
Donosimo sve detalje optužnice tri bivša Plenkovićeva ministra, kako je gradonačelnik Juzbašić urgirao za zapošljavanje supruge svog bratića te kako je tvrtka koja je dobila na natječaju radila po Tolušićevom dvorištu
News
Komentari 5Donosimo sve detalje optužnice tri bivša Plenkovićeva ministra, kako je gradonačelnik Juzbašić urgirao za zapošljavanje supruge svog bratića te kako je tvrtka koja je dobila na natječaju radila po Tolušićevom dvorištu
Prvi put u povijesti, na optuženičkoj klupi naći će se tri bivša ministra: Darko Horvat, Tomislav Tolušić i Josip Aladrović, te bivši potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Tu je i Damir Juzbašić, gradonačelnik Županje, koji kako doznajemo, će se i na ovim lokalnim izborima natjecati za tu funkciju. Nakon tri godine, u četvrtak je optužnica potvrđena na Županijskom sudu u Zagrebu. Donosimo detalje kako se dijelio novac na natječajima i kako su zapošljavani ljudi u javnu upravu 'po babama i stričevima'.
Sve je počelo prije tri godine, spektakularnim uhićenjem tada ministra na dužnosti, Darka Horvata. Bilo je to kišno subotnje jutro kad je policija tad aktivnom ministru Horvatu pokucala na vrata. Premijer Plenković bio je tada vidno uznemiren jer ga nitko nije unaprijed obavijestio da će mu 'dići' ministra. Navodno nije znala ni tadašnja glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek. Uskok je akciju, pod vodstvom tadašnje ravnateljice Vanje Marušić, odradio sam s policijom, jer i jesu neovisno tijelo.
Tužiteljstvo vjeruje da su od studenog 2018. do prosinca 2018. Horvat, Ana Mandac, Tolušić, Velimir Žunac, Katica Mišković i Boris Milošević zajedno radili na tome da se sredstva namijenjena Programu 'Razvoj malog i srednjeg poduzetništva i obrta na području naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina' dodijele obrtima i tvrtkama za koje su bili zainteresirani, neovisno o tome zadovoljavaju li uvjete natječaja ili ne. Horvat je tako kao odgovornu osobu za provedbu tog natječaja imenovao Anu Mandac. Nakon što u su shvatili da neće biti dovoljno novca u prvom dijelu natječaja, odobreno je još sredstava koji su iskorišteni za 'namirivanje želja državnih službenika'. Tako je Odlukom ministra Horvata dodijeljeno ukupno oko 2 milijuna i 600 tisuća kuna za 20 tvrtki i obrta.
Konkretno, jedna klesarska radiona je dobila oko 133 i pol tisuća kuna, dva trgovačka društva iz Kotoribe po 199 tisuća kuna svaki, tvrtkom koja se bavi interijerima iz Male Subotice oko 195 tisuća kuna. Za njih je, kako stoji u optužnici, bio zainteresiran sam Darko Horvat.
Kad je u pitanju Tomislav Tolušić, on je bio zainteresiran za Cestogradnju iz Slatine koja je dobila oko 200 tisuća kuna i Megamont iz Šaševa koji je dobio oko 197 tisuća kuna. Tužitelji navode da je Tolušić s tim tvrtkama osobno i poslovno bio povezan. Među dokazima su tako dva računa od Cestogradnje za radove na fasadi skladišta, račun od 48 i pol tisuća eura za uređenje Tolušićevog dvorišta, račun od 27 tisuća kuna za dodatno opločavanje prilazne ceste i staze, račun kojeg je Megamont izdao Cestogradnji za građevinski materijal od oko 15 tisuća kuna, račun za drvenu ogradu od 10 tisuća kuna
Kad je u pitanju Velimir Žunac, bivši državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, on je od Mandac tražio da tvrtka koja se bavi granitom iz Zdenčaca dobije 110 tisuća kuna, još dva trgovačka društva iz Garešnice i Malog Pašijana po oko 150 tisuća kuna. On je za njih bio zainteresiran jer su iz Bjelovarsko - bilogorske županije, otkud je i on.
