FELJTON Poražena NDH povela je rat protiv- psovki...

Knjiga Osam dana u svibnju/Uspon i pad NDH i rađanje nove Jugoslavije, nije klasična povijesna studija. Iz knjige doznajemo kako je Miroslav Krleža kraj rata dočekao bez ijednog zuba, "lice mu izgleda kao maska fauna". Autori otkrivaju koji je čuveni hrvatski kardinal Leposavi Beli Kangrga dao poduku iz katoličkog katekizma kako bi postala katolkinja i spasila život, karijeru i muža; kako je teta Pepica prodala obiteljsko srebro, escajg, kako bi prehranila obitelj. Hrvatski narod provodi natječaj protiv psovki, a cigarete postaju najtraženija valuta. U "Osam dana" otkriva se tko je bila tajanstvena ljubavnica kod koje je Pavelić, par dana prije bijega, bio u dugoj "galantnoj posjeti". Pavelić - koji je uz ženu imao čak dvije ljubavnice! - se Hitleru, čitamo u knjizi, hvalio da poznaje Tita! Što je rekao njemačkom vođi? Je li bio fasciniran ili ga je omalovažavao? Nije manje ekskluzivna ni priča o tome kako je Josip Broz nakon bijega iz Drvara bio na nišanu jednog četnika - koji je pucnjem mogao promijeniti tijek povijesti... Arhivi Udbe, temeljito proučeni, dali su golem materijal ovoj knjizi, koja popunjava praznine velikih historija: iz njih vidimo da su se Rafael Boban i Nijemci međusobno mrzili a da je Boban navodno trgovao s partizanima a takvih je, dosad neispričanih priča, mnoštvo.

Pojam "skandala" u ratu - koji je već sam po sebi skandalozan - neobično je rastezljiv. A u NDH krvavih skandala bilo je na svakom koraku, ali o tome se pričalo potajno ili još bolje šutjelo. Jer i zidovi imaju uši, pogotovo u Zagrebu koji je pred kraj rata prepun agenata, doušnika, policajaca, špijuna... Unatoč svim tim grozomornim krvavim kupkama, i tada je bilo, nazovimo ih tako, "običnih", "civilnih", "građanskih" skandala, pa će tijekom cijelog svog postojanja ustaška država pokušavati "uljuditi" građane (barem one koje u međuvremenu nije upokojila poput Židova, Srba, Roma i svih Hrvata, a nije ih bilo malo, koji se s njom nisu slagali). To što četiri kile krumpira koštaju koliko Kombolova "Povijest hrvatske književnosti od Narodnog preporoda" (jedna od važnijih knjiga hrvatske filologije) manji je skandal od toga što krumpira uglavnom i nema, pa je posljednje godine rata oko HNK, umjesto maćuhica (koje će 50-ak godina kokainom opijeni kriminalac Damir Džeba brutalno "preorati" i tako se upisati u lokalnu povijest beščašća) posađen krumpir. O drugim namirnicama koje se ionako kupuju na kupone ili u švercu, kod "zakutnih trgovaca" da ne govorimo.

Ali, sve je to manji problem od – psovanja. Pa se tako u NDH nemilosrdno bori protiv psovke svim sredstvima, čak i kada je jasno da je od iste države ostao tek Zagreb i okolica. Pa tako "Hrvatski narod" (jedine dnevne novine ako se taj, uglavnom propagandistički list tako može nazvati) 28. travnja, dakle 10 dana prije nego će u Zagreb ući partizani i 8 dana prije nego iz njega zbriše poglavnik, objaviti rezultate natječaja borbe protiv psovki.

"Natjecalo se preko 60 natjecatelja," čitamo u Hrvatskom narodu. "Poslali preko 550 uzrečica, za najbolju uzrečicu protiv psovke, samo je Vrutić poslao 128 uzrečica, prva nagrada 10.000 kn dobila Marta Vrutić za 14 uzrečica, drugu od 5000 kn dobio je Aleksandar Lang za uzrečicu "Ti si psovač? Zato te svatko prezire premda ti toga svatko ne kaže", treću nagradu dobio je Milutin Mayer za "Nemoj kleti Boga, dobrog Otca svoga", četvrtu nagradu od 2000 kn dobila je Nevenka Bernardi za "Psovka je slika duševnog siromaštva", petu od 1000 kuna dobilo je 20 natjecatelja. "Nagrade se", zaključuje tekstopisac, "mogu podići od 9 do 13 na Kaptolu broj 31."

Ali na izbijanje skandala zbog pogrešne riječi nisu imuni ni na drugoj strani, u Splitu, gdje stoluje narodna vlada. Partizanski prvoborac Joža Horvat bilježi riječi umirućeg zagorskog partizana koji je molio da ga obiđe u bolnici kad rat završi.

