Dom terora i strave: U osam su godina 101 ženu ubili muževi...

Ja moram nekoga ubiti!, derao se na suprugu dok ga je slušala i maloljetna kći, a onda je sve ženine stvari bacio u kontejner pred kućom. Prijavila ga je, policija je predložila niz zaštitnih mjera, prenoćio je u pritvoru i samo platio kaznu od 700 kuna. Prijetnje nisu shvaćene kao ozbiljne. Nakon tri mjeseca suprugu je ubio rafalima iz automatske puške.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:22

Video: 24sata/pixsell

Ovo je samo jedna od stravičnih “obiteljskih” priča iz izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, čijem su tragičnom kraju kumovali i propusti u sustavu. Datira iz 2018. godine, dok druga priča, godinu starija, svjedoči kako policija nije reagirala ni nakon što je žena prijavila da joj je muž stavio pušku pod vrat i prijetio ubojstvom jer ga je namjeravala ostaviti. Ubio ju je, a na kraju i sebe. Policija je u tu obitelj dolazila nekoliko puta zbog nasilja, posljednji put dan prije ubojstva. Od 2003. do kraja prošle godine ubijeno je - 359 žena. Samo unatrag osam godina, ne računajući 2020., partneri i muževi ili neke druge bliske osobe ubili su 101 ženu. Prije tri godine, treći slučaj, muškarac je ubio bivšu, trudnu partnericu. Pravobraniteljica je utvrdila da je policija u periodu od skoro dvije pune godine prije ubojstva u više navrata intervenirala zbog nasilja. Podnesen je niz kaznenih prijava i mjera opreza. Odmah po određivanju mjere opreza nasilnik ju je prekršio, i to bez ikakvih posljedica. Mjera nije zamijenjena istražnim zatvorom. Propusta je bilo i kod ukidanja mjere opreza nakon nepuna dva mjeseca, unatoč činjenici što ju je nasilnik višekratno kršio.

'Ženo, stani malo na loptu'

- U kasnijoj fazi eskalacije nasilja, koja nažalost nastupa kao logična posljedica sporosti i neozbiljnosti u procesuiranju nasilja, kao i brojnih propusta u postupanju nadležnih tijela, može se zaključiti kako ni jedna institucija, prvenstveno pravosudna tijela, ali i policija, nije prepoznala brutalnost, ozbiljnost i upornost nasilnika u činjenju kaznenih djela na štetu žrtve - navodi pravobraniteljica u izvješću. Nasilniku nije određivan pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela. Tome je u prilog, kaže, išla činjenica što je policija sve njegove nasilničke ispade kroz dvije godine promatrala izolirano, umjesto da ga je definirala kao dugotrajno nasilničko ponašanje. Kako se prema žrtvi ponaša sustav, svjedoči i slučaj iz 2018., kad se pravobraniteljici obratila žena-žrtva obiteljskog nasilja s pritužbom na postupanje policije.

DRŽAVA KOJA MRZI ŽENE U sigurnim kućama više nema mjesta, a nasilje sve brutalnije

Rekla je da je žrtva šestogodišnjeg psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja u obitelji. Nasilje je prijavljivala policiji, pri čemu su je jednom odgovarali od podnošenja kaznene prijave za silovanje protiv bivšeg supruga. Policajaci ju je, napisala je žena, uplašio govoreći joj da će je državno odvjetništvo “rastrgati“ i da je “bolje da ne ide do kraja s prijavom“. Zbog toga je od nje i odustala. Drugi put ju je policajac navodno pitao je li svjesna koliko je puta supruga prijavljivala, a on nju nije ni jednom, savjetovavši joj da “malo stane na loptu”. Analiza pravomoćnih kaznenih presuda za nasilje u razdoblju od 2012. do 2016. pokazuje da je zatvorom kažnjeno 30 posto nasilnika, i u prosjeku su dobili tri godine i osam mjeseci, a 56 posto njih je kažnjeno uvjetnom zatvorskom kaznom.

