Bivšeg supruga, nasilnika s nekoliko dijagnoza, među njima i shizofrenijom, poznaje cijeli život. Zajedno su išli u školu, družili se. Žive blizu. S vremenom su se zaljubili...
'DVA DANA JE BIO DOBAR, A ONDA PAKAO...'
'Ubijao je Boga u meni. Ubit će me, a nitko ništa ne poduzima'
Jeste li znali da se svaki dan u Hrvatskoj zlostavlja 20 žena, odnosno - žrtvama obiteljskog nasilja postanu točno 7284 žene godišnje. Objavljujemo treći dio brutalne ispovijesti žene koja je spas pronašla u sigurnoj kući. Suprug se nad njom sadistički iživljavao čak i dok je bila trudna. Obitelj je znala, ali je šutjela. Susjedi nisu poduzimali ništa. Prijatelji su okretali glavu... Nemojte šutjeti i vi. Prijavite ako znate da iza zatvorenih vrata postoje žrtve obiteljskog nasilja.
Prvi put me udario kad smo bili na moru. Prebio me tad na mrtvo ime. Bila sam sva plava, prepuna modrica, sve me boljelo. Svima sam lagala da sam se poskliznula i ozlijedila. Imao je pauza u nasilju, nije to bilo svakodnevno, ali uvijek bi se vratio na staro, počinje svoju mučnu priču jedna od mnogobrojnih zlostavljanih žena.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:32
Nećemo navoditi njeno ime ni odakle je. To nije bitno. Bitna je njena priča. Jedna od milijun sličnih priča zlostavljanih žena.
Bivšeg supruga, nasilnika s nekoliko dijagnoza, među njima i shizofrenijom, poznaje cijeli život. Zajedno su išli u školu, družili se. Žive blizu. S vremenom su se zaljubili. Dugo su bili u vezi, deset godina živjeli su zajedno. No kad im se rodio sin, sve je krenulo nizbrdo.
- Slučajno sam našla njegovu medicinsku dokumentaciju, u kojoj je pisalo da se mjesec dana liječio na psihijatriji. I prije sam ga znala pitati zašto pije taj lijek, ali uvijek bi nešto izmislio. Iz dokumenata sam vidjela da je to laž. Pio ih je zbog shizofrenije. To mi nikad nije spomenuo. Godinama sam živjela u lažnoj vezi, a onda i u lažnom braku. Nevjerojatno - priča nam dok sjedimo u polumraku njenog stana.
Stvorio dvije slike o sebi
Sablasnu tišinu paraju samo njene šokantne riječi i sjećanja. Priča kako je bivši suprug stvorio jednu sliku sebe za društvo i svoje roditelje, a jednu za unutar četiri zida.
Znate onu stereotipnu priču o susjedu koji je bio divan i krasan i uvijek je pozdravljao u liftu, a onda je, eto... Točno tako je bilo i u ovom slučaju. Sve je bilo divno i krasno dok se vrata obiteljskog doma ne bi zatvorila. A onda je nastajao pakao...
- Na van je bio miran, tih i povučen - koncizno navodi naša sugovornica. Nakon što je pronašla dokaze da je psihički bolestan, suprug se naglo promijenio. Postao je paranoičan, mislio da je stjeran u kut i, kako žena kaže, tu se pokazalo njegovo pravo lice. Nekoliko puta čak je s njim išla i kod psihijatrice na razgovor koja je rekla kako uz svoje stanje nikako ne bi smio piti ili se drogirati.
- Rekla mi je da je on tempirana bomba. Uz te lijekove ne bi smio ni pomisliti na alkohol ili nešto drugo. Ali njega to nije zanimalo. Uvijek bi krenuo po istom principu - sjetnim glasom govori.
Pokretanje videa...
00:14
Na početku ga, priznaje, nije prijavljivala za nasilje i nasilne ispade. Mislila je da su to sami ispadi, da će s vremenom prestati, da više šminkom neće morati sakrivati modrice. Po ustaljenom običaju, nadala se da će se njen suprug promijeniti i popraviti, da više neće morati trpjeti uvrede, vrijeđanja, šamare i šake.
Ali to se nije dogodilo.
