NOVI EXPRESS Dr. Felix Klein, njemački pravnik, diplomat i školovani violinist, od 2018. povjerenik za borbu protiv antisemitizma i židovski život, koncertirao je u Zagrebu i malo razgovarao za Express
KONCERT U ZAGREBU
Doktor protiv ljudske mržnje: Dr. Felix Klein o važnoj borbi s antisemitizmom u Njemačkoj
Češki kompozitor František Domažlicki, rođen 1913. u Pragu kao František Trausig, bio je jedan od 17.247 zatočenih Židova koji je uspio preživjeti nacistički logor Terezin. Ljetno utočište češke elite, na debelim temeljima bivše tvrđave Josipa II, austrijskog cara Svetog Rimskog carstva, nekih 30 kilometara od Praga, Gestapo je 1940. pretvorio u „ogledni“ sabirni centar i geto za češku židovsku elitu. Ali ne samo njih.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:05
Ukupno je 150.000 ljudi prošlo kroz geto i logor. Nacisti su, u mučnom svijetu koji počiva na tankoj crti između samilosno poklonjenog života i uvijek prijeteće smrti, držali filozofe, znanstvenike, slikare, glazbenike… Prenapučenost geta, užasni uvjeti života, mizerna prehrana, de facto, sustavno izgladnjivanje ubilo je 33.000 logoraša. Od 15.000 utamničene židovske djece u Terezinu, gdje se ponekad rado pojavljivao i drugi najgori naci Adolf, onaj s prezimenom Eichmann, preživjelo je njih manje od 200.
U puzajućem očaju oko sebe Domažlicki je, u kasnu zimu 1941., skladao "Pjesmu bez riječi" ("Lied ohne Worte"). Mnogo godina poslije glazbeni je kritičar napisao kako je to dražesna glazba, s jasnim melodijskim osjećajem i harmoničnom toplinom. Sve drugačije od onoga što je Františeka Domažlickog (preminuo je mirno u Pragu 1997.) okruživalo dok je u getu zapisivao note "Pjesme bez riječi".
"Ljudima se svidjela jer je to bila melodična. Ne kao da je iz Terezína. Moja glazba je bila optimistična", govorio je kompozitor nakon rata.
Zašto je potreban ovaj uvod? Dr. Felix Klein (valjda u kolektivnoj memoriji ne postoji prepoznatljivije židovsko prezime), pogledao je ispod svojih naočala, i oprezno, kao da ne želi razočarati sugovornika, koji je eto uvjeren da zna što govori, kaže:
"Ne, ja nisam Židov premda je moje prezime tipično židovsko.“ Upitnik je u ostao u zraku. Bilo je ponešto i neugodno kao kad je autor ovog teksta onomad neupućeno proglasio Joschku Fischera, tada friško postavljenog njemačkog šefa diplomacije, ženom u razgovoru s budućim hrvatskim premijerom. A dr. Ivo Sanader, tada tek Matin zamjenik, s malo nadmoćnog osmijeha na rubu usana, postavio cijelu stvar u ispravnu perspektivu.
Borba protiv mržnje prema Židovima nije odgovornost Židova, nego cijele zajednice
Zabuna je oko prezimena nekako očekivana. Dr. Felix Klein je, prvo, povjerenik njemačke Vlade za židovski život u Njemačkoj i borbu protiv anti-semitizma. Drugo, te je večeri, zajedno s još troje članova njemačkog Diplomatskog gudačkog kvarteta (druga violina), u začudnoj akustici dvorane "Blagoje Bersa", na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, nadmoćno izveo djela židovskih kompozitora 20. stoljeća. Među njima "Pjesmu bez riječi" Domažlickog.
"Tadašnja savezna kancelarka Angela Merkel, rekla je prije imenovanja, da povjerenik za židovski život u Njemačkoj i borbu protiv antisemitizma treba biti nežidov”, objašnjava nam dr. Klein. To svakako ima smisla jer borba protiv mržnje i nasilja prema Židovima nije odgovornost Židova nego cijele društvene zajednice. Premda, kako kaže dr. Klein, njegovi kolege iz nekih drugih država jesu Židovi. Ali je jasno kako ovaj posao ne bi mogao raditi bez povjerenja židovske zajednice u Njemačkoj.
Zajednica o kojoj Klein govori, od 1933. i osvajanja vlasti nacional-socijalističke stranke Adolfa Hitlera u Njemačkoj pa sve do stvarnosti koja nas danas okružuje, prošla je teška i dramatična iskušenja. Već i nizovi brojeva bjelodano otkrivaju dubinu tek manjeg dijela te civilizacijske drame: kad je nacizam postao svenjemačka državna ideologija u državi je obitavalo pola milijuna Židova.
