Desetak soba koje su mu mogle donijeti tisuće eura, umirovljenik Ante Jeriko Markoči (76) odlučio je dati na korištenje ukrajinskim izbjeglicama
VODIČANIN VELIKOG SRCA
Dida Ante iz Vodica: Otkazao sam sezonu i udomio Ukrajince. Njima je smještaj potrebniji
Zvao sam ja njih i pitao kako mogu pomoći kad sam vidio vijesti iz Ukrajine. Oni su bili kod mene prije nekoliko godina, moji gosti. Mladi su to ljudi, puno mlađi od mene, ali koristim i ja kompjutor i e-mail. Zvao sam ih još u veljači na WhatsApp kad sam vidio vijesti. Odmah sam rekao da mogu primiti djecu, pa što bude, kazuje nam vodički iznajmljivač Ante Jeriko Markoči (76).
POGLEDAJTE VIDEO 'Otkazao sam sezonu, došlo mi je 11 Ukrajinaca'
Pokretanje videa...
VIDEO
Poziv je dobio rano ujutro, još je spavao.
- Kad sam vidio u šest ujutro +380, znao sam da je to njihov pozivni, samo su mi javili da su prešli granicu i da dolaze - rekao je Ante.
A došlo ih je ukupno 11, šestero djece, četiri majke i jedna baka. Svima je teško jer su u ratu ostavile muževe. Neki su volonteri, a neki su i policajci. Došli su iz Lavova.
- Otkazao sam sezonu, znate da su Vodice turističko mjesto, o novcu koji bih zaradio ne razmišljam, čekam samo da mi stigne rješenje o otkazivanju iznajmljivanja. Umirovljenik sam, ali nisam ja suha kost, bio sam u prilici pomoći i sretan sam zbog toga. Supruga mi je umrla u rujnu, djeca su mi u Zagrebu, a složili su se da mogu raditi što mi je drago. Odlučio sam pomoći i bilo bi mi drago da drugi naprave isto - govori nam umirovljeni ekonomist, koji ne razmišlja o novcu dok može pomoći onima u nevolji.
Za vikend će se dvokatnica napuniti. Ako sve bude po planu, stići će još petero Ukrajinaca.
Matvij, Zlata, Toma, Vezemij, Vlada i Veronika ne moraju strahovati za svoje živote. Vodičani su dvorište napunili biciklima i dječjim igračkama kako bi djeci bilo barem malo ugodnije. Najstariji su upisani u lokalni karate klub, pohađaju online nastavu u Ukrajini, ali vjerojatno će biti upisani u vodičku osnovnu školu. Djeci je teško, ali stekli su nove prijatelje.
”Dobar dan, hvala, molim” prve su riječi koje je naučila osmogodišnja Zlata, koja ima plan za mjesec dana naučiti osnovne hrvatskog jezika jer joj nedostaje društvo djevojčica. Isti plan ima i Olja (22), koja je u Lavovu bila instruktorica jazz pjevanja, a pohvalila nam se kako je hitno pronašla i posao, i to baš u onom što najviše voli - pjevanju.
- Planiram ostati dok rat ne završi. Mislim da ostajem minimalno godinu dana, a moram reći da mi se sviđa ovdje i taj dalmatinski ritam života. Sve ide vrlo lagano, jedino jezik mi je problem, no i njega sam počela učiti. Mislim da će brzo to meni ući u uho - optimistična je.
Malo manje optimizma ima Oksana (44), koja je u Hrvatsku došla s devetogodišnjim sinom, dok je suprug ostao na svom poslu. Policajac je i, kad padaju bombe, s vojskom, vatrogascima i volonterima nije u skloništu nego na mjestu raketiranja, pa mu je život svaki dan ugrožen.
- Teško mi je to uopće gledati. Zemlja u kojoj sam živjela više ne postoji. Nadam se da će sve biti u redu, nadam se najboljem i da ćemo se svi uskoro vidjeti - govori nam Oksana, koja je radila u ministarstvu pravosuđa kao službenica.
Julija je mlada majka, ima sina Vezemija (5) i kćer Vladu (2). Osim supruga u Lavovu je ostavila fotografski studio i kaže nam da nema snage pogledati slike razaranja. Suprug je ostao kao volonter u domovini.
- Imam dvoje djece, napustila sam svoju zemlju zbog njih i njihove sigurnosti prvenstveno. Ovdje ostajemo dok prilike u našoj domovini ne budu sigurnije za njih. Sad mi je prioritet upisati djecu u vrtić da bi proces prilagodbe njima bio što lakši. Nadam se, kad to uspijem, da ću se moći posvetiti sebi i pronaći posao. Naravno da bih voljela raditi u struci - priča kroz suze.
Ukrajinu su napustila gotovo četiri milijuna ljudi, koji su sad raseljeni širom Europe. Hrvatska ih je primila više od 10.000, ali rijetko tko je u svoju kuću primio 11 ljudi.
- Tako sam odlučio i ne žalim. Moram reći da već imam i godina i da su mi pomogli policija i Crveni križ. Rekao sam da od garaže treba napraviti kuhinju i oni su se ponudili raspremiti je i pomoći sa stvarima. Kad je trebalo montirati grijalice po sobama, i tu su mi pomogli policajci. Sviđa mi se što nisam imao nikakvih problema ni s kim. Puno je ovo djece u kući, a meni to ne smeta, želja da se pomogne veća je od svih mogućih problema i komplikacija - zaključuje Vodičanin Ante, koji se odrekao turističke sezone i dobre zarade, koja u Vodicama sve samo ne mala.
Vodičani darovali bicikle
Da ukrajinskim izbjeglicama, pogotovo onim najmlađima, ništa ne bi nedostajalo te da barem nakratko zaborave na sve što su proživljavali u svojoj domovini, pobrinuli su se Vodičani. Antino dvorište napunili su igračkama i biciklima kako bi šestero ukrajinske djece mogli razveseliti. Jer tko zna kad će se moći vratiti kući i svojim prijateljima iz susjedstva.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
