POMOĆ DJECI: Slavenov sin Vito boluje od senzornog poremećaja. Treba mu stalna skrb, pa su dječakovi roditelji sami financirali pokretanje udruge Senzori
USTRAJAN
Dao otkaz: Prodao je sve da bude uz svog bolesnog sina
Bio sam poduzetnik, dugogodišnji menadžer u tvrtkama, i moj život bile su tablice, projekti, biznis i profit. I tako je bilo sve do prije nekoliko mjeseci, kad sam vidio da moj glavni životni projekt, sin Vito (3), ima problem koji hrvatski zdravstveni sustav ne može riješiti, priča diplomirani pravnik Slaven Vujić.
Zeljko Lukunic/PIXSELLBliski prijatelj i komentator borbi Mirka Filipovića prodao je sve što je imao kako bi pokrenuo udrugu Senzori, čiji je cilj pomoći djeci sa senzornim poremećajima, što je dijagnosticirano njegovu sinu. Vito se rodio 10. travnja 2012. godine. Prvih godinu dana činilo se da je sve u redu, no Vito je počeo zaostajati u razvoju za vršnjacima. Sporo je usvajao nove stvari, nije govorio, sate je provodio gledajući vrpce i svoje prstiće. Majka Maja (31) ne odvaja se od sina. Kaže kako su im poznanici i rodbina u početku govorili da je Vito samo razmažen te da mu treba samo čvršća stega i odgoj. No nepogrešivi majčinski instinkti govorili su joj da se radi o nečemu dubljem.
Zeljko Lukunic/PIXSELL- Propuzao je dosta kasno i s tim je imao problema. Odmah smo krenuli kod dječjeg psihologa, koji nas je s 18 mjeseci upozorio na mogućnost autizma. I tad je krenula naša borba sa sustavom. Ni sami liječnici nisu se mogli dogovoriti je li on autist ili dijete sa senzornim poremećajima, jer se simptomi preklapaju. Vito je, primjerice, imao kontakt očima, što autisti nemaju, a kako mu treba konstantna skrb, nitko ga nije htio - priča nam Slaven.
- I tu se kod mene rodila ideja o osnivanju udruge koja će biti mjesto samo za njih i koja će im pružiti sve što ne mogu socijalna skrb i zdravstvene institucije. Sve što sam imao prodao sam. Više nisam menadžer i poduzetnik nego samo tata - govori Slaven.
Zeljko Lukunic/PIXSELL- Skupoća rehabilitacije nagnala me da stvorim mjesto koje će biti dostupno roditeljima takve djece, ali i cjenovno prihvatljivo. Do sada smo sve financirali našim sredstvima, bez kune donacije, a i nadalje ćemo subvencionirati dio skupih terapija - govori ovaj požrtvovni tata.
Udruga je trenutačno smještena u 50 četvornih metara u Vlaškoj 46, koju su od jednog čovjeka dobili na besplatno korištenje do kraja godine. No i dalje tragaju za većim prostorom od 200-tinjak kvadrata.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