Njih dvije trećine emigriralo je pod pritiskom, a od onih 150.000 njemačkih Židova koji su odlučili ostati u domovini, proljeće 1945. dočekalo je tek 30.000.
"Tijekom cijelog rata po Njemačkoj ih se skrivalo 15.000. Iz konc-logora, nakon oslobođenja, vratilo se njih još 15.000“, otkriva Klein koji je na funkciju izabran prije pet godina rezolucijom Bundestaga kao institucionalni odgovor na niz ozbiljnih napada na židovsku zajednicu.
"Gledajte, ja sam neovisan od bilo kojeg državnog ministarstva. To je bio moj prvi i osnovni zahtjev. Jedino tako mogu raditi. Istina, moj se ured nalazi u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova, ali to nije prepreka da ih kritiziram kad je potrebno“.
*Dobro, ali nekom ipak podnosite račune za svoj rad?
"Odgovaram njemačkoj vladi u cjelini jer je moja osnovna zadaća koordinirati sve mjere u borbi protiv antisemitizma.’
*Koje su najvažnije i najučinkovitije mjere?
"Edukacija, poticanje kulture sjećanja, predlaganje zakona koji se prilagođavaju novim društvenim okolnostima, primjerice širenje mržnje na društvenim mrežama… Na moj prijedlog uveden je zakon kojim se paljenje stranih zastava u Njemačkoj kažnjivo prema kaznenom zakonu. Dosad je samo paljenje njemačke zastave bilo sankcionirano u kaznenom zakonu.“
Tek na suđenju za Auschwitz njemačka javnost se suočila s poviješću
Mržnja je rezistentna, otporna, pojava u društvu. Nijemci se nisu mogli samo tako osloboditi posljedica intenzivne nacističke propagande u koju su bili umakani više od 12 godina totalne Hitlerove terorističke vlasti. Klein, na tragu toga, podsjeća da je antisemitizam uspio preživjeti slom Trećeg Reicha.
Nesretna činjenica, kaže, čija se jezovita dubina skrivala iza plitke teze da će nestankom nacističke Njemačke iščeznuti mržnja prema Židovima. Njemačke demokratske vlasti nakon rata bile sasvim indiferentne prema toj spoznaji. Ključni trenutak, čas obračuna, trebalo je čekati 20 godina, sve od sredine 60-ih.
"Na suđenjima za zločine u logoru smrti Auschwitz njemačkoj javnosti ukazala se prva slika onoga što se zaista zbivalo. Tek tada se društvo prvi put javno suočilo s teškom poviješću."
Danas u Njemačkoj živi oko 100.000 Židova koji su registrirani u zajednicama. Još toliko nije registrirano. Poznato je, optimistično će dr. Klein, da mladi ljudi iz Izraela i drže da je Berlin, primjerice, fenomenalan grad za život gdje ulažu u nove biznise i pokreću poslove. „To je, zaista, nadahnjujuće za njemačko društvo.“ U posljednjem valu naseljavanja, nakon početka Putinove agresije na Ukrajinu, stiglo je još 5000 Židova koji se uspješno integriraju.
S druge, one crne strane, Klein otkriva da je u pandemiji covida antisemitizam „eksplodirao“ na društvenim mrežama. U to su se ucijepile različite primitivne teorije urota koje su generirale duboku mržnju prema manjinama. Naš sugovornik ističe i takozvani sekundarni antisemitizam koji umanjuje povijesne zločine nad Židovima i negira holokaust. „Ovaj oblik antisemitizma dominantan je u Njemačkoj. Njemačka, konačno, nije stvorila antisemitizam ali jest holokaust.“
U onom prvom velikome migrantskom valu, iz 2015., Njemačka je primila više od milijun izbjeglica, uglavnom iz muslimanskih zemalja *Postoji li korelacija između tog useljavanja i nasilja prema Židovima?
Novi val antisemitizma nakon napada Hamasa
"Nije zabilježeno ništa što bi upućivalo na to. Premda je riječ o ljudima koji potiču iz zemalja koje su tradicionalni neprijatelji Izraela. Postoji, nažalost, nešto drugo što je vidljivo. Unutar useljeničkih obitelji, čiji su članovi već dugo njemački državljani, raste sentiment koji ne osuđuje nasilje nad Židovima nego ga i pasivno odobrava. Statistika kaže da su u 2000 antisemitskih izgreda, što ih je procesuirala njemačka policija, u 80 posto slučajeva počinitelji iz krajnje desnih krugova. Ali, uopće nije važno odakle dolazi nasilje, s lijeva, desna… Žrtvama je svejedno tko ih napada. Svaki izvor nasilja je jednako opasan i mora se suzbiti."
