Dan kada je Slobo najavio rat: 'Oružane bitke nisu isključene'

Na Vidovdan 1989. godine, prilikom proslave 600. godina Kosovske bitke, tadašnji predsjednik Predsjedništva SR Srbije Slobodan Milošević održao je najpoznatiji govor u svojoj karijeri. Tim govorom on je zapravo ustoličen kao neprikosnoveni vođa Srba. 

“Na ovom mestu u srcu Srbije, na Kosovu Polju...”, govorio je Milošević.

Agresivni i zapaljivi govor pred stotinama tisuća ljudi postao je poznat kao najava budućih ratnih događaja na prostorima Jugoslavije. Kosovski Gazimestan je postao mjesto gdje je počeo otvoreni rat za Veliku Srbiju.

“…šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene”, kazao je tada Milošević.

'Danas je ovdje duša svakog Srbina'

Manifestaciji održanoj u blizini Kosova polja nekoliko kilometara od Prištine prisustvovalo je gotovo kompletno Predsjedništvo SFRJ, na čelu sa Janezom Drnovšekom. Jedini iz predsjedništva SFRJ koji je bojkotirao Gazimestan bio je predstavnik SR Hrvatske, Stipe Šuvar. Proslavi je prisustvovao i cjelokupan vrh Srpske pravoslavne crkve.

Proslavi su prisustvovali i gotovo svi veleposlanici članica NATO saveza i Europske unije koji su imali predstavništva u Jugoslaviji. Jedini izuzeci su bili veleposlanik SAD-a Warren Zimmerman i veleposlanik Turske.

- Prema srpskom tisku, okupilo se dva milijuna Srba, dok su realne procjene govorile o pola milijuna okupljenih građana. Pristigli su Srbi iz svih dijelova Jugoslavije, ali i iz iseljeništva. Jedan iseljenik iz Amerike reći će u kamere RTB: 'Danas je ovdje duša svakog Srbina' - navodi Dušan Viro u svojoj knjizi Slobodan Milošević - Anatomija zločina.

Točno u podne, po osmišljenom scenariju, sletio je pokraj svečane pozornice helikopter iz kojeg je izašao Milošević, dočekan ovacijama oduševljen mase.

- Iz blizine su gledali čovjeka u čije je mesijanstvo malo tko u Srbiji sumnjao, onoga koji je oživotvorio njihov san o jedinstvenoj i jakoj Srbiji, vođu koji im je obećao da će sad Srbi odlučivati o sudbini Jugoslavije, stoga nisu krili oduševljenje što mu mogu pokazati poštovanje i zahvalnost. Bila je ovo prigoda da Milošević predstavi Srbiju i sebe u drugačijem, pomirljivom svijetlu, da kao pobjednik pokaže razum i odgovornost pred jugoslovenskom, ali i inozemnom javnosti. No, i ovaj put vožd je pokazao svoju nepredvidivost. Praćen provalom oduševljenja, u moru razvijenih srpskih trobojnica Milošević će reći: 'Sticajem društvenih okolnosti, ovaj veliki jubilej Kosovske bitke dogodio se u godini u kojoj je Srbija, posle mnogo decenija, povratila svoj državni, nacionalni i duhovni integritet. Nije nam, prema tome, danas teško da odgovorimo na ono staro pitanje: sa čime ćemo pred Miloša'.

Masa oduševljeno skandira 'Slobo, slobodo' - objašnjava su svojoj knjizi autor Viro.

Slobina identifikacija s Titom

Milošević ponesen emocijama, opet nastupa kao borbeni i bezobzirni lider: 'Nas je na Kosovo prije 600 godina zadesila nesloga. Nesloga i izdaja na Kosovu pratiće dalje srpski narod  kao zla kob kroz čitavu njegovu historiju. Nesloga srpskih političara unazađivala je Srbiju, a njihov inferiornost ponižavala je Srbiju. Šest vekova posle Kosovske bitke ponovo smo u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve nisu isključene...'

Narod mu uzvraća epskim ushićenje:

'Care Lazare, nisi im'o sreće
da se Slobo pokraj tebe šeće!'

Milošević se zanesen potporom Srba, smatra Dušan Viro, u jednom trenutku identificirao s Titovom karizmom, vjerujući da će ga većina u Jugoslaviji prihvatiti kao vođu (nadomjestak za Tita). Ponudivši im masovne mitinge, nacionalističke prijetnje, zahtjeve za uhićenjima, pozive na oružje, liste neprijatelja i sl. polučio je strah i odlučnost za pružanje otpora kod nesrpskog naroda.

Uvođenjem masovnih mitinga u politički život Srbije, Milošević je vratio društveni život u Srbiji pola stoljeća unatrag, raspirujući kolektivni iracionalizam, mitomaniju i ksenofobiju.