Dan kada je otišao Ivo Sanader: 'Ja sam svoju dionicu odradio. Hvala svima i doviđenja'

Samo godinu i pol dana nakon dobivenih izbora, Ivo Sanader je 1. srpnja 2009. godine na press konferenciji dao ostavku na mjesto predsjednika Vlade. 

U press konferenciji u kojoj je najavio ovaj neočekivani potez, Sanader je izjavio: 'U životu postoje trenuci za nove početke.  Ja sam osobno zaključio da je ovo za mene takav trenutak. Ja sam svoju dionicu odradio. Sada je vrijeme za druge. To je pravilo i života i to je pravilo i politike'. 

Sanaderov život na visokoj nozi

Imovina kao domovina, rekle bi šaljivčine na spomen znane i neznane imovine Ive Sanadera.  I dok se po nekim računicama vrijednost Sanaderove imovine - kuća, stanova, zemljišta, satova, slika, automobila i novca u bankama - procjenjuje na više od 40 milijuna kuna, slabo se dosad zbrajalo i proučavalo kako su iz džepova poreznih obveznika trošeni milijunski iznosi za Sanaderove ovozemaljske užitke: jedrenja i sunčanja na jahtama, krojačke probe za odijela i frak u Beču, putovanja avionom na privatne rođendane, letove kćeri u London... A ti su iznosi golemi!

U šest godina, samo na čuvanje Sanadera za vrijeme njegovih krstarenja jahtom, iz državne je blagajne potrošeno milijun eura. Kad je krstario Jadranom na Malo vitra, a više i nije bio premijer, čak je milijun kuna trebalo platiti za osiguranje koje ga je pratilo. 

No, Sanader je na tom brodu uživao i kao premijer. Često bi se na Jadran uputio posve iznenada, vikendom ili tijekom tjedna, ponekad i samo na jednu večer ili noć...  Takvi iznenadni odlasci skupo su stajali porezne obveznike. Boravak štićenih osoba na jahtama, a navodno ih je Sanader promijenio nekoliko, najskuplji je.  Barem što se osiguranja tiče. Osim po pet tjelohranitelja, za boravak na brodu trebalo je odraditi i dodatne provjere. One uključuju troškove policijskog broda, hitne sigurnosne procjene tajnih agenata, redovite izdatke za tjelohranitelje, dnevnice, terenske dodatke, prekovremene sate, tu su i ronioci specijalne policije, a nerijetko i policijski helikopteri.

"Za njega je u kratkom roku trebalo odraditi sigurnosne procjene, što je zahtijevalo angažman većeg broja ljudi. Nisu to bila samo ljetovanja, odnosno odmor, na brodu bi se nalazio sa  svojim ljudima, ponekad se odlazilo na dva, tri sata, a sigurnosne pripreme trebalo je odraditi kao da ide na tjedan dana", pojašnjavaju izvori.  Osim troškova premijera, tu su i troškovi 
odlazaka na brod njegove obitelji. Supruga Mirjana nerijetko bi se s prijateljicama povukla na Malo vitra.  I tad je trebalo odraditi sve sigurnosne procjene i osigurati tjelohranitelje. 

Dok bi Sanader bio na 18-metarskoj jahti, danonoćno bi ga pratilo plovilo PU šibensko-kininske Krapanj. To je najbolji brod kojim raspolaže pomorska policija. Na sat troši 200-300 litara  goriva. Na dan bi, dok je plovio uz Malo vitra, potrošio oko 7500 kuna. Na Krapnju je uvijek bila tročlana policijska posada. U moru su, ili u pripremi u bazi, uvijek bili ronioci. 

Cijelo vrijeme “on line” su bili i agenti SOA-e. prije nego što bi Sanader s broda zakoračio na kopno, tajni agenti, zaduženi za štićene osobe, provjerili bi prijeti li mu kakva ugroza. 

Svakodnevne provjere i dodatna policijska pratnja (jer u županiji u kojoj je boravio tad bi “na noge” digli i temeljnu i prometnu policiju), stajala nas je oko 2500 kuna.  

Uglavnom, Hrvati su za Sanaderove privatne izlete na dan izdvajali između 20.000 i 30.000 kuna.  Kad se sve zbroji, prema našim izvorima, samo nas je odlazak na brod u sedam godina stajao oko sedam milijuna kuna. U to nisu uračunati njegovi privatni izleti po Hrvatskoj i inozemstvu i spavanja u hotelima. Sve na račun poreznih obveznika. I dok je Sanader tako uživao na jahti, milijuni su se prebacivali po računima od kojih su neki glasili na ime oca njegove supruge Mirjane.

A taj čovjek, Ivo Šarić, sa suprugom je živio u neuglednoj prizemnici od 30-ak kvadrata u splitskom kvartu Kopilica. Punac bivšeg premijera vlasnik je i zemljišta na Braču, ali, baš kao što je činio kad su ga pitali za račune u Austriji, kaže da ni za tu zemlju ništa ne zna. Nešto je potpisivao, ali nije znao što...  