Barbarski pokolj i otmice civila, kojeg su ujutro 7. listopada izveli mnogi teroristi Hamasa na teritoriju Izraela, pokrenuli su novi val antisemitizma. Uglavnom se opravdava nesrazmjernim i neselektivnim vojnim odgovorom Izraela na ovaj nezabilježeni teroristički zločin. Jasno je da dr. Felixu Kleinu ti najnoviji događaji u Izraelu ne olakšavaju posao u Njemačkoj. Dio javnosti, koja je kritična prema postupcima Izraela, tvrdi da se bilo kakvo kritiziranje njihovih postupaka u Gazi automatski proglašava antisemitizmom.
Povjerenik Klein se ne slaže s tim simplificiranim tumačenjem. Kritika izraelskoj politici i ovome što se sada događa u Gazi nije samo po sebi antisemitizam, kaže. „Vidite da se i u Izraelu, koji je demokratska država i otvoreno društvo, različito interpretiraju događaji i kritizira vlada. Ključni je problem što se tamo odvija disfunkcionalni sukob između demokratske države i terorističke organizacije.”
Tu, dakle, ne postoje obilježja klasičnog oružanog sukoba koji onda, na stanovit način, određuju međunarodne konvencije i zakoni. Ukratko, kad teroristi Hamasa lansiraju rakete na Izrael iz, primjerice, bolničkih dvorišta, za demokratsku državu kao što je Izrael odgovoriti napadom na takav ili sličan cilj bilo bi neprihvatljivo u duhu međunarodnih konvencija.
„Na svjetskoj sceni to za Izrael umnogome komplicira situaciju. Samo je jedna strana obavezna poštovati međunarodne norme i humanitarne zakone."
Silovanje i ubojstvo beduinske djevojčice 1949.
Usprkos tome, dr. Klein, kaže da razumije da je ovo situacija u kojoj Izrael mora zaštiti svoje civile. On ne podržava kontroverzno pitanje prekida vatre kojeg danas mnogi zagovaraju. „Hamas bi to iskoristio da nastavi s napadima na Izrael, ali ni Izrael nema carte blanche da radi što želi.“
Njemačka javnost bila je zbunjena otkazivanjem dodjele nagrade palestinskoj spisateljici Adaniji Shibili na ovogodišnjem Frankfurtskom sajmu knjiga samo nekoliko dana nakon Hamsova pokolja. Roman “Minor Detail“ ("Manji detalj"), također nominiran za prestižne književne nagrade u SAD-u, bavi se istinitom pričom o silovanju i ubojstvu beduinske djevojčice koje su 1949. počinili pripadnici izraelske vojske.
Javnost se, pogotovo u Njemačkoj, oko njega podijelila puno prije otkazane dodijele u Frankfurtu. Dio kritike tvrdi da su svi Izraelci u romanu opisani kao anonimni silovatelji ili ubojice, a Palestinci su tek žrtve okupatora. Nasuprot tome, stoje ocjene da je takvo portretiranje izraelskih vojnika u skladu s distanciranim književnim stilom autorice.
"Ne znam, nisam ga čitao", ograđuje se povjerenik Klein. "Hoću reći da bi u ovoj užarenoj atmosferi taj događaj možda mogao biti zloupotrijebljen od drugih. Dobro je, u najmanju ruku, biti oprezan oko toga."
Poznato mu je da u Hrvatskoj javno uzvikivati ustaški pozdrav nije kazneno djelo. To je, eto, prekršaj. U Njemačkoj je pandan ZDS-u, pozdrav Führeru, kazneno djelo. Klein diplomatski odgovara kako prati što se zbiva i da je zadovoljan što je država konačno regirala. To je pohvalno. „Dobro da je sada svima jasno kako će takvo neprihvatljivo ponašanje vlasti sankcionirati. Sada je iznimno važno da suci učinkovito primjenjuju zakon.“
* ovo je autorizirani tekst razgovora s dr. Kleinom. Tehničkom pogreškom u tjedniku Expres objavljena je neautorizirana verzija koja se u manjim pojedinostima razlikuje od ove. Ispričavamo se dr. Felixu Kleinu.
Potražite novi broj magazina Express na svim kioscima
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