Prema optužnici, Katica Mišković, tadašnja ravnateljica Uprave za potpomognuta područja, je od Mandac tražila da 100 tisuća kuna dobije tvrtka iz Gornjih Bogićevaca. Mišković je, kako piše u optužnici, osobno povezana s odgovornom osobom te tvrtke.
Boris Milošević je od Mandac tražio za tvrtku koja se bavi interijerima iz Knina 100 tisuća kuna, za jednog automehaničara 50 tisuća kuna, jedan ugostiteljski ort 100 tisuća kuna, jednu tvrtku iz Voćina 100 tisuća kuna, isto toliko za jedan obrt, za jednu tvrtku iz Daruvarskog Brestovca 100 tisuća kuna, i tvrtku iz Matijevića isto toliko. Dio vlasnika tvrtki i obrta su članovi SDSS-a, a jedan je automehaničar kod kojeg ide Dragana Jeckov, međutim, svi su posvjedočili da nisu nikoga tražili pomoć oko natječaja ili se raspitivali o rezultatima natječaja. Dapače, dio svjedoka je rekao kako prvo nisu dobili ništa na natječaju, pa su ih naknadno zvali u Ministarstvo, a jedan je primijetio da je ugovor drugačiji od onih koje su potpisali poduzetnici koji su dobili novac na natječaju. Jedan je čak svjedočio da je u lošim odnosima s SDSS-om jer se ne slaže s njihovom politikom, a otac mu je član SDP-a. No bratić mu je dožupan u Karlovačkoj županiji, iako ne razgovara s njim zbog politike.
Tu je i jedan od poduzetnika iz češke manjine koji je istražiteljima rekao da poznaje zastupnika češke manjine Vladimira Bileka jer je prijatelj njegovog šogora, ali da ga nije tražio da mu pomogne niti se kod njega raspitivao o natječaju.
Tužiteljstvo vjeruje da su Horvat i Mandac kao službene osobe iskoristile svoj položaj, a Tolušić, Žunac, Mišković i Milošević su ih potaknuli da zloporabe položaj.
Kad je u pitanju Josip Aladrović, u optužnici piše da dok je još bio ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na traženje samog Horvata, preko Ane Mandac, pogodovao Lidiji Sinković pri zapošljavanju. Sinković je kćer Horvatovog prijatelja, a Horvat je tražio od Aladrovića da joj unaprijed da pitaja koja su bila na testiranju, što je Aladrović prema optužnici i napravio, a na kraju ju je i zaposlio na određeno vrijeme. Istu metodu su imali kad se otvorio natječaj za mjesto na neodređeno vrijeme: dao joj je pitanja, Sinković je najbolje prošla na testiranju i dobila je posao. I tu nije kraj Aladrovićevom 'dilanju' pitanja. Damir Juzbašić, gradonačelnik Županje, je tražio od Ane Mandac da od Aladrovića dobije pitanja koja će biti na testiranju za Petru Perišu i onda ju i zaposli. Tako je Aladrović zloporabio svoj položaj, a Mandac i Juzbašić su ga na to potaknuli.
Ponovimo, Ana Mandac je sve priznala, i što je ona radila, i što su drugi. Tako je istražiteljima rekla da joj je Horvat rekao da treba pomoć u zapošljavanju kćeri svog prijatelja Sinkovića, kojeg je i sama upoznala u Međimurju. Javila se Aladroviću koji joj je rekao da je već o tome pričao s Horvatom. Aladrović je poslao nekoga iz svog ureda da donese pitanja tajnici Ane Mandac, a Lidija Sinković bi za dan ili dva po njih i došla. Po istom principu su kod Mandac donesena pitanja za Petru Perišu, ali ih je okrivljeni Damir Juzbašić sam došao pokupiti. Aladrović i Juzbašić su sve negirali.
