismo?! To je logika zemlje koja želi ostati na začelju EU. Šveđani imaju vaučere. Pa jesmo li mi stvarno pametniji od njih? Neka bar dio EU pomoći usmjere u vaučere i tako pokažu da uistinu žele smanjiti korupciju i povećati konkurentnost.

MISTERIJ RAČUNA 'Dragi gosti, na ovom računu vam je najveći PDV u Europi!'

Da ste uvjereni ljevičar i privatni sektor vam je crvena krpa, biste li radije umrli čekajući da dođete na red za uslugu u bolnici u javnom sektoru, gdje biste konzumirali svoje pravo na “besplatno” zdravstvo, ili biste ipak s vaučerom odmah ili mnogo brže obavili pregled u privatnoj poliklinici? Mnogi, naime, generalno miješaju pravo na javnu uslugu i pravo javnog sektora da samo oni imaju pravo pružati javnu uslugu. Kako se na mnoge usluge u javnim bolnicama čeka mjesecima, naša su groblja puna onih koji nisu uspjeli dočekati svoje pravo na besplatnu uslugu u javnim bolnicama.

Javno zdravstvo

Upravo bi u kriznim vremenima vaučeri mnogima koji traže besplatnu uslugu mogli spasiti život, recimo CT, MR ili mamograf za žene. No vaučeri ne spašavaju samo živote, oni su i općenito dobra mjera koja može smanjiti korupciju u društvu. Koliko ste puta čuli da su djeca liječnika, a ovdje izuzimamo marljivu djecu, preferirana pri upisu na medicinske fakultete ili da ona poslije lakše dobivaju posao u dobrim javnim bolnicama? Kao prvo, ovi raniji primjeri jesu primjeri korupcije, jer roditelj u javnom zdravstvu zloupotrebljava svoju funkciju kako bi svome djetetu, pa tako i sebi, osigurao bolja primanja, opet u javnom sektoru. Ali ako ste dijete utjecajnog liječnika, velika je šansa da nećete biti baš najmarljiviji učenik, a poslije i student, jer kad vam je nešto dano na pladnju i znate da ćete sigurno dobiti dobar posao, čemu se previše truditi? No posljedica ove korupcije u zdravstvu, osim što promiče neravnopravnost, ima mnogo strašniju posljedicu. Bilo bi vrijedno istražiti, a zvuči logično, kako je smrtnost pacijenata kod djece liječnika koja nisu poštena dospjela na medicinske fakultete veća nego kod liječnika koji su pošteno došli do svog posla? Samo, zašto su djeca liječnika preferirana kod upisa i zapošljavanja u javnim bolnicama? Pa zato što postoji korupcija u zdravstvu. Ali kako je liječiti?

Jedna je mogućnost smanjenja gornjih primjera korupcije u zdravstvu uvođenje vaučera, koji trenutno kod nas ne postoje, pa javnu zdravstvenu uslugu pružaju samo javne bolnice. Zamislite samo što bi se dogodilo da uvedemo vaučere u zdravstvu... Stvorila bi se panika kod korupciji sklonih liječnika u javnim bolnicama jer vaučeri bi značili da se za pacijente koji trebaju javnu zdravstvenu uslugu moraju boriti s liječnicima iz privatnih bolnica. Shvatimo, konkurencija je poželjna jer ona bi povećala konkurentnost, u čemu je Hrvatska najlošija u EU, s razlogom. Jer ako se za pacijente moraju boriti s privatnim bolnicama, javne bi bolnice nevoljko primale nedovoljno dobre kadrove, tatine sinove, jer s njima ne bi bile konkurentne privatnim bolnicama. Dakle, vaučeri ne samo da spašavaju živote, oni bi rapidno povećali sramotnu poziciju Hrvatske na ljestvici konkurentnosti, na kojoj smo zadnji u EU, ali bi i smanjili korupciju u Hrvatskoj, a na ljestvici korupcije smo tek malo bolji, četvrti u EU, pri čemu su nas prošle godine pretekle i Grčka i Italija, godinama uz Bugarsku najlošiji u EU. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li nas iduće godine još netko prijeći. Vlada mora prestati biti puki promatrač, ona mora aktivno djelovati u suzbijanju korupcije, a vaučeri su jedna antikorupcijska mjera u obrazovanju i zdravstvu. Neka ih i malo uvedu, ali neka počnu.

