'Dobro bi nam došli ponovljeni izbori. Ali to se neće dogoditi'

Sanjin Španović, novinar i urednik TV emisije Veto na Jabuka TV, objavio je jako zanimljiv komentar na trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj. 

Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti:

Osobno nemam ništa protiv izraženog političkog duopola ukoliko je on kvalitetan, na zdravim nogama i kvalitetnim temama za rasprave. Hrvatskoj treba jak i zdrav HDZ, jak i zdrav SDP. Kvalitetan rad tih dviju velikih stranaka jamstvo je kvalitete razvoja mladog hrvatskog društva i države.

To u Hrvatskoj nije slučaj.

I zato je nastao Most, stranka koja je dobila 19 mandata.

Jer opomena javnosti u vidu Laburista na prošlim parlamentarnim, pa Ruže Tomašić i potom ORaH-a na europskim izborima, te mnogih nezavisnih lista na lokalnim izborima vodstvu i članovima tih dviju stranaka nije bila dovoljna.

Trebali su pasti sa svojim velikim koalicijama ispod 60 mandata i dobiti šaku u oko u pokretu Mosta nezavisnih lista koji su nakon uspjeha na spomenutim lokalnim izborima uzeli i glasove onih koji su se razočarali u spomenute pravaše, laburiste, zelene, a o podršci SDP/HDZ bloku ne žele ni pomisliti.

Most je tako dobio svojih 19 mandata izjednačavajući nezdrav duopol SDP-a i HDZ-a i najavljujući da su oni drugačiji.

Svatko iole razuman priznat će: Most je svojom pojavom i rezultatom napravio dobru stvar za Hrvatsku. Pozitivno.

Državi koja slavi 25 godina demokracije što je užasno malo treba ovakvih procesa i iskustva. 

No, upravo sada je na Mostu da donese odluku i pokaže odgovornost da je spreman dokazati da je baš drugačiji i da je spreman donositi odluke, da je svoj interes spreman staviti u drugi plan.

I da je spreman dugoročno propasti, ali ispuniti svoju misiju.

Jer ako oni izgrade jaki HDZ i SDP na zdravim nogama, Most nam više neće trebati kao toliko jaka opcija. A to mogu samo odlukom kome će dati povjerenje za premijera: Milanoviću ili Karamarku.

Čijeg će predsjednika tjerati da se mijenja zajedno sa svojom strankom na vlasti, a čiju će stranku gurnuti u oporbu i natjerati da se iznutra kroz nekog novog vođu izgradi.

To idejama o zajedničkoj Vladi HDZ-a, Mosta i SDP-a ne može, kao niti idejom o nekom nestračkom, stručnom kandidatu za premijera.

Da je ijedan od ovih kandidata koji se spominje kao stručan, a što je to uostalom danas stručni kandidat za premijera, kako tu stručnost uočavamo i kojom formulom mjerimo, a i nestranački imao želje za političkom karijerom on bi se kandidirao i riskirao.

To je napravio sada i Bandić glupirajući se izjavom o nekom gradonačelniku Hrvatske, to Ljubo Jurčić svojedobno jest 2007., to Sanader jest pobjedivši Račana, kao i Kosorica pokušavši ostati 2011. na vlasti.

Vedriš, Švaljek, Luković, Mateša i ostali nisu. Ili Vrkić kao zadnji u nizu kandidata s čijim se imenima špekulira. Oni su se odlučili za stručnu, znanstvenu, gospodarsku, kvazisportsku ili kakvu već karijeru, a ne političku.

Kandidati za premijera za koje smo glasali, iako oni to leg artis nisu, ali takav stil personalizirane kampanje ih je iznjedrio kao takve, bili su Karamarko i Milanović.

Oni su vođe dviju velikih koalicija koji su namjeravali biti predsjednici Vlade.

I bilo je jasno prije izbora da samostalno neće niti jedni niti drugi sastaviti Vladu već će trebati postizborne kalkulacije i koalicije.

