Dino Pešut: "Dane je živio u meni i čekao da ga napišem..."

Baš zato što pišem i drame i romane, čuvam ‘Poderana koljena’ od adaptacija. Roman je iznimna forma. On se čita sam, u tišini. S romanom ljudi idu spavati, vucaraju roman u krevet, na WC i nudističke plaže, smiruju se u avionu. Roman je intimni čin čitanja, kaže Dino Pešut.

“Poderana koljena”, autorski prvijenac mladog dramaturga i dramatičara, našao se među 14 knjiga u širem izboru za Nagradu Fric. Tjednik Express po drugi će put dodijeliti Frica, a nagrađeni autor najbolje knjige fikcijske proze, uz mobilnu skulpturu žiroskopa, osvojit će 75.000 kuna, koje je osigurala Atlantic grupa.

Za razliku od romana, pojašnjava Pešut, drama je javni, društveni događaj.

- Tamo puno ljudi govore na sceni gomili ljudi u publici. ‘Poderana koljena’ mogu se čitati u poderanoj trenirci, između čitatelja i knjige je tajna. Drama je javna stvar, katkad trač. Treba se lijepo odjenuti, pa to komentirati, pa ostati u gradu na piću... Sad pišem dramu i eksperimentiram s kraćim formama, esejima i kratkim pričama - kaže Pešut, čiji roman donosi priču o Dani Draženoviću, mladome umjetniku koji je iz Hrvatske, bez obzira na karijeru, otišao u Berlin potražiti sreću. Sa svojim likom, priča autor, dijeli nekoliko sličnosti, ali i razlika.

- Svaka meni iznimna književnost ili relevantno djelo može se gledati kao autofikcija jer se autor i tekst ne razdvajaju. Meni su najvažnije autorice Virginija Woolf i Dubravka Ugrešić. Gdje završava Woolf, a počinje Gospođa Dalloway - objašnjava. Tako su, kaže, i on i njegov lik, stvoreni od istog materijala.

- Naše biografije nisu iste. Ipak, obojica smo gay i obojica smo živjeli u Berlinu u tom periodu. Tako da smo se muvali na sličnim mjestima i o istim stvarima razmišljali. Umjetnost je za mene progovaranje neke svoje istine o svijetu. Likovi, radnja, struktura su samo razni načini da se to lakše komunicira - pojašnjava autor.

Na pisanje ga je nagovorio Seid Serdarević, vlasnik izdavačke kuće Fraktura.

- Kada sam krenuo pisati roman, uvidio sam da su ‘Poderana koljena’ već bila ispisana u meni i da je Dane Draženović, moj glavni lik, samo čekao da se ispriča ta priča. Samo je trebalo vremena, strpljenja, odricanja i rada. Ne znam odakle mi poriv za pisanje, ali je važno da postoji. Bit će da je to neka kombinacija traume i senzibiliteta, malo privilegija i sreće da sam naletio na obzirne mentore koji su mi stvorili siguran prostor. Ali sigurno je bolje da ni ne znam - uvjeren je Pešut.

“Poderana koljena” su, objašnjava, više roman o borbi protiv samoće i cinizma nego o milenijalcima.

- Samoća i cinizam su nusprodukti nepravednih sustava - zaključuje Pešut.