Obećavao je i molio priliku
- Ja sam inače fajter, uvijek se borim, a za svog sina bih se borila do smrti. Svađali smo se često i s vremenom je izgledalo kao se pomalo smirio. Njegovo nasilje je čak jedno vrijeme stagniralo, bio je miran, ali to su bila samo povremena razdoblja. Nakon što nam se sin rodio, odlučila sam da tako više ne želim živjeti, ali još nisam imala snage otići i napustiti ga - iskreno priznaje. Klupko ponašanja njenog nasilnog muža naprasno se krenulo odmotavati kad bi se ona usudila suprotstaviti mu se. U međuvremenu mu je čak i postavila ultimatum - ili će se otići liječiti i pokušati riješiti problem s alkoholom, drogom i nasiljem sam za sobom ili je njihova cijela priča gotova.
Kap koja je naposljetku ipak prelila čašu bila je kad ga je naša sugovornica jedan dan pri povratku u stan pronašla potpuno “demoliranog”.
Pokretanje videa...
00:15
- Bio je pijan i drogiran, nije mogao stajati ni govoriti. Puzao je po podu. U tom stanju je gurnuo i bacio našeg sina. Tad je nešto u meni puklo i prelomilo se. Znala sam da moram pobjeći iz te priče - prisjeća se i dodaje kako se u tom trenu iskreno bojala za svoj život.
- Ubio bi me sigurno. Bio je neuračunljiv. Izbacila sam ga iz stana i zaključala se unutra sa sinom - priča nam.
Iako u velikom broju slučajeva nasilnici frustracije izbacuju na svim članovima obitelji koji im dospiju “pod šaku”, nasilni suprug iz ove priče sina ipak nije tukao, ali svoje je šake redovito “vježbao” na supruzi. Znao ju je čak hvatati za vrat dok bi držala tek rođenu bebu. Osim toga, vrijeđanja, pogrdni nazivi, napadi, ispadi, omalovažavanja, tortura i fizički sukobi bili su njegov ustaljen tretman prema supruzi.
Dva je dana, govori nam ova hrabra žena, bio dobar, obećavao da će sve biti u redu, da će se popraviti, da će prestati, a onda je idućih 29 dana bilo kaotično. Nakon što je u sebi naposljetku prelomila da je njihov brak gotov i da nema nikakve budućnosti, osim za nju možda pogubne, rastala se i tu je, kaže, počela njena druga velika borba - ona s Centrom za socijalnu skrb i sustavom koji ne obavlja svoju temeljnu zadaću u tim slučajevima, a to je zaštita zlostavljanih žena.
Pokretanje videa...
00:25
- Tražila sam vještačenje, ali socijalna radnica koja mi je bila dodijeljena nije vidjela nikakav problem u njegovu ponašanju. Njoj shizofrenija nije bila problem. Dapače, mene je proglasila prezaštitnički nastrojenom majkom. Pisala sam i ministarstvu nekoliko puta za pomoć. Nakon dva dopisa Centar nam je dodijelio drugu socijalnu radnicu - nabraja. Iako je druga socijalna radnica zaključila da im nema pomoći te da se mama i dijete moraju odvojiti od nasilnika, dodijeljena odvjetnica Centra za socijalnu skrb inzistirala je da i nasilnik bude uključen u skrb o djetetu, iako se obiteljsko nasilje tijekom godina više puta opetovano ponavljalo. Jedno vrijeme su djelatnici Centra za socijalnu skrb ovu obitelj i nadzirali pri susretima, ali zlostavljana žena iz naše priče kaže da se njen bivši muž toga nikad nije pridržavao.
'Vrijeđao me, gurao, lupao'
- Prvo je to bilo tri puta tjedno, pa dva puta, pa jedanput. Na kraju smo došli do toga da on sam bira kad i koliko dugo želi biti sa sinom. Nije mogao izdržati ni petnaest minuta, a većinu tog vremena ionako bi bio na telefonu. Nitko od nadležnih nigdje nije vidio problem - ogorčeno priča naša sugovornica.
Danas zahtijeva samostalno i stopostotno skrbništvo nad sinom. Na drugo ne želi i neće pristati. Njen sin tatu ne želi viđati. Kad je malac imao samo četiri godine, morala ga je voditi psihologu. Plakao je, zapomagao i zvao mamu.
U vrtlogu borbe s Centrom za socijalnu skrb, nasilnikom od kojeg je pobjegla glavom bez obzira, sustavom koji je ne štiti nego joj, kako navodi, dodatno otežava cijelu situaciju i život njoj, ali i njezinu djetetu, bivši suprug joj je lani u studenom i provalio u stan.
