Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prošlo je 17 godina od kobnog 30. kolovoza 2007. godine, kada je gašenje požara na otoku Kornat postalo najveća tragedija u povijesti hrvatskog vatrogastva u kojoj je smrtno stradalo 12 vatrogasaca
Šestorica vatrogasaca preminula su odmah na mjestu nesreće, Gabrijel Skočić (20) iz Vodica, Marko Stančić (17) iz Šibenika, Hrvoje Strikoman (19) iz Vodica, Dino Klarić (33) iz Šibenika, Ivan Marinović (33) iz Grebaštice, Ivica Crvelin (42) iz Tisnog, a za ostale nastradale organizirao se prihvat u Općoj bolnici Zadar. Od sedam ozlijeđenih vatrogasaca njih šestero preminulo je u bolnici: Tomislav Crvelin (23), Josip Lučić (19) i Ante Crvelin (23) iz Tisnog, Ante Juričev Mikulin (22), Karlo Ševerdija (17) iz Vodica i Marinko Knežević (52) iz Boraje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:50
Jedini koji je preživio ovu tragediju je Frane Lučić, koji i danas nosi teške posljedice zbog zadobivenih opeklina.
Dr. Edi Karuc, voditelj Jedinice intenzivnog liječenja Opće bolnice Zadar, sudjelovao je u prihvatu i obradi pacijenata u zadarskoj bolnici i, premda napominje da o ovom nesretnom događaju, kao i o svemu drugome, svatko ima svoju istinu, ispričao je za Zadarski list svoje sjećanje i doživljaj ove tragedije.
Sjeća se da je bila ljetna večer i da je bio na druženju kod prijatelja kad ga je nazvao dr. Dario Nakić, tadašnji zamjenik ravnatelja, dr. Vrančića, te ga pitao je li čuo što se dogodilo, da su vatrogasci stradali i da ih dovoze kod nas u bolnicu.
- Odmah sam došao, već je tu bila gužvica, sjećam se da su ovdje sjedili pokojni dr. Vanjak, šef kirurgije, te Željko Šoša, zapovjednik JVP-a Grada Zadra. Dr. Vanjak je raspravljao s nekim razgovarajući na mobitel. Uglavnom, smišljali smo kako prebaciti ljude i sve organizirati. U takvim je situacijama uvijek puno poluinformacija, bez obzira na modernu tehnologiju i mogućnosti komunikacije, tako sam načuo da je bolnica u Splitu popunjena, pa da ih ne mogu primiti, stoga su dolazili k nama. Zašto su ih doveli u Zadar, sa sigurnošću ne mogu znati - rekao je dr. Karuc i nastavio o koracima koji su uslijedili kako bi unesrećenima mogli pružiti sve što je u njihovoj moći.
Dr. Edi Karuc
- Zvao sam sve svoje ljude koji su blizu i koji mogu odmah doći, uspjeli smo sve organizirati u pola sata, sat najviše. Svaki je tim, koji se sastojao od liječnika, sestre i anesteziološkog tehničara, vodio brigu o jednom vatrogascu. Pristizali su, pamtim da su bili pri svijesti. Razgovarali su s nama, doduše ne svi, ali jedan kojeg sam preuzeo znao je i svoje ime i prezime, ma sve je znao, suvislo mi je odgovarao. Svih ovih 17 godina mene proganja što ga nisam pitao što se dogodilo! Iako to nije naša praksa, mi smo tu da pomognemo, a kasnije se razrješava što je i kako bilo, s ljudske strane mi je to uvijek u glavi. Jednostavno, u toj situaciji nisam razmišljao o tome, ali kad sam poslije čitao o svemu, predbacivao sam si to. Naravno, tko zna bi li mi rekao istinu sve da jesam pitao, bi li on imao potpuno sjećanje, to ja sad ne znam - kazao je dr. Karuc.
24sata © 2026
