Dnevnički zapisi Borisa Rašete o 25 dana rata u Iranu: Moje besane noći s Donaldom u ratu
NOVI EXPRESS Zapao sam u depresiju, jer je bilo očito da će sukob biti strašan, da ćemo svi osjetiti posljedice - možda i drastične - i da su perspektive naše djece naglo postale još sumornije nego što su bile
U noći na subotu, 28. veljače, otpočeo je napad Amerike i Izraela na Iran. To je jedan od onih sukoba koji dramatično utječu na sudbinu svijeta. Vjerovao sam da do tog rata neće doći. Amerikanci i Iranci bili su usred pregovora u Ženevi, Iran je golema, planinska zemlja, tri puta veća od Francuske, ima 90 milijuna ljudi, od kojih je 600 tisuća vojnika i veliki je proizvođač nafte, koju rat poskupljuje u dvoznamenkastim postocima. Trump je sve to zanemario - ili možda nije? Čini se da je, ohrabren otmicom Madura, pomislio kako će opet uspjeti u blitzkriegu. Računica je ova - napadam u subotu ujutro, kad burze ne rade, do nedjelje na večer Teheran je na koljenima, obezglavljen, u utorak ujutro Amerika kontrolira gotovo 30 posto svjetske nafte, Kina je izbačena iz Venezuele i Irana, BRICS je bačen na marginu, burze se zelene, a Donald Trump je kralj lavova. Na midterm izborima narančasti će Bonaparte pomesti ljevičare, demokrate i ostalu komunističku gamad.