Dobila je što je tražila, zašto je pila... Tim riječima se kod nas komentira seksualno nasilje

Nama kao društvu ne smije biti cilj pripremiti žrtve za buduće slične situacije, nego kreirati zdravo i ravnopravno društvo u kojem nema tolerancije prema seksualnom nasilju - govori dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe.

Ističe da se ne smije prebacivati odgovornost na djevojčice, djevojke i žene, nego ukazati na počinitelja i jednoglasno osuditi zločin koji je netko pretrpio. Jer kada bismo kao društvo prihvatili težinu seksualnog nasilja, bili senzibilizirani i shvaćali koliki je razmjer posljedica, stigma koju trenutačno pripisujemo žrtvama koje su preživjele seksualno nasilje bila bi manja. Ne možemo generacijama odgajati djevojčice i djevojke da se čuvaju seksualnog nasilja, nego je vrijeme da odgajamo dječake i mladiće koji će ih doživljavati isključivo kao jednake i ravnopravne. 

Tretira se kao trivijalni problem

- Seksualno uznemiravanje je jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja, koji se najlakše tolerira i za koji većina zakonodavstava nema mehanizam sankcioniranja. Obuhvaća neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a žrtvu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama. Ključni element je moć, odnosno provodi ga netko tko je na moćnijoj poziciji od žrtve, npr. šef nad podređenom ili podređenim, profesor ili asistent nad studentom odnosno studenticom. Seksualno uznemiravanje se nerijetko tretira kao trivijalni problem koji se s lakoćom može izbjeći i zaustaviti, što najčešće nije točno. Vrlo često se radi o repetitivnim ponašanjima - ističe dr. Mamula i dodaje kako seksualno zlostavljanje nije povezano sa potrebom zadovoljenja nagona, nego potrebom moći i kontrole.

Najčešće je riječ o muškarcima koji već poznaju žrtvu. Uglavnom su to članovi obitelji, sadašnji ili bivši partneri, prijatelji te članovi društva na pozicijama moći poput šefa, trenera ili profesora.

- Opravdava ih se jer postoji potreba društva da zadrži percepciju pravednog svijeta, uvjerenje da se sami možemo zaštititi od loših stvari ako slijedimo društvena pravila. Mi tako nešto nećemo doživjeti jer se ne bismo odjenuli kao ta osoba, ne bismo popili čašu vina. No to nije utemeljeno na stvarnosti. Ako se čovjek javno požalio da mu je netko ukrao automobil, naići će na suosjećanje i nitko neće tražiti opravdanje za lopova. No u ovom slučaju mi smo na neki način internalizirali podjelu odgovornosti pa ispada da je podređen položaj žene normalna stvar, muškarci nisu odgovorni za nasilje, no žene jesu jer su se mogle zaštiti, ali su to propustile učiniti - kaže Petra Kontić, voditeljica programa Rodna ravnopravnost u udruzi BaBe.

Dr. Mamula ističe kako je, s obzirom na činjenicu da će prema podacima Vijeća Europe jedno od pet djece do 18. godine doživjeti neki oblik seksualnog nasilja, dok jedna od pet žena te jedan od 71 muškarca doživi silovanje, riječ o rodno uvjetovanom nasilju.

Podaci MUP-a  pokazuju da djeca čine velik broj žrtava različitih oblika seksualnog nasilja, odnosno mladi do 22 godine života kojih je više od 70 posto, dok su zlostavljači djece, ali i žena odrasle dobi, najčešće njima poznati muškarci.

Borba i dugotrajan postupak

- Usto, predrasuda je da seksualno nasilje najčešće primjenjuju psihijatrijski bolesnici. Psihijatrijsko forenzički profil silovatelja ispitivan u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče pokazuje da najveći broj okrivljenika spada u skupinu poremećaja ličnosti, a ne duševnih oboljenja - ističe dr. Mamula.

PRIČA IZ OKOLICE ZADRA 'Silovao me. Ostala sam trudna i rodila. Sud mi je oduzeo dijete i moj sin još uvijek živi s njim'

Proživljeno seksualno nasilje je stresno i traumatično za žrtvu, a razlog toma je šutnja.

Prošle se godine u Žensku sobu u kojoj djeluje specijalizirani Centar za žrtve seksualnog nasilja javilo 233 ljudi, a pružili su oko 2.000 usluga od informiranja o pravima žrtve, pratnje na policiju i druge nadležne institucije u postupku prijave preživljenog nasilja... - Oporavak od seksualnog nasilja je moguć, a uz educiranog stručnjaka lakši i brži - ističe dr. Mamula.

- Ako se odlučila za prijavu, žrtva mora biti svjesna da je pred njom borba i dugotrajan postupak te da neće svi imati sluha ni razumijevanja za njezinu situaciju. Tu je i potencijalna osuda okoline i prije svega ono što mora znati jest činjenica da je možda sustav neće u potpunosti zaštititi iako je potpuno u pravu. Smatram da sustav ne funkcionira najbolje - ističe Kontić.

POTRESNA OBJAVA Mirna Zidarić o zlostavljanju na televiziji: Često sam ukazivala da pojedinac prelazi granicu

Odvjetnica Ines Bojić kaže kako je aktualna akcija u kojoj su mnogi progovorili u seksualnom nasilju s kojim su se susreli rezultirali povećanim brojem prijava unazad nekoliko tjedana. Ovisno o vrsti kaznenog djela, upućuju žrtve na različite institucije.

- Pritom valja razlikovati seksualno uznemiravanje od seksualnog nasilja u koje spadaju teži oblici napada na spolni integritet poput silovanja ili odnosa bez pristanka. Za one prve postoji prekluzivni rok od tri mjeseca unutar kojih žrtva mora prijaviti djelo, pa ukoliko to propusti učiniti onda ih upućujemo da prava ostvare u građanskim parnicama. Kod seksualnog nasilja nema tako kratkih prekluzivnih rokova - ističe Bojić pojašnjavajući kako ima mali broj takvih predmeta na temelju kojih ne može donositi općenite zaključke.

GLUMICA SKUPILA HRABROST Dora Lipovčan: Silovao me, šutjela sam 15 godina. Kada sam progovorila bilo je kasno

Ističe kako nasilje nije svojstveno samo Hrvatskoj te da općenito kao društvo moramo nešto poduzeti kako bismo promijenili situaciju.

Irena Isomura je stručnjakinja za samoobranu i trenerica Krav Maga, a ističe kako nepoznati napadači uglavnom napadaju iznenadno i izostaje svaka komunikacija s njima pa u tim situacijama valja odmah primijeniti fizičku samoobranu.

- S poznatim napadačima najčešće imamo priliku komunicirati. Žrtva će najčešće osjetiti strah i šok da se to stvarno zbiva, a to zahtjeva iznimnu mentalnu snagu kako bi se verbalno, te zatim i fizički zauzeli za sebe.  Često se uvjerimo da je sve u redu i da možda pretjerujemo, no svakako bi trebali poslušati svoju intuiciju, ostati pribrane, udaljiti se na vrijeme ili biti spremne da će situacija eskalirati i zahtijevati fizičku obranu. U tom slučaju pomaže nam stvaranje buke te udaranje najranjivijih točki na tijelu, poput lica, vrata ili međunožja - savjetuje Isomura i dodaje primjer: ‘Ako su vrata ureda uvijek otvorena, no taj put ih je zatvorio ili zaključao. To su tihi znakovi da nešto nije kako bi trebalo biti, da je riječ o situaciji koju ne možemo smatrati normalnom u toj prigodi.’