Daniel roditeljima prije smrti: 'Ne brinite, sve će biti dobro...'

Piloti hrvatskih korijena koja su se 1982. godine borili protiv Britanaca, a danas predstavljaju heroje u rodnoj im Argentini su Daniel Antonio Jukić, Roberto Ćurilović i Sergio Sepetić.

Sukob na 'zaboravljenom otočju' Južnog Atlantika, poznatog kao Falklandsko otočje, započeo je na današnji dan 1982. kada je grupa argentinskih mornara sa trgovačkog broda na otoku Južna Georgija istakla argentinsku zastavu.

To je bio zapravo povod da dva tjedna kasnije počne sukob između Argentine i Velike Britanije.

On je počeo desantom i napadom argentinske vojske na malobrojnu britansku vojnu posadu koja se sastojala od svega 69 vojnika.

Naime, Ujedinjeno Kraljevstvo vladalo je otocima 150 godina, ali je Argentina, koja ih naziva Malvinskim otocima, vjerovala da ih je naslijedila od Španjolske 1800-ih godina te ih je svojatala zbog udaljenosti od Južne Amerike.

Nakon predaje Britanaca i kratkotrajne argentinske kontrole, britanska vojska uspjela je vojno poraziti Argentince i ponovo uspostaviti nadzor nad otočjem koje je čak 13.000 kilometara udaljeno od Velike Britanije. Premijerka je tada bila Margaret Thacher. 

Rat je nakon 74 dana okončan kapitulacijom argentinskih snaga. Ovaj desetotjedni rat odnio je 655 argentinskih i 255 britanskih života.

'Nemojte brinuti, sve će biti dobro'

Među argentinskim žrtvama bio je i Daniel Antonio Jukić. Vojni pilot Argentinskog ratnog zrakoplovstva u činu prvog poručnika posthumno je odlikovan argentinskim križem za hrabrost u borbi i uvršten je na popis "nacionalnih heroja" koji su poginuli u Falklandskom ratu.

Rođen 1955. godine u Buenos Airesu. Obitelj Jukić vuče podrijetlo iz sela Hrvaca kod Sinja, otkuda je Danielov djed odselio u Argentinu 1928. godine. Danielov otac Ante (Tonći) kao dijete je zajedno s majkom i sestrom odselio k ocu u Argentinu deset godina nakon oca.

Nakon što je završio srednju školu Daniel se prijavio u Vojnu pilotsku školu u Cordobi i postao vojni pilot 1977. godine. Poginuo je 1. svibnja 1982. godine u britanskom zračnom napadu. Njegov otac, Antonio Jukić, opisao ga je kao buntovnog i vrlo društvenog mladića. Vodio je zdrav život, pazio je jako na zdravlje i trenirao judo.  

Nekoliko dana prije smrti 28. travnja, Daniel je poslao zadnje pismo svojim roditeljima u kojemu im je napisao da dosta leti i da je na otočju prilično hladno: "Ovih dana očekujemo da će stvari postati ozbiljne i teške, ali ćemo sve izdržati jer smo se svih ovih godina pripremali za takav posao. Nemojte se brinuti, sve će biti dobro i uskoro ćemo svi zajedno slaviti. Volim vas puno. Daniel".

Daniel Antonio Jukić danas počiva na novom argentinskom vojnom groblju koje je sagrađeno 2004. godine na otočju za koje je položio svoj život.

Hrvat koji je potopio britanski brod

Zapovjednik korvete Roberto Curilović preživio je rat. Zračni napad koji je na dan argentinske neovisnosti, 25. svibnja 1982., izveo  zadao je najveći gubitak britanskim snagama.Tom prigodom potopio je Atlantic Conveyor najveći britanski u ratu potopljeni brod od kraja Drugoga svjetskog rata.

Njegovi preci su se doselili iz sela Pećurkovo brdo nedaleko od Duge Rese a on se rodio 1947. godine u Buenos Airesu. Njegov otac, Roko Ćurilović, koji je kasnije promijenio ime u Roque Curilovic emigrirao je u Argentinu 1926. godine. Robertova majka Isis Taricano rodila se u Argentini, a njezina majka bila je Hrvatica iz Splita.

Nakon umirovljenja Roberto je obnašao više važnih državnih dužnosti od kojih je najvažnija državni tajnik za mornaricu u Ministarstvu obrane Argentine. Oženio se s kćeri argentinskih Hrvata s kojom je dobio troje djece.

U karijeri čak 7500 sati naleta

Sergio Sepetich, argentinski pilot hrvatskih korijena kao član posade izvidničkog zrakoplova uspješno je navodio napad Argentinaca u kojem je potopljen britanski razarač Sheffield. Zbog tog čina izviđačka eskadrila mornaričkog zrakoplovstva odlikovana je odličjima 'Honor al Valor en Combate' i 'Cruz del Sur'. Piloti i posada također su primili priznanje za taj pothvat.

Hrvatska obitelj Sepetić podrijetlom je iz Pule iz koje 1921. godine Ruđer (Ruggero) Sepetić preselio u Argentinu. Razlozi su bili teški socijalni i ekonomski uvjeti u poslijeratnoj Europi. Sljedećih trideset godina radio je u mornaričkoj bazi „Puerto Belgrano“ Sergio se rodio 1946. godine, a sa 23 godine završio je obuku za mornaričkog pilota. Za vrijeme trajanja rata, „Ruso“, Sepetićev pozivni znak, ostvario je gotovo 200 sati borbenog naleta. Na nosač zrakoplova sletio je 98 puta, a karijeru je 1995. godine završio s ukupno 7500 sati naleta. Otac četvero djece u mirovinu je otišao 2007. godine.

U ratu je sudjelovalo još Hrvata

Osim ove trojice pilota u ratu je sudjelovao nemali broj Hrvata. Pedro Horacio Vojković koji je poginuo tijekom borbi, a bio je pripadnik 7. pješačke motorizirane regimente, Claudio Granić, koji je poginuo kao član posade potopljene krstarice ARA „General Belgrano“ zajedno s 322 ostala mornara, Horacio Humberto Bosich - pripadnik argentinskih zračnih snaga i stručnjak za protuzračnu obranu i radarske sustave, kapetan ratnog broda korvete Radivoj Metlicich...