"Djeci koja se boje škole ne govorite da su lijena i loša"

Školska fobija je pretjerani i neprimjereni učenikov strah od škole. U pozadini nastanka tog straha uvijek stoji djetetov strah od razdvajanja od majka. Izjavila nam je to doc. dr. sc. Aleksandra Mindoljević Drakulić, psihoterapeut i profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 

Dr. Mindoljević Drakulić nedavno je objavila knjigu “Školska fobija”.

- Školska fobija pogađa jednak broj dječaka i djevojčica. Takvi dječaci i djevojčice boje se odlaska u školu i žele ostati kod kuće s roditeljima, ponajprije s majkom. Zato se školska fobija nikad ne smije izjednačavati s klasičnim markiranjem jer dijete ili adolescent koji markira nema straha od odvajanja i kad izostane iz škole, nema potrebu vraćanja kući - objašnjava profesorica Mindoljević Drakulić.

Prema njezinim riječima, roditelji učenika koji izostaju iz škole, odnosno koji markiraju ne znaju za takvo ponašanje svoje djece, dok mlada osoba koja ima školsku fobiju sa svojim roditeljima dijeli svoju zabrinutost i roditelji znaju da je zbog pretjeranog straha od škole izostalo s nastave i vratilo se ili ostalo kući.

- Strah od škole je kompleksan psihopatološki fenomen u čiji se tretman trebaju uključiti svi, nastavnik, razrednik, učitelj, psiholog ili pedagog, liječnik i cijela obitelj. Cilj je dijete ili mladu osobu pokušati što prije vratiti u školu. Ako školska fobija postane kronični problme, tada je znatno teže učenika vratiti u razred - upozorava autorica knjige.

Roditeljima savjetuje da budu u svakodnevnom kontaktu s razrednikom, a dijete sa svojim kolegama iz razreda. Usporedo s time, važno je i da dijete odvedu psihologu, dječjem psihoterapeutu, ali i da istodobno cijela obitelj počne s obiteljskom psihoterapijom jer je školska fobija ponajprije obiteljski problem.

- Istraživanja i klinička praksa pokazali su da djeca i mladi koji imaju pretjerani strah od škole dolaze iz obitelji u kojima je majka prezaštitnička, a otac pasivan ili odsutan. Uz to, majka je imala ili još ima straha od odvajanja - kaže Aleksandra Mindoljević Drakulić.

Škola mora pomoći djeci

Uz roditelje, i škola može znatno pomoći takvoj djeci da se manje boje i da ih se manje stigmatizira zbog njihove teškoće. Učitelj ili nastavnik, ističe profesorica, trebao bi biti u svakodnevnom kontaktu s takvim djetetom, pokušati razumjeti njegovu patnju i nikako ga ne kriviti, kažnjavati ili etiketirati zbog izostanaka kao “nestašno”, “razmaženo”, “lijeno” ili “delinkventno”.

- Roditelji se trebaju obratiti stručnom školskom timu te zajedno s učiteljem i razrednikom ustanoviti plan djetetova povratka u školu. U tome svi akteri trebaju biti vrlo strpljivi i tolerantni. Djeca sa školskom fobijom se vrlo često žale i na tjelesne tegobe (boli u trbuhu, glavobolje, vrtoglavice, umor, nesanicu i sl.), pa je važno isključiti organski uzrok i potražiti pomoć liječnika. Upravo zbog toga, mnogi takvu djecu i mlade doživljavaju kao “zabušante” koji se samo žele riješiti školskih obaveza. No to nije tako jer je riječ o složenoj obiteljskoj psihopatologiji. Stoga je važno roditeljima smoći snage i otići na psihoterapijski tretman, prihvatiti ga kao neminovnost i zadržati se ondje onoliko dugo koliko treba, često više mjeseci, pa i godina.

Bespomoćni roditelji

No praksa je pokazala da roditelji često “miniraju” takav pristup i brzo odustaju. Pritom nude različita opravdanja: nemam vremena, ne vidim svrhu da idem ja, nego samo moje dijete, tu se više ništa ne može učiniti... U tom slučaju ne može biti ni većih pomaka u liječenju školske fobije. Školska fobija u svojem tijeku ima razdoblja pogoršanja i poboljšanja, a simptomi mogu trajati i više godina te se protegnuti do kraja srednje škole - kaže profesorica Mindoljević Drakulić.

Katkad roditelji, upozorava Mindoljević Drakulić, doista osjećaju da su prepušteni sebi u tom problemu. Mnogima od njih obrazovanje djece iznimno je važan doseg te stoga pojava školske fobije izaziva toliko muke i straha u obitelji.
- Uz osjećaj bespomoćnosti, često im se javlja i osjećaj krivnje i srama jer misle da su u stanovitoj mjeri zakazali u roditeljskoj ulozi. Psiholog tu može mnogo pomoći, uliti im nadu i ohrabriti ih da potraže kontinuiranu stručnu pomoć - zaključuje profesorica psihologije i psihoterapeut.

Knjiga koja će pomoći nastavnicima, roditeljima, djeci, stručnjacima...

Knjiga “Školska fobija” uvelike će olakšati život roditeljima koji će iznaći najbolji način kako pristupiti svojem djetetu i kako mu olakšati patnju, ali i stručnjacima koji se u svakodnevnom radu susreću s djecom koja imaju školsku fobiju, ističu recenzenti knjige dr. sc. Aleksandre Mindoljević Drakulić.