- Dok smo sin i ja bili na svadbi, provalio nam je i izbacio nam sve stvari na ulicu. Ukrao nam je brojilo za struju i sve žarulje. Najgore od svega bilo je to što se nakon toga zabarakadirao u stan. Ovo je inače njegov stan, ali u procesu otkupa je. I ja sam ga plaćala. Ne želim stan, briga me za cigle, neka uzme sve, samo neka nas ostavi na miru. Policija je nakon provale došla, uhitili su ga, a nas su maknuli. Bila sam potpuno šokirana, nisam mogla vjerovati da se to uistinu događa. Sin je plakao i vrištao, a moj bivši bio je potpuno demoliran od alkohola i droge, nije mogao gledati, ali i dalje nas je vrijeđao. Dok je policija obavljala očevid, sin i ja smo sjedili u autu. Osjećala sam se grozno - prisjeća se, ogorčena činjenicom da je nakon tog događaja nitko od nadležnih nije pitao kako je, je li dijete dobro, imaju li što jesti i od čega živjeti.
Pokretanje videa...
02:15
Nakon nekog vremena ove mučne borbe odvjetnica Centra za socijalnu skrb predložila je ovoj, nekad barem prividno sretnoj obitelji, proces mirenja. Našu sugovornicu to je toliko pogodilo da je završila u bolnici.
- Nakon više od četiri godine psihičkog i fizičkog zlostavljanja, pri čemu oboje živimo u istom kvartu, da netko predloži mirenje, pa to je izvan pameti. Gdje to ima? Mi bismo se sad trebali pomiriti i što onda? Ne razumijem - uzrujano ističe.
Mnoge žene koje su proživjele ili još proživljavaju agoniju ovakvog ili iole sličnog scenarija iznimno se boje nasilnika, nekadašnjih “vladara” njihova života, što nije ništa čudno. No hrabra majka iz ove priče nije jedna od njih. Odlučno, ali gotovo drhtavim glasom, dodaje da se ne želi bojati. Ne želi živjeti u strahu nego slobodno, bez njegovih udaraca, bez njegovih pogrdnih riječi, bez njega.
- Neka mu je sve najbolje, ali što dalje od mene. On je bolestan i ne može biti tata, nema strpljenja niti jedne kvalitete potrebne za tu ulogu. Ali za takve kao on postoje institucije. Ljuta sam na sustav jer je jasno kao dan da ne funkcionira - kaže nam.
Njen bivši suprug otvoreno joj je nekoliko puta rekao da se više nikog ne boji, ni sustava ni policije.
- Prijetio mi je puno puta da će me riješiti po kratkom postupku, da mi neće pomoći ni svi mediji u državi, ni policija, ni vojska. Ne boji se jer ga svaki put puste. Prenoći u policiji i oni ga puste. Dobije prekršajnu mjeru i na tome staje. To njemu više ništa ne znači. Milijun puta mi je rekao da će se vaditi na neuračunljivost - govori ova hrabra žena. Cijelo vrijeme prebire po brojnoj papirologiji, sa suđenja, iz Centra za socijalnu skrb, s policijskih intervencija i tome slično. Tijekom godina sakupila je zavidnu kolekciju.
Nabraja dalje i kako su joj u Centru za socijalnu skrb nekoliko puta rekli da su im ruke vezane te da ne mogu ništa napraviti dok se nešto konkretno ne dogodi.
'U sustavu ste samo broj'
- Pa zar me mora ubiti da bi se netko pokrenuo - pita se s očajem u očima.
Nekoliko puta nasilnik je nakon prijava dobio i zabranu približavanja, kao i mnoge uvjetne kazne. Trenutačno mu, do svibnja, traje još jedna uvjetna kazna, pa se naša sugovornica nada da će “mirovati” još barem tih nekoliko mjeseci. Što će biti nakon toga, ne želi pomišljati... Iako prema presudi ima pravo na 1800 kuna alimentacije mjesečno, taj novac češće ne vidi nego što vidi. Nasilnik joj je platio, navodi, valjda dva puta u posljednje četiri godine. Tako ova žena skrbi o sinu i kućanstvu s nešto manje od 2900 kuna mjesečno. Ipak, ne žali se. Kaže, barem je nitko više ne mlati, šamara i udara. Ali to nije rješenje.