Međutim, poruke između Mandac i Aladrovića, ako se pita tužitelje, govore suprotno. Tu su dogovori za kave i Aladrovićeva poruka da će 'nekoga sutra poslati'. Kad ga Mandac pita misli li na nju, on odgovara 'Uvijek' i 'Javim se s detaljima'. Ona mu piše da 'Dan dva ranije očekuje isporuku', na što joj Aladrović odgovara 'naravno'. Aladrović uskoro od Mandac traži ime i 'Koje r mjesto', a ona prvo greškom daje ime svoje tajnice, a potom piše 'Lidija Sinković' i 'Molim te, dobro provjeri da se ne zeznemo...' Uskoro Lidija Sinković polaže test i ima sve točno. Tu su još poruke i od Lidije Sinković koja Ani Mandac javlja kad dolazi po pitanja i Aladrovićeve poruke da će joj to nešto dovesti 'njegov Karlo'. Članovi komisije se sjećaju Lidije Sinković jer je imala sve točno na ispitu, a usmeno im ništa nije znala odgovoriti.
Tu su i poruke za koje istražitelji vjeruju da je dogovor između Mandac i Juzbašića oko pitaja za Perišu, pa zatim između Aladrovića koji s Mandac dogovara opet isporuku 'materijala'. Juzbašić Mandac šalje poruku 'Pošalji sutra sms Aladroviću' i 'Sutra je intervju', a što mu ona odgovara 'Ok' i 'Petra Periša?'. Sutradan ujutro šalje Aladroviću poruku 'Petra Periša danas razgovor', a popodne telefoniraju preko Vibera. I Periša je ostvarila maksimalan broj bodova. Ona je istražiteljima rekla da Juzbašića poznaje jer je bratić njenog supruga. Oboje su se prijavili za posao u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, ali ona nakon tjedan dana prelazi u HŽ Infrastrukture, a suprug joj dobiva posao u APIS IT-ju. I ona i suprug tvrde da od Juzbašića nisu tražili ni dobili pitanja.
Aladrovićevi podređeni su rekli istražiteljima kako ih je sam Aladrović u par navrata tražio da mu dostave ispite i pitanja prije samih ispitivanja kandidata.
Lidija Sinković je istražiteljima rekla da se ne sjeća točno, ali da pretpostavlja da je do Mandac došla preko ministra Horvata i da su Horvat i njen otac, Ivan Sinković, poznanici i kako je i on član HDZ-a. Priznala je da je dobila pitanja od Ane Mandac, iako isprva nije htjela i da ne zna zašto se Mandac toliko interesirala oko njenog zapošljavanja. Ivan Sinković rekao je istražiteljima da Horvata poznaje 13 ili 14 godina i da moguće da je u društvu pričao da mu kćer ne može naći stalni posao.
Među dokazima je i mobitel Ane Mandac, u kojima su pronađene inkriminirajuće poruke, sadržaj sefa, DVD s rezultatima pretraga njenog stana. Isto su oduzeli i Horvatu. Među dokazima je i komunikacija između Horvata i Borisa Miloševića, ali i komunikacija s Miloradom Pupovcem, Josipom Aladrovićem, Igorom Kreitmeyerom, ravnateljem Uprave za zaštitu prirode, Tomislavom Tolušićem, nekadašnjim ministrom Markom Pavićem.
Tu je i poznato ime iz afere Vjetroelektrane, Tomislav Jureković, nekadašnji predsjednik Upravnog vijeća (UV) Hrvatske regulatorne agencije (Hera) s kojim je, tvrde istražitelji, Josipa Rimac kontaktirala u prosincu 2019. i ožujku 2020. te tražila da se na dnevni red sjednice UV-a Here što prije stavi i usvoji zahtjev C.E.M.P.-a da im se izda rješenje o povlaštenom proizvođaču električne energije. I kod njega su napravili pretrese i oduzeli mu mobitel.
