Donald Trump bahato je muljao, pritiskao i opet izgubio. Ova pobjeda veća je od nogometa...

Nije osvojio Grenland. Nije pobijedio Iran. Nije prisvojio Kanadu. Nije pokorio Ukrajinu. 

Tražio je da mu pronađu glasove koje nije dobio, tražio da ponište izbore koje je izgubio, tražio da zacrne njegovo ime u Epsteinovim dokumentima, tražio je da progone njegove političke protivnike.

Gazio je pravila, kršio zakone, razbijao NATO, podrivao Europsku uniju, ignorirao Ujedinjene narode, istupio iz gotovo svih međunarodnih asocijacija. Nabijao je carine kako mu je palo na pamet, nezakonito trgovao dionicama, mešetario vlastitom kriptovalutom.

Izgubio je sudski spor za silovanje.

Zavrnuo ruku

A sad je izgubio od Belgije. Nakon što je zavrnuo ruku dužnosnicima FIFA-e i prisilio ih da ponište crveni karton američkom centarforu, nakon što se javno hvalio svojim utjecajem na nogometnu organizaciju, ismijavao cijelo natjecanje i sprdao se sa sportom. 

Nikada dosad nije se svijet toliko radovao porazu Amerike, a još više veselio pobjedi Belgije. 

Bio je to mali korak za Belgiju - dobro, ne baš mali, prošli su dalje na Svjetskom prvenstvu - ali bio je još veći korak za sve one zgrožene Donaldom Trumpom i Amerikom koja se pod njegovim vodstvom ponaša kao ulični nasilnik, sitni žicar, bahati prostak uvjeren da može pokoravati pravila, zakone, institucije svojoj volji.

I to u sportu kojeg nazivaju krivim imenom, na prvenstvu koje su komercijalizirali po svom ukusu, u natjecanju za koji misle da manje važno i manje gledano od njihova Super Bowla.

I sve u suradnji s organizacijom koja je gotovo jednako korumpirana kao i Donald Trump. 

Negativci pobjeđuju

Svijet je proteklih desetak godina navikao da negativci pobjeđuju: od brutalnih diktatora i genocidnih agresora, preko milijardera i korporacija koje isisavaju resurse, kontroliraju društva i ugrožavaju živote, pa sve do predsjednika koji poništavaju crvene kartone.

Ovo je poraz Trumpa koji je Ameriku još jednom izložio javnom sramoćenju, ruganju, kritici, a potom i ponižavajućem porazu.

Osramotio se napadom na Iran, osramotio se carinskim ratovima, osramotio se prijetnjama Grenlandu, Kanadi, Meksiku, Kubi, osramotio se porazom od Belgije.

Noćašnji poraz američkih nogometaša u svjetlu Trumpova i Infantinova skandala poslao je poruku da se priroda obnavlja.
Ili makar da se obnavlja kozmička pravda. Ako netko u nju vjeruje... 

Veliki diktator

Velika Amerika i njezin Veliki diktator kršili su pravila, varali i muljali, da bi na kraju izgubili od male Belgije.

Kao što ruski diktator gubi od male Ukrajine. Kao što se (ne tako mali) Iran obranio od američke vojne agresije. Kao što se Europska unija brani od orkestriranog ruskog i američkog podrivanja njezine solidarnosti i njezinih vrijednosti. Kao što se liberalna demokracija brani od fašizma i radikalizma.

Kao što se normalan svijet nastoji obraniti od fanatika, fundamentalista, radikala, ekstremista svih vrsta, boja, porijekla i motiva.

Nogomet je opet postao najvažnija sporedna stvar u nenormalnom, poremećenom, izvitoperenom svijetu. 

Nečasni otisak

Belgijski nogometaši slavili su noćašnju pobjedu ismijavanjem Trumpova neurotičnog "plesa" kao njegova zaštitnog znaka, što je bila poslastica na ultimativnu zadovoljštinu i osvetu zbog nepravde.

Donald Trump ostavio je svoj nečasni otisak na najvećem nogometnom, pa i sportskom događajuu, pred milijardama navijača, kao što ga je proteklih godina ostavljao na američkoj demokraciji, u međunarodnim odnosima, na svjetskoj sceni. 

I opet je izgubio. A takva pobjeda, nad nasilnikom i autokratom, obično je najslađa.