Ne mora na tretman ako neće

Ostali su kažnjeni novčano, u prosjeku s 5000 kuna, ili radom za opće dobro u trajanju od oko godine dana. Kad su gonjeni prekršajno, nasilnici su u polovici slučajeva platili novčanu kaznu, prosječno 1,7 tisuća kuna, 16 posto njih je kažnjeno zatvorom u trajanju od 20 dana. Ostali su kažnjeni uvjetnim zatvorom od oko 20 dana, s rokom kušnje od 10 mjeseci. Kazneni postupci u prosjeku traju nešto više od godine dana. Podaci Uprave za kazneno pravo Ministarstva pravosuđa kažu da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koju izriče sud u prekršajnom postupku, određena prema 505 osoba, dok je u konačnici svega šest osoba tretman i završilo. Na liječenje od ovisnosti upućeno je 653 ljudi, a tretman ih je završilo - desetero. To pogoduje nasilnicima, upozorava pravobraniteljica, jer žrtve odvraća od prijavljivanja nasilja, dok god ono ne prijeđe u sferu kaznenih djela, a onda može biti i kasno. Sustav nema kvalitetne mjere resocijalizacije nasilnika pa se on, najčešće kažnjen uvjetnim zatvorom ili novčanom kaznom, vraća kući, k žrtvi, i postaje još brutalniji. I u skloništima za žene kažu da su obiteljski nasilnici sve brutalniji - verbalno i fizički, kao i seksualno. Pravobraniteljica upozorava na apsurd traženja pristanka nasilnika da sudjeluje u tretmanu, iako Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji psihosocijalni tretman propisuje kao obavezan.

Žene prijave pa odustanu

Kad odluče pobjeći od nasilnika i nemaju kamo, žene i njihova djeca mogu dobiti smještaj u nekom od 18 skloništa. Svako od njih broji od deset do pedeset kreveta i u njima se žene zadržati mogu do godine dana. Neke odlaze i prije, ako se snađu, neke ostaju do kraja, no i kad nastave sa životom, strepe od nasilnika.

PROZOR U DVORIŠTE Sustav nije zaustavio čovjeka koji je bio tempirana bomba

- Potrebno nam je više sigurnih kuća i više novca za njih, kao što su nam, u pravosuđu, potrebne i strože kazne za nasilnike, jer sad su preblage - upozorava odvjetnica Kristina Bajsić Bogović, koja u svojem poslu često zastupa zlostavljane žene. Ističe da, ipak, u sustavu ima pomaka nabolje, odnosno da reagira brže i bolje, da je efikasniji nego prije.

- Ne mogu reći da je sve loše, dapače, promjene nabolje su evidentne. Sudovi izriču ipak veće kazne nego ranije, presude su teže i obrazloženije. I žene su danas osvještenije, no i same, moram ih upozoriti, uvelike griješe - govori odvjetnica. Ističe primjer žena koje prijave nasilje ili umjesto njih to učini netko drugi, sustav se pokrene, budu odobrene sigurnosne mjere, poput zabrane prilaska nasilnika žrtvi i slično - da bi se žene na kraju predomislile.

- Ako su starije dobi, boje se ostati same, a ako imaju mlađu djecu, strah ih je da ne izgube skrbništvo. I zlostavljači ih uvjere da ne mogu biti ekonomski samostalne, što sve skupa utječe na povlačenje - dodaje odvjetnica. Zlostavljanim ženama savjetuje da izađu iz začaranog kruga maltretiranja. Ako su lošijeg imovinskog statusa, kaže, imaju pravo i na besplatnog odvjetnika, dok im je u ženskim savjetovalištima dostupna i besplatna pravna pomoć.

- I najvažnije, ne tajite da ste zlostavljane. Idite kod liječnika, dokumentirajte ozljede koje vam nanese, pričajte o tome s rodbinom i prijateljima, kako bi kasnije mogli posvjedočiti. Sakupljajte dokaze - savjetuje.