Prije točno 100 godina Trg bana Jelačića bio je pun mrtvih i ranjenih. Krvoproliće je naredio tadašnji šef policije Grgo Anđelinović koji se poslije hvalio kako je upravo on 'umirio' zagrebačke prosvjednike
Dan kad su mitraljezima pucali po građanima u centru Zagreba
Na Trgu bana Jelačića tog 5. prosinca 1918. ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Naime, samo pet dana prije nego je smrtonosna paljba na glavnom zagrebačkom trgu odnijela živote 15 hrvatskih domoljuba i ranila mnoge druge proglašena je Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca. Narod nije bio oduševljen pa je u podne prije točno 100 godina stigla povorka ogorčenih građana na čelu s pripadnicima 25. i 53. pješačke domobranske pukovnije kao reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. Došli su demonstrirati protiv ujedinjena sa Srbijom i klicali su hrvatskoj republici.
Tadašnji šef policije Grga Budislav Anđelinović saznao je da će doći do prosvjeda pa je smišljeno postavio na neke od kuća naoružane vojnike.
Kad je povorka došla na Jelačićev trg, na njih su iz okolnih zgrada otvorili vatru pristaše Narodnog vijeća Države SHS - mornari, sokolaši i drugi dragovoljci. Bez milosti ili znaka upozorenja pucalo se na narod iz mitraljeza Shwarzlose, koji je inače bio standardno oružje austrijske vojske.
Trg se napunio mrtvima i ranjenima. Radi tog krvoprolića u Zagrebu je zavladalo ogorčenje. No svi su morali šutjeti jer bi u protivnom bili uhićeni. Novine su također morale šutjeti.
'Ja se svojim krvavim rukama ponosim'
Iako je Grgo Anđelinović bio Hrvat on je paljbu zapovjedio, a time se poslije čak javno i hvalio. Poznata je njegova izreka:
- Gospodo, ja sam po svojoj dužnosti smatrao da trebam prvi da počnem, smatrao sam da je to moja dužnost i ja se tim krvavim rukama ponosim - kazao je Anđelinović u beogradskoj Skupštini 1921. godine. Anđelinović je očito svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.
Nakon pokolja na gradskim se ulicama pojavila brojna vojska novog režima. Ubrzo je uvedeno pravo izvanredno stanje - lokalima je ograničeno radno vrijeme, zabranjeno je javno okupljanje i oglašavanje. Nitko nije smio pisnuti protiv novog režima.
Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!". Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj i Stjepanu Radiću
Grga Anđelinović - istaknuti orjunaš i režimski političar
Iako je kao mladić Anđelinović, rođeni Hvaranin, bio vatreni hrvatski domoljub, a čak je pokrenuo i uređivao listove poput Mlade Hrvatske ili Hrvatske krune, nakon Prvog svjetskog rata radi veliki zaokret i postaje jedan od najvećih zagovornika bezuvjetnog ujedinjena Hrvatske sa Srbijom. Zajedno sa Svetozarom Pribičevićem prijetio je Stjepanu Radiću ubojstvom, huškajući na njega ulicu i prijeteći mu linčom.
Od ujedinjena na dalje Anđelinović je istaknuti orjunaš i režimski političar, za što je bio nagrađivan visokim dužnostima. Nakon raspada Jugoslavije 1941. otišao je u emigraciju i priključio se četničkim krugovima, a navodno je surađivao i sa četničkim vojvodom popom Momčilom Đujićem.