Kad je Sanader završio u Salzburgu iza rešetaka, blokirana mu je imovina procijenjena na 29 milijuna kuna.

Tad mu je blokirano i pet računa u tirolskom Raiffeisen-Landesbanku. Vlasnik jednog od njih je Sanader, a ostala četiri glase na punca Šarića koji je tvrdio kako dugo nije bio u Austriji, pa se poslije prisjetio da je jednom nakratko bio u Beču.  Samo mjesec dana nakon pritvaranja Sanadera, Šarić se ogradio od njega i njegovih poslova navodno tvrdeći USKOK-ovim istražiteljima da ne zna ni za kakve račune u Austriji, a još manje da na njima ima milijune.

 Tri mjeseca kasnije isplivao je podatak i o 1,200.000 eura koji leže na Sanaderovu računu te oko pola milijuna eura raspoređenih na trima računima Sanaderova punca. Za peti račun saznalo se tek nakon otvaranja sefa u kojem je bila pohranjena štedna knjižica sa 180.000 eura i 50.000 gotovine.  Sumnjalo se i da je upravo Sanader vlasnik luksuzne jahte Malo vitra, a bivši je predsjednik Stjepan Mesić inicirao da USKOK to i istraži.  Za formalnog vlasnika slovio je Neven Poldrugač, zet Sanaderova prijatelja i bliskog suradnika Marija Zubovića. Mesić je za tu priču navodno čuo od splitskog poduzetnika i Sanaderova dugogodišnjeg prijatelja Juroslava Buljubašića. 

O svemu je obavijestio premijerku Kosor, a ona je odmah nazvala glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Poldrugač je Malo vitra kupio za pola milijuna kuna, no jahta je nakon kupnje išla na preuređenje te su se s dva nova motora, palubom od tikovine i uređenjem unutrašnjosti, troškovi ove morske vile popeli na dodatnih 1,5 milijuna kuna.  

Sanader je i prema prijateljima bio široke ruke. Tako je 2006. i 2007. jedrenjak Romancu dijelio s predsjednikom Sabora Lukom Bebićem, tadašnjim ministrom kulture Božom Biškupićem te Mariom Zubovićem, s kojim je, izgleda, nalazio najviše dodirnih točaka. Naime, Zubovićevi posjedi i nekretnine nicale su u selima u kojima i Sanaderove. I Zubović je kupio kućicu u Krapju, i to iste godine kad i Sanaderov punac. Zajedno su nabavljali kolekcionarske modele Mercedesa, oldtajmera iz 1955. odnosno 1961. godine.  

U vrijeme dok su plovili Romancom, Zubović se na Braču, gdje Sanaderov punac nije ni znao da ima zemljište od 30.000 kvadrata, preko posrednika domogao više desetaka tisuća četvornih metara zemljišta.  Na jahtama su uživali u pršutima, vinima i sirevima koje je nabavljao Mladen Barišić, nekadašnji HDZ-ov rizničar i šef Carinske uprave, protagonist afere Fimi-media. 

Zajedno su šetali i sunčali se na 16-metarskom jedrenjaku koji je mogao sjeći valove brzinom od 10 čvorova, a tada se za tjedan toga gušta plaćalo oko 125.000 kuna. Građani su, izgleda, Sanaderu i prijateljima plaćali i radosti letenja. Naime, 2004. godine bivši je premijer državni avion Challenger 612 navodno podigao kako bi, između ostalog, kćer Petru prebacio do Londona u ljetnu školu glume.

Tada je navodno s ostatkom obitelji krenuo na službeni put na Maltu, ali do Malte je preletio pola Europe. Iskrcavši Petru u Londonu, ondje je obitelj častio ručkom pa se na Maltu uputio preko Venecije.  Ondje je stao kako bi na let poveo bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula i njegovu obitelj. Na Malti su na kraju slavili rođendan Žužulova sina.

 Prema pisanju Jutarnjeg lista, ta je radost građane stajala oko 90.000 kuna, no Žužul tvrdi da je sve troškove sam podmirio. Vladin avion polijetao je i zbog jednog fraka koji se za Sanadera šivao u Beču.

Da bi mu savršeno pristajao, onamo je letio barem tri puta. Svaka krojačka proba stajala je oko 45.000 kuna. Bivši je premijer, čini se, htio zabljesnuti samo jednu večer, poput hrvatske pepeljuge, pa je frak odjenuo samo za znameniti bečki Opernball, 19. veljače 2004.  

Platio ga je 21.000 kuna, no porezni obveznici morali su za to izdvojiti ukupno oko 135.000 kuna, koliko su stajali preleti Challengera 612 do bečkog krojača. Ivo Sanader prošao je put od siromašnog dječaka koji je živio u potleušici splitskog predgrađa, preko neumjerenog uživanja u bogovskim gozbama na račun hrvatskih građana, do osam skučenih kvadrata gdje caruju poniženje i sramota.