Na kraju su oni bili daleko ispod očekivanih 65-70 mandata, dapače, kao što sam spomenuo, ostali su ispod 60, jer je MOST dobio 19. Pa o njima ovisi nova vlast. Most sada mora odlučiti kome daje povjerenje i odgovornost za to i s kim ide u taj put koji zahtjeva odgovornost od njih, kao i dokaz da su sve ono što su tvrdili u kampanji i na kojim su tezama postali iznenađenje vrijedno skoro pola milijuna glasova.

Malo prakse demokracije i scenarija demokratske budućnosti nije nam loše došlo. Sjetite se sebe sa 25 godina i kako ste se razvijali kao biće, pa onda se pitajte što očekujete od skupine tih bića u jednom društvu koje je, rekao sam mlado. Hrvatska treba jos puno godina iskustva i novih primjera razvoja demokracije da sve iskusi i nauči.

Sada je naučila što je treća jaka opcija koja je nastala kao rezultat lošeg djelovanja dviju jačih, izjednačenih.

Da, po meni bi ovo u ovoj situaciji društvo trebalo naučiti i iskusiti što su to ponovljeni izbori. To nije nikakav incident, kriza ili štogod, već normalni dio demokratskog procesa. Dobro bi nam i takav tuš došao da i to naučimo jer bi se kampanje možda bavile bitnim stvarima. Ali to se dogoditi neće, jer nije samo tu saborska fotelja u zgradi koja, iznenadili su neki zastupnici Mosta na onoj prvoj sjednici, ima i garderobu.

Tu nije samo saborska plaća. Tu su odbori, pa je tu i naknada za odvojeni život, putni troškovi, ali i stan u Zagrebu koji ti država iznajmi pa u njega na vikend može doći mala i mali da vidi Zagreb i malo prošeće do kazališta, muzeja ili ipak možda, ne lažima se šoping centra i pogotovo noćnih klubova.

I teško će to, kao i mogućnost par dobrih putovanja preko članstva u nekom povjerenstvu, predstavništvu, delegaciji ili još pokojem tijelu sabora, odbaciti bilo tko od zastupnika, prvenstveno Mosta, i to objasniti svojoj ženi ili mužu, a pogotovo majci i ljudima u manjoj sredini koja je napokon dobila saborskog zastupnika i može napraviti nešto za ovu općinu ili gradić. Ili pogledati punici u oči i reći da ništa eto od baš te mala iz susjednog sela koju je ona zapisala za mjesto tajnice i savjetnice u klubu zastupnika ili uredu saborskog zastupnika. Jer mala je baš završila daktilografiju i zna engleski.

Pogotovo ništa od novih izbora kad znaju svi ti zastupnici da oni su svoj mandat dobili na račun Mosta i uspješnog uzlaznog pokreta koji su predvodili Petrov, Prgomet, a ne na sebe i svoj rad u lokalnoj zajednici. Jer kada pogledate, izuzev ove dvojice svi su preferencijalno dobili ispod 19 posto glasova! Usput se iz Zagreba, sa saborske govornice bolje vidi kakvog političara selo ima, a uz još koji dogovor oko nekog projekta u općini ili gradu, lakše dobivaju idući lokalni izbori i brani pozicija načelnika općine ili gradočelnika.

Zato sva ova izvoljevanja oko koalicije velike zajednice dviju partija SDP-a i HDZ-a i Mosta, pa tih nestranačkih, stručnih premijera koji se politike boje i traže da sve dobiju na gotovo kako bi mogli biti tako visok i važan faktor bez imalo znoja i predizbornog rada.

Dosta je piškili bi, pa kakali, pa pelene, pa ne bi pampers baš i iživljavanje nad obje opcije jer eto ti prilike da ih ponižavaš (što bi oni i njima radi jasno) makar govoriš da nisi kao oni koji su to tebi radili.

Dakle, Karamarko ili Milanović?

Iz svih tih razloga Most mora konačno odabrati je li naš idući premijer Milanović ili Karamarko. Ovog drugog lupiti u oporbu i u unutarstranačke glavobolje i početi provoditi ozbiljno ono što su najavljivali i biti check point za vlastitog političkog premijera koji neće tek tako raditi ništa ili još gore gluposti. Jer raditi po rasporedu ozbiljne reforme uz uskoro posloženu kvalitetnu oporbu koja će se isto baviti ozbiljnijim temama.