- Da živimo u pravnoj državi, moj slučaj bi se riješio u 10 minuta. Kod nas, ako ste imalo labilna osoba, sustav će vas pokopati. Zamislite kako je tek ženama koje ekonomski ovise o svojim nasilnicima. Ili onima koje odustanu od borbe i prepuste se takvom životu. Nikog nije briga. Vi ste samo broj, još jedan od milijun slučajeva, jedna od brojnih sličnih priča kojih su se naslušali tijekom godina - priča naša sugovornica.
Smatra i kako je pristup prema žrtvama pogrešan.
- Bila sam strašno isprepadana. Nitko se nije pobrinuo olakšati mi, utješiti me na neki način. Umjesto da mi ikako pomognu, oni mi neprestano na neki način odmažu - nabraja dok u naručju cijelo vrijeme drži i mazi sina.
Priča nam i kako joj je Centar za socijalnu skrb navodno zamjerio i to što joj je na zvonu stana neko vrijeme stajao papirić s molbom da se ne zvoni jer je u stanu beba.
- Socijalna radnica me pitala da kako može pisati da je u stanu beba ako moj sin ima već četiri godine. I zbog toga su me proglasili neadekvatnom majkom. Prestrašno. Pa ja svoje dijete mogu zvati kako želim, tepati mu kojim god nadimcima - nabraja dok pogledom prebire po sjećanjima. Iako se uspjela izvući iz pakla nasilja, još se bori s nemilosrdnim sustavom. Zbog svega je nadasve tužna i ogorčena.
U Sigurnu kuću nikad nije htjela ići. Kaže kako nema povjerenja da bi je itko zaštitio nakon što izađe odande.
- To traje šest mjeseci, no što dalje? Moje dijete treba ići u vrtić, ja trebam ići na posao, raditi. Sigurna kuća nikad mi nije bila opcija. Želim da moje dijete ima normalan život, koliko-toliko normalno djetinjstvo. Postupci njegova ‘ne-oca’ već su mu ostavili dovoljno ožiljaka za sva vremena. Ne mogu preokrenuti svoj život naopako i živjeti u strahu zato što imam budalu od bivšeg muža i jer su institucije zakazale. Život ide dalje, kako god da je - nezaustavljivo priča naša sugovornica.
Iako je trenutačno njen bivši suprug na izdržavanju uvjetne kazne, to ga ne sprečava da joj i dalje stvara probleme i nepodopštine. Njihov sin nema osobnu iskaznicu. Naime, prethodna mu je istekla, a naša sugovornica ne može mu je sama izvaditi jer i tata treba pristati i dati suglasnost.
- On se inati, ne slaže se s tim i moj sin zbog njega nema osobnu. Moje dijete nema dokumente jer mi njegov tata želi napakostiti i maksimalno mi otežati život - uzrujano priznaje. Dodaje kako osjeća da je situacija sve opasnija za nju i njeno dijete.
- On nije zatvoren. Ne boji se nikoga, ne boji se ničega. Doslovno mu nitko ništa ne može - očajna je naša sugovornica.
Na pitanje kako se osjeća cijelo vrijeme kroz ovu mukotrpnu borbu, priznaje da joj je na početku bilo najteže. Smušena vlastitim osjećajima prema čovjeku kojeg je nekoć voljela, a s druge strane suočena s njegovim udarcima, na početku je, ističe, bila izgubljena.
- Njegovi roditelji pravili su me ludom. Ni oni mi nisu htjeli pomoći. Okolina me osuđivala. Mislili su da želim njegov stan, koji sam sama adaptirala i plaćala rate otkupa. Ma briga me za cigle, neka si uzme sve, ja samo želim živjeti u miru sa svojim djetetom i ne osvrtati se na ovu priču više nikad - otvoreno priznaje. Svim ženama koje i dalje iz nekog razloga trpe nasilje, udarce, šake, šamare, ponižavanja i psovke ova hrabra majka poručuje da nikako ne smiju šutjeti.
- Borite se, nemojte odustajati. Nitko vas neće izvući iz pakla nasilja ako to ne učinite sami. Šutnja je najgora. I ja sam na početku šutjela. Govorio je da će se popraviti. Ali to nikad nije tako. Koliko se samo žena ubilo zbog takvih situacija? Vrijeme je da kažemo dosta. Na sustavu je da propisno kazni nasilnike. Što dulje žene šute i trpe nasilje, to im je teže i kompliciranije otići - zaključuje naša hrabra sugovornica.
U subotu u 24sata pročitajte lijepu priču o ženama u “muškim” zanimanjima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