APSURDISTAN Mi to plaćamo! 10.000 lokalnih političara košta milijardu kuna

Napomenimo kako je Milton Friedman još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća američkoj vladi predlagao vaučere kao način financiranja obrazovanja Amerikanaca s niskim primanjima. Vaučeri bi, prema njegovu mišljenju, omogućili pristup izvrsnim školama (javnim ili privatnim) bez veće intervencije države, gdje bi izbor ovisio o preferencijama djece i roditelja. Vaučeri uvode konkurenciju, pa poboljšavaju uslugu, a na građanima je sloboda izbora. Vaučeri, dakle, osiguravaju besplatnu uslugu, a građani mogu birati tko će im tu uslugu pružati. Dakle, ako ste protivnik vaučera, a ne znate kako na drugi način smanjiti korupciju o kojoj sam govorio, vi ili ste nesposobni, ili ste ideološki pristrani, ili imate koristi od korupcije u obrazovanju ili zdravstvu. A kad smo kod zdravstva, poznato je koliko naši utjecajni liječnici vole politiku. Vaučeri u zdravstvu, osim u Americi, postoje u Češkoj, Njemačkoj, Hong-Kongu, Švedskoj, da nabrojimo neke. Švedsku mnogi na ljevici ističu kao oličenje demokratskog socijalizma. No upravo je ta Švedska uvela vaučere davne 1992. pa se udio privatnog sektora kao javne usluge u školstvu povećao na 10%, u staračkim domovima na 20%, a u zdravstvu na 10%. Dakle, nisu vaučeri prijetnja kvalitetnom dijelu javnog sektora, recimo PMF-u ili Građevinskom fakultetu, vaučeri su prijetnja samo lošem dijelu javnog sektora, oni su prijetnja tome da sin nekog vrhunskoga kirurga koji nije vrhunski operira nekoga. Voljeli biste takvome na stol? U Njemačkoj, koja je mnogima uzor, možeš izabrati bilo kojeg liječnika opće prakse, privatnog ili javnog. Osiguranje je kompletno privatizirano i sam izabireš osiguranje i što ono plaća.

Da je korupcija velik problem u obrazovanju, nedavno je iskusio jedan znanstvenik s dokroratom iz inozemstva koji nije mogao dobiti posao na fakultetu jednog našeg sveučilišta jer je jedan utjecajan profesor pozapošljavao velik broj nekvalitetnoga kadra. Ali zašto je on to učinio, istina legalno, jer uništavanje države kroz povećanje neefikasnosti je u korupciji legalno? Pa svatko koga je zaposlio njegov je čovjek bude li se kandidirao za dekana. Dakle, zloupotrijebio je javnu funkciju kako bi sebi osigurao potencijalnu korist. Upravo zato nam trebaju vaučeri jer oni u obrazovanju uvode konkurenciju, a tad se ne zapošljava preko veze. Ako nema konkurencije, kolege, pa i oni pošteni, šutke prelaze preko ovakve korupcije.

A ako se uvedu vaučeri, kolege će se sigurno suprotstaviti i eto manje korupcije u obrazovanju. Vaučeri bi pomogli velikoj većini dobrih i kvalitetnih liječnika da u svojoj sredini ne gledaju preferirane tatine sinove. Tisuće hrvatskih studenata izražavaju nezadovoljstvo odlukom Ustavnog suda kojom bi stručni studiji, suprotno praksi EU, uskoro mogli doći u nepovoljniju poziciju u odnosu na sveučilišne studije. Javni sektor u Hrvatskoj ne da ne dopušta konkurenciju privatnog sektora, suprotno od EU regulative, on sve radi da zagorča poziciju privatnog sektora u Hrvatskoj. Loš dio javnog sektora pokušava sve da studije izvan sveučilišta, a takva su mnoga privatna učilišta, derogira u pravima.

Pomoć studentima

Prema našem zakonu, studij se zove stručni, neovisno o programu, ako nije na sveučilištu, a to, jasno, ništa ne govori o kvaliteti i težini programa. Stavljanje u isti koš baš svih studija tipično je nasljeđe socijalizma, koji voli uravnilovke i usrednjavanja. Naime, kad bi hipotetički neka sastavnica Harvarda prešla u Hrvatsku, sa svim svojim profesorima i resursima, za Hrvatsku bi to bio stručni studij. Ova odluka o derogiranju nesveučilišnih programa udar je ne samo na privatne škole nego i na državna veleučilišta. Recimo, ja vodim dodiplomski studij Business Analytics privatne poslovne škole ZŠEM, iz čije je prve generacije od devet studenata njih pet otišlo na magisterije iz financija na elitnim sveučilištima: Essex, Trinity, Bologna, Firenca i Beč. Lani je student tog smjera osvojio Hanžekovićevu nagradu za najbolji studentski rad iz ekonomije.

Prema dr. Balenu, dekanu Algebre, ta privatna institucija ima čak 32 EU projekta. Jesu li to pokazatelji da su takozvani stručni smjerovi - dakle, oni koji nisu na sveučilištu - lošiji od svih sveučilišnih? Tržište i Agencija za znanost kroz evaluacije svih studija jedini su mjerodavni da daju ocjenu o vrijednosti svih studija u Hrvatskoj. Posebno tržište je mjerodavno. Ako mislite da ste bolji, neka tržište to i potvrdi. Dajte nam vaučere, pa ako ste uistinu bolji, studenti će pohrliti na vaše programe. Međutim, čim želite da vas zakon stavlja u bolju poziciju, očito sumnjate da ste bolji. Nema boljeg dokaza.