Ispitan je 71 svjedok, među kojima su i Milorad Pupovac i Dragana Jeckov. Pupovac je istražiteljima rekao da su ovakvi natječaji za razvoj pojedinih područja dogovoreni među koalicijskim partnerima, dakle s HDZ-om. Rekao je i da je organizaciju preuzeo Milošević, a da je na sastanku s Horvatom i Mandac pričao o tome kako ne želi da se programi za manjine pretvore u nešto što nije za manjine.
Horvat je sve negirao i svalio na Anu Mandac jer je 'ona bila odgovorna osoba'. Tvrdi i da nikad o tim natječajima nije pričao s Tolušićem, ali da je moguće da ga je ovaj tražio provjeru prijava Cestogradnje i Megamonta.
Međutim, Horvat je 14. studenog 2018. poslao poruku 'Cestogradnja Slatina Megamont Čađavica'. Ona ga je pitala 'Manjine', na što on odgovara potvrdno.
Horvat kaže i kako su svi zastupnici nacionalnih manjina dolazili sa 'svojom evidencijom' onih koji su se prijavili, pa su tako Milošević i Pupovac kod njega ili dva puta, ali nisu ništa 'izrijekom tražili' nego su došli vidjeti 'gdje smo i što smo'. Potvrdio je i da zna klesara koji je dobio novac, a drugu tvrtku zna kao 'dobru'. Kad je klesar u pitanju, on je svjedočio da Horvata zna oko 20 godina i da je za njega radio upis na nadgrobni spomenik i rezanje cigli.
Mandac pak tvrdi da joj je Horvat rekao kako su ova odobrena sredstva prilika da se namire traženja državnih dužnosnika koji su se već ranije raspitivali. Pa je tako upoznala jednog od direktora tvrtki koje su bile važne Horvatu upravo preko ministra, a sjeća se i da je Horvat govorio koje tvrtke su važe Tolušiću. Opisala je i sastanak s Borisom Miloševićem i Draganom Jeckov kojeg je, prema joj, organizirao upravo Horvat. Na tom sastanku, Milošević i Jeckov su došli s popisom tvrtki i rekli da je 'premalo naših prošlo'. Neke od tih tvrtki su imale premalo bodova, a riječ je bila o 14 ili 15 tvrtki. Ona je taj popis prenijela Horvatu koji je rekao da nemaju novca za sve, pa joj je Milošević donio popis sa 6 ili 7 tvrtki koje su im važne i koje su na kraju i dobile potporu. Dapače, u tablicu je stavila oznake 'T' i 'Ž' kako i Horvat znao koje tvrtke je gurao Tolušić, a koje Žunac. Dvije službenice su i nju i Horvata upozorile da to što rade je protuzakonito, Danijela Žagar nije uopće htjela potpisati jer je smatrala da nema pravnu osnovu da se takva Odluka uopće donese, a Anita Protulipac ju je upozorila da 'Horvat radi gluposti'. Na kraju je Horvat sam potpisao Odluku, naloge za isplatu i ugovore.
Tolušić je također sve negirao, rekao je da nikad nije ništa tražio, ali nije htio odgovarati na pitanja istražitelja. Međutim, u telefonu Ane Mandac su pronađene poruke ministra Horvata, odnosno screenshot na kojem se vide poruke od Tolušića Horvatu u kojima su kontakti Petra Rončevića iz Megamonta i Marija Kojića iz Cestogradnje. Koić je svjedočio da poznaje Tolušića jer je kod njega izvodio neke radove, a upoznali su se i preko Tolušićevog kuma. Kojićev stric Zvonimir je bio dožupan Virovitičko - podravske kad je Tolušić bio župan. Rekao je da nije stricu rekao da se javio na natječaj, te da se nije raspitivao o tome kako ide i hoće li dobiti. Isto je rekao i Rončević koji kaže da Tolušića nije osobno poznavao.
