Krenuli smo u svibnju na moru, na suncem okupanom Murteru, da bismo ovogodišnju Veliku EKO akciju okončali na Medvednici iznad Zagreba
EKO akcija: Od zone katastrofe do 1035 metara bliže suncu
Ekološki desant na murtersko primorsko mjestašce Jezera bio je neophodan zbog turističke sezone, kojoj je prije pola godine prijetilo da je dočeka sloj od 20-ak centimetara naplavljenog smeća na tamošnjim plažama. Tada smo doznali da lokalna škola jedrenja A. N. A. svoje polaznike ne poučava samo surfanju po dalmatinskom beskrajnom plavetnilu između dva nacionalna parka, Krka i Kornati, nego i tome kako i zašto moraju očuvati prirodu i more. Murterani su nam tada objasnili da su prije 15 godina odlučili uzeti svoj život i prirodu otoka u svoje ruke, jer sve što imaju, dobivaju od mora. 50 aktivista i 30-ak ronilaca nije se plašilo tona smeća koje je naplavila južina ili pak pokrivalo morsko dno ispred rive. A pridružili su nam se i turisti iz Australije i Novog Sada.
Samo mjesec dana nakon što je Sava probila nasip kod Rajevog Sela, praktično izbrisavši to slavonsko mjesto sa zemljopisnih karata, a usput poharavši i Gunju, s nekoliko desetaka volontera iz Zagreba, članova udruge ATJ Lučko '90 i pripadnika ATJ Lučko zaputili smo se u zonu katastrofe. Očistili smo nekoliko kuća, koliko smo već stigli, donijeli nešto materijala i alata, osvjedočili potpunom očaju nerijetko i gladnih ljudi. Nitko od nas neće tako lako zaboraviti razorene kuće, rojeve komaraca i zaštitnih odijela zbog opasnosti od zaraze. Naši volonteri učinili su koliko su mogli, spasili su nekoliko ljudskih sudbina. A 24sata sa svoje je strane medijski probio nekoliko do tada nedodirljivih tema, što se uvelike odrazilo na živote nastradalih.
Zbog Slavonije smo nešto zakasnili na čvenk u Bakarcu, zakazanom za prvi dan ljeta. Ali, 40 ronilaca, ovu skoro isključivo podmorsku akciju, izvelo je besprijekorno. S oko 100.000 metara četvornih dna izronili su gume, ljestve za bazen, tobogane, antikne motocikle, prastare radio aparate, boce, limove, koješta što je bura otpuhala u more i što je čovjek bacio u manje prosvijećenim vremenima. Usput smo spašavali rakove, leptire, morske ježeve i zvjezdače. Družili smo se s lokalnima i s turistima, ovaj put Slovencima, koji su nam priskočili u pomoć.
Ljeto je bilo ćudljivo. Smjenjivale su se oluje s vrućinama. Stoga smo u otkrivanje uvale Voz kod Omišlja na Krku krenuli u rujnu. U samo dva i pol sata s morskog dna u bivšem trajektnom pristaništu i s okolnih plaža prikupili smo 80 kubika smeća. Tada smo doznali i to da je riječ o poprištu antičke bitke iz 49. godine p.n.e., jedne od presudnih u usponu Gaja Julija Cezara na vlast. Upoznali smo se s idealnim mjestom za koncerte, obrubljenom čudesnom šumom i još čudesnijim morem.
I kad smo već mislili da nam vrijeme ne može biti naklonjenije, jesenje sunce u Kostreni privuklo je na još jednu Veliku EKO akciju čak 120 aktivista. A svaki drugi od njih bio je ronilac. Iz mora smo izvlačili kolica iz supermarketa, mnoštvo boca zbog kojih su nas poneki prolaznici preko oka promatrali misleći da valjda tamanimo prstace, pokoji branik od automobila i slična "blaga" s morskog dna.
Konačno, već duboko u listopadu, skotrljali smo se niz Medvednicu, koja nas je dočekala rijetko viđenim kolažom sunčevih zraka i sjena stabala koji su se preplitali kroz pramenove magle na lahoru. Iz sumornog, oblačnog Zagreba tog smo vikenda pobjegli 1035 metara bliže suncu, kako bismo počistili obronke zagrebačke gore. Teško da smo mogli zamisliti bolji način za provesti taj vikend, što uostalom vrijedi za svaku od prethodnih pet Velikih EKO akcija. I zato smo čvrsto odlučili da sljedeće godine sve skupa ponovimo.
I u ovogodišnjoj Velikoj eko akciji rad volontera i organizacija okupljenih oko 24sata logistički pomažu Konzum, Jana voda s porukom, Ledo, Tisak, Opel, Pevec, Vipnet, HP, Janaf, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te JGL.