Filip dva mjeseca volontirao u Keniji: 'Klinci su fenomenalni'

Nema smisla da ja sad budem žalostan jer više nisam tamo. Sve je u mojim rukama i ako želim nešto promijeniti onda nešto trebam i napraviti. Jednog dana ako si opet to budem mogao priuštiti vratit ću se u Afriku, ali sada živim u Zagrebu i prilagođavam se uvjetima kojima sam okružen i gradu u kojem živim. Nema smisla patiti - objašnjava Zagrepčanin Filip Renić (24) svoje stavove nakon povratka iz Kenije gdje je dva mjeseca volontirao u sirotištu. 

Dva puta je prebolio malariju, ne skriva da je ponekad petkom navečer samo htio izaći u grad, bilo je dana kad mu je teško padalo buđenje u 7.30 sati i pješačenje do sirotišta u kojem je volontirao, ali unatoč svemu dva mjeseca u Africi bila su mu prekratka.

Prije godinu i pol dana ovaj student ekonomije u Zagrebu je upoznao fra Mira Babića, pomalo nekonvencionalnog franjevca koji je u to vrijeme u Hrvatskoj prikupljao donacije za sirotište koje vodi u Keniji. Fra Mira je nazvao u prosincu prošle godine kada je odlučio da želi napraviti nešto korisno za vrijeme duže pauze do početka novog semestra na fakultetu, a već 8. siječnja Filip je u ruci imao avionsku kartu. Fakultetske obaveze, gradsku vrevu, brzi internet, izlaske, prijatelje i obitelj na dva mjeseca je zamijenio Malim domom u kenijskom selu Subukija. 

U Africi je sramota imati bolesno dijete

U siromašnoj Africi za obitelji je i danas sramota imati bolesno dijete. Djecu s psihičkim ili fizičkim poteškoćama zbog toga nerijetko ostavljaju na ulici, a dom im onda pružaju franjevci u sirotištu Mali dom. 

- U Malom domu djeca žive predivno. Za razliku od drugih imaju krevet, hranu, odjeću. Imaju i učiteljicu, idu u školu. Prije fra Mirovog dolaska uvjeti su bili daleko lošiji, nisu imali kuhinju, zahod, spavali su po podovima, ali danas imaju krevet i dobro im je - priča Filip koji je s drugim volonterima za vrijeme boravku u Keniji djeci izgradio i igralište. 

Gradski život nije mu nedostajao

Nakon buđenja netko od volontera pripremio bi doručak, a onda su iz samostana u kojem su živjeli s franjevcima pješačili 45 minuta do sirotišta. S djecom su učili, pisali zadaće, igrali se, presvlačili ih.

- Radili smo što god treba do večeri, a doma smo se vraćali kad bi pao mrak. Najkasnije do sedam, jer nema struje, nema bandera. Morali smo doma jer izgubili bi se u polju, a i opasno je - objašnjava Filip kojem u Africi nimalo nije nedostajao gradski život. 

- Mislim da smo jedini u regiji imali internet, ali bio je toliko spor da sam mogao samo provjeriti mail i vidjeti naslove na portalima. Ako je bio malo bolji dan neke članke sam mogao i otvoriti. Skoro kao dial up - rekao je Filip kojem taj 'nedostatak' nije bio nikakav problem. Navečer je čitao knjige, gledao Zvjezdane ratove na laptopu ili se družio s drugim volonterima.

Ne voli kada se oko Afrike stvara patetika

Ne skriva da ga pomalo živcira kada se Afrika pretvara u patetičnu priču i smatra da ljudi imaju krivi pristup, ali priznaje da su klinci predivni i da se u njih lako zaljubiti. Međutim, smatra da ih treba gledati kao i svu drugu djecu i tako se prema njima i ponašati. 

- Vezao se jesam, ali ne tako da ću svaki dan plakati. To nema smisla, ali i oni funkcioniraju na isti način. Legnu ti u krilo čim dođeš, ali kad odeš svijet ne stane. Gdje bi bili da pate kad svaki volonter ode - priča Filip koji je djeci bio posebno zanimljiv jer je bio velik pa ih je mogao vrtjeti, nositi okolo, bacati, a dali su mu i afričko ime koje znači slon. Čudili su se i činjenici da netko ima dugu kosu, a nije djevojka. Inače u Keniji je duga kosa, posebno kod male djece, znak da netko dolazi iz siromašne obitelji i da si ne može priuštiti šišanje.

Djeca iz Doma oduševljavaju hrabrošću i snalažljivošću

Oduševljavaju priče o hrabrosti i snalažljivosti djece iz doma od kojih svaka može biti scenarij za film. Tako je Filipov miljenik, devetogodišnji dječak, sa samo četiri godine pobjegao iz vlastitog doma i živio sam na polju. Skrivao se i ljudima krao povrće iz vrta, a po noći je ulazio u crkvu u kojoj je spavao. Dom koji je dijelio s ocem alkoholičarom na kraju je zamijenio Malim domom. Njegova priča jedna je od mnogih. 

Snalažljivost je pokazao i jedan od dječaka kada je Filip odlazio. Naime, kada neki volonter odlazi klinci mu izrađuju čestitke. Mališan iz prvog razreda došao je do Filipa s papirom i olovkom. Zamolio ga je da mu pomogne nešto napisati. Kada je izdiktirao sve što je htio uzeo je papir od Filipa, nešto nacrtao i onda mu ga vratio rekavši 'Evo, ovo je za tebe'. 

- Klinci su fenomenalni - zaključuje Filip čiji će boravak u Africi jednog dana biti lijepa uspomena i njegovom jednogodišnjem nećaku Lukasu. Kako Lukas ne bi ostao bez ujakove čestitke za prvi rođendan, Filip je oko sebe okupio djecu iz doma i na ploču su ispisali veliku čestitku. 

'Kad sam se vratio ljude su mučili isti problemi'

Kada se vratio u Zagreb prvo je 'odradio'  izlazak koji mu je znao faliti. 

- Bilo mi je toliko loše. Otišao sam iz snijega i vratio se u snijeg. Isti ljudi s istim problemima i razmišljanjima. Da se razumijemo, dva mjeseca su premalo vremena, ali opet dovoljno da očekuješ da se nešto promijenilo, a ovdje su sve i dalje mučile stvari koje na kraju krajeva muče i mene. Gdje izaći, što obući, što popiti - priča Filip koji je ipak svjestan da će se uskoro i on vratiti u kolotečinu i zamarati se istim stvarima.

'Volontiranje je sebična stvar, ali opet - nekome pomogneš'

Misli da je pretjerano tvrditi da se vratio preporođen, ali dva mjeseca volontiranja ipak su bila dovoljna da se neke stvari promijene pa se sada ne opterećuje toliko, kako tvrdi, glupostima koje su ga prije mučile. 

- Recimo da sam u neku ruku zreliji. Drugačiji je život tamo i nije tako lako odmah se vratiti u našu normalu -  objašnjava i zaključuje da je volontiranje jedna totalno sebična stvar, ali opet korisna, jer osim što se osjećaš bolje, nekome i pomogneš. 

Malom domu možete pomoći donacijama

Mali dom uspješno pomaže djeci i zahvaljujući donacijama. Brojeve računa na koje, ukoliko želite, možete uplatiti donaciju možete pogledati na njihovoj službenoj stranici na Facebooku. Možete im se javiti i ukoliko želite volontirati, a sve detaljnije informacije o brojevima računa i volontiranju možete pročitati OVDJE.