Djeca oštricom zovu u pomoć: 'Ne osuđujte, već im pomozite'

Imam četrnaest godina i samoozljeđujem se rezanjem po rukama. To radim već godinu dana, a sve češće razmišljam i o samoubojstvu, tihim je glasom prozborila djevojčica tražeći pomoć Hrabrog telefona.

- Režem ruke svaki put kad se posvađam s roditeljima, kad sam tužna jer nemam prijatelja ili kad se nađem u situaciji koju ne znam riješiti - nastavila je dodavši da samoozljeđivanje vidi kao svojevrsno rješavanje problema i ispušni ventil, vjerujući da joj nitko ne može pomoći. O svojim problemima dotad ni s kim nije razgovarala jer smatra da se ne može povjeriti nikome od odraslih u svojoj okolini. Jedina osoba kojoj vjeruje i s kojom se slaže jest njezina teta.

- Pokušaj razgovarati s tetom ili sa psihologom ili pedagogom u školi - rekao joj je savjetovatelj s Hrabrog telefona potičući je da o svemu otvoreno razgovara i sa svojim roditeljima.

Kad se povjere, lakše im je 

- Ako vidiš da se ne možeš nositi s poteškoćama, svakako nas ponovo nazovi - dodao je glas s druge strane telefonske slušalice. Nakon kraćeg razgovora djevojčica je spustila slušalicu.

Iako povratne informacije od nazivatelja ne dobivaju baš često, djevojčica se javila Hrabrom telefonu nakon dva mjeseca i rekla da se obratila stručnom suradniku u školi koji je potom razgovarao s njenim roditeljima. Još joj je teško nositi se sa svim situacijama kroz koje prolazi, ali govori da je postalo lakše u trenutku kad je svoj problem podijelila s odraslima i dobila od njih podršku i razumijevanje, a ne osuđivanje i krivnju.

- Kad je u pitanju samoozljeđivanje u djece, prošle smo godine imali 40 posto više upita telefonom i mailom nego li 2015., ali i dva puta više u odnosu na 2014. godinu. Razloge sve većeg broja poziva pronalazimo i u tome što djeca i roditelji prepoznaju Hrabri telefon kao mjesto na kojem mogu dobiti podršku - govore psihologinje Anamarija Vuić i Sara Lulić s Hrabrog telefona.

Češća je u adolescentica

Dodaju kako najčešće upite vezane uz samoozljeđivanje primaju putem chata i to od strane adolescentica.

- U 16 posto slučajeva obratili su nam se i zabrinuti roditelji i to najčešće putem Hrabrog telefona za roditelje na broj 0800 0800 - rekle su.

Pojašnjavaju kako je samoozljeđivanje dobrovoljno nanošenje štete vlastitom tijelu. Djeca režu dijelove tijela, čupaju kožu, kosu, udaraju se, lome kosti, ne puštaju da im rane zacijele, izazivaju opekline...

- Kad je rezanje u pitanju, najčešće se režu po zglobovima, nadlakticama i unutarnjoj strani bedara - pojašnjavaju psihologinje. Iako samoozljeđivanje ne mora voditi samoubojstvu, ono može dovesti do razmišljanja o samoubojstvu pa i do samog čina samoubojstva.

Može doći i do samoubojstva

- To se može dogoditi nenamjerno kad dijete pretjera u nanošenju ozljeda, ali i namjerno ako se uslijed nepostojanja adekvatne brige za djetetovo emocionalno stanje ono tako pogorša da dijete postane suicidalno - dodale su stručnjakinje s Hrabrog telefona tvrdeći

da su samoozljeđivanju sklonije djevojčice u dobi adolescencije.