"Bum se napil čerlenca i pijan bom kak mati zemlja... a morti bum se i oženil", kazao mu je nesretnik. To i nije neki problem, ali njegove riječi kako žudi da ponovo vidi zelene zagorske brege, a more mu izgleda "kak pofarbana plahta" izazvat će pravu buru kad ih Joža Horvat objavi u kratkoj pričici u listu "Naprijed". Otvorilo se nebo i zemlja! Svi su se splitski partijski komiteti digli na noge. Svima je u glavi isto pitanje: kako se netko uopće usudi more nazvati "pofarbanom plahtom"!? Tražila se Jožina glava na pladnju (zagorski partizan u međuvremenu je od rana umro) pa je Marijan Stilinović, politički komesar zone, dugo morao smirivati duhove u Splitu. Međimurac Joža Horvat kasnije će napisati najljepše riječi, rečenice i knjige o moru i morima. Oplovit će sva svjetska mora (dva puta) i uvijek govoriti da nijedno nije ljepše od Jadranskog. Bilo ono nekome "pofarbana plahta" ili ne.

Od krivih riječi, veće skandale izaziva odijevanje, a ustaški režim beskrajno nervira što sve više djevojaka nosi – hlače. Vode se propagandne kampanje, ali malo što pomaže. Vjerojatno ne bi pomogla ni molitva na trgu, što s današnjim moliteljima, molimo lijepo, nema nikakve veze. Osim što poneki među njima tu i tamo voli rukom pokazati koliko je visoko narastao kukuruz. Partizanska delegacija koja je 1943. došla na pregovore s Nijemcima u Zagreb – među kojima i Milovan Đilas (koji je svojedobno, nešto prije rata, u suradnji s Aleksandrom Rankovićem napisao partijski pravilnik o seksu (točnije tko s kim i kada može, ako se već mora, a najbolje se suzdržavati i svu svoju energiju, pa i onu seksualnu, posvetiti revoluciji) i Vladimir Velebit – ženske hlače neće primijetiti, ali će im u oko upasti da su suknje sve kraće. To ipak treba uzeti s dozom rezerve jer nakon lutanja po šumama i gorama vjerojatno im se svaka suknja, pa i ona najdulja, pričinjala kratkom.

Zagreb je doduše "velegrad" pa se u njemu mogu očekivati odjevne i govorne ekstravagancije i skandali. Jedan od većih "skandala" zabilježit će fra Josip Markušić u Jajcu, koje svako malo prelazi iz ruku partizana u ruke Nijemaca i ustaša i obratno (fra Josip Markušić i njegov ratni dnevnik jedna je od najznačajnijih knjiga koja je dugo čekala zagubljena među samostanskim zidovima i još dulje čekala da je netko uredi i izda. Ugledala je svjetlo dana 2019. godine a veliki posao na priređivanju ove značajne i javnosti nedovoljno poznate knjige učinio je Jozo Džambo, knjigu je izdao franjevački samostan u Jajcu i Synopsis, hvala im na tome). Fra Josip Markušić bilježi sve – pojavu nove vjere u nekim selima, Sovjetsku filmsku ekipu koja im kaže: "Radite i nadalje za Boga i narod! – ali sve je to ništa spram skandala nad skandalima:

"Prvi put u Jajcu što sam vidio tri domaće djevojke iz Vrbasa se vratile u kupaćim kupaćem kostimu u 16.30 i kod kuće naslonjene na ogradu govore sa prolaznicima. Prolazili su i fratri", bilježi "neviđeni skandal" fra Josip Markušić u svoj dnevnik 21. srpnja 1944.

Komunisti koji zazivaju boga, nova vjera, sve je to ništa prema, za današnje pojmove prilično čednim, kostimima kupačica s Vrbasa.

Josip Horvat će pak u svoj dnevnik zabilježiti skandalozni ples na prijemu rumunjskom veleposlanstvu (doduše još će ga više fascinirati šunka i srijemska kobasica, te ponajviše kava, delicije koje su se tada Zagrebu malo gdje mogle vidjeti, a koštale su pravo bogatstvo). Potaknuta dobrim vinom, supruga kulturnog atašea Rumunjske, obdarena - primjećuje Horvat - bogatim poprsjem, izvodila je nekakve fantastične solo plesove, bacajući zavodljive poglede. Plesovi i nisu bili nešto, a Horvat pretpostavlja da je njihova poanta bila u tome da čim više njiše bogatim poprsjem, što je sve skupa završilo priličnim fijaskom jer se usred umjetničke ekstaze gospođa supruga atašea popiknula i, nimalo senzualno, skljokala na pod. Taj mini-diplomatski skandal ostao je skriven od javnosti, uostalom, kao i većina drugih.

Hrvatski narod će pak, u svom posljednjem broju, 6. svibnja 1945., kada je ustaška vrhuška već odavno na putu prema Sloveniji i Austriji, objaviti članak koji odgovara na pitanje svih pitanja – Je li u Bosni bilo harema. Da skratimo – nije. Prema popisu iz 1938. godine zabilježeno je 587 brakova s dvije, a 26 brakova s tri žene. S četiri žene nije bilo nijednog braka. Nije doduše jasno je li službena granica da nešto bude harem više od tri žene.