I Milošević je sve negirao. Rekao je da su gurali da natječaji budu samo za manjine ili da se nacionalnost boduje, a kad to nije išlo tako, bio je razočaran. Kad je u pitanju sastanak s Jeckov i Mandac, kaže kako su ga tražili preko saborske službe. Mandac im je pokazala popis tvrtki koje su dobile potporu na natječaju, a on je samo glasno komentirao 'Ima li tu Srba?'. Kaže da mu je Mandac dala svoj broj i sama rekla da pošalje popis pa ga je na kraju i sastavio i poslao. Kaže i da je poslao Mandac poruku s pitanjem tko prolazi, i da se iznenadio kad mu je ona odgovorila da su svi koje je poslao, prošli. Tvrdi i da nije znao da su se obrti preskakali, a i on nije htio odgovarati na pitanja istražitelja.
Da je tako izgledao sastanak je potvrdila i Dragana Jeckov, koja je istražiteljima rekla da je i nakon natječaja zvala Mandac da ju pita tko je prošao i koliko novca su dobili.
U telefonu Ane Mandac su pronađene poruke u kojima Milošević i Žunac njoj šalju fotografije tablica s obrtima. Nakon toga, ona šalje tablice s rukom upisanim iznosima dalje. Tu je i poruka koju je Danijela Žagar poslala Mandac i u kojoj joj govori da upozori Horvata da će snositi odgovornost ako revizija pronađe te ugovore jer nema legalnog načina da se ove potpore dodijele. Mandac i Miloševiću, na njegovo raspitivanje je li riješeno odgovara da je i da časti kavom, na što on odgovara 'Čime god'. Ona mu govori i da su se 'ubili' da to riješe, na što on odgovara 'Ana, svaka čast!'
Nije Horvat samo komunicirao s Mandac. Tu je i komunikacija s Igorom Kreitmeyerom o tvrtki 'Kos Kotoriba', kao i s Tomislavom Jurekovićem oko 'Eko Kotor d.o.o', tvrtke koja je 2019. dobila status povlaštenog proizvođača energije od bioplina. Ta je tvrtka dobila i na ovom natječaju, pa istražitelji time dokazuju da je Horvat poznavao Ivana Kosa, čovjeka koji je vlasnik Eko Kotor d.o.o i suvlasnik druge tvrtke koja je dobila na istom natječaju: Dors projekt. Kos je inače tad bio i predsjednik općinske organizacije HDZ-a u Kotoribi. I sam Kos u svjedočenju kaže da je blizak s Horvatom.
Danijela Žagar je svjedočila, osim da nije htjela potpisati ništa i da je upozoravala da je cijela stvar nezakonita, da joj je Mandac rekla da će lista od 20 novih obrta i tvrtki koje će dobiti novac biti sastavljena na temelju diskrecijske odluke ministra Horvata. Ana Mandac joj je slala fotografije tablica s obrtima i tvrtkama koji bi trebali dobiti novac. Anita Protulipac je istražiteljima rekla da joj je Žagar plakala da ju pritišću da napravi nešto nezakonito, pa je i sama nazvala Mandac i rekla joj da će završiti u zatvoru kad se revizija dočepa tih ugovora. I drugi službenici su potvrdili da se Mandac raspitivala o tome mogu li neki obrti i tvrtke dobiti sredstva, ali su ju upozorili da je bodovanje fiksno i da te tvrtke imaju premalo bodova.
Upravo zbog priznanja Ane Mandac i svjedočenja zaposlenika Ministarstva gospodarstva koji kažu da su upozoravali Horvata na to da radi kazneno djelo, Uskok ne vjeruje Horvatu koji kaže da nije znao kako su se dodjeljivali bodovi obrtima i tvrtkama.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+