Britanci su skinuli desnicu s vlasti, a Francuzi su oko Marine Le Pen i njezine desničarske stranke izgradili sanitarni kordon. U Hrvatskoj, međutim, najveće stranke otvarali su Domovinskom pokretu vrata vlasti.
Kako stara izreka kaže, dobar je strah komu ga je Bog dao.
Britanci su se uplašili uspona desnice na izborima u Francuskoj, pa su na parlamentarnim izborima izglasali još uvjerljiviju pobjedu Laburista nego što su to najavljivale predizborne ankete. A onda su se i Francuzi uplašili pobjede krajnje desničarske i proruske stranke Nacionalno okupljanje Marine Le Pen u prvom krugu parlamentarnih izbora, pa su u drugom krugu izglasali uvjerljivu ljevice i stranke predsjednika Macrona.
I time natjerali Marine Le Pen na plač, a Vladimira Putina bacili u očaj, nakon što je ruski predsjednik sponzoriranjem desničara u europskim zemljama nastojao izazvati kaos i razbiti jedinstvo Europske unije.
Uspjeh francuske desnice na lipanjskim europskim izborima bio je okidač koji je predsjednika Emmanuela Macrona natjerao na rizičan potez s raspisivanjem izvanrednih izbora, na kojima je računao je s mobilizacijom birača i solidariziranjem političkih aktera koji su u drugom krugu stvorili sanitarni kordon oko Marine Le Pen i gurnuli je s pobjedničkog mjesta u prvom krugu na daleko treće mjesto po broju mandata.
Val poraza
I tako, u samo par tjedana desnica je, zajedno s Putinom, doživjela velike poraze u dvije ponajveće europske države, centrističke i ljevičarske stranke pokazale su odgovornost, a birači odlučnost da se ispriječe usponu antimigrantskih, antimanjinskih, antieuropskih, antidemokratskih političkih opcija.
Britanija se osvijestila od posljedica Brexita u režiji Vladimira Putina, Francuska je osvijestila opasnost od Putinova utjecaja, dok se Poljska već ranije oslobodila desnice pod Putinovim utjecajem.
A što je učinila Hrvatska nakon parlamentarnih izbora?
Krajnja desnica bila je najpoželjnija udavača.
Nesanitarni kordon
HDZ pod liderstvom europejca Andreja Plenkovića i SDP kao najsnažnija oporbena stranka lijevo od centra, pod liderstvom proruskog predsjednika države Zorana Milanovića, počupali su se za koaliciju s Domovinskim pokretom.
Druge zemlje stvorile su oko desnice sanitarni kordon ili iskoristile desnicu kao motivaciju za afirmaciju političke ljevice kao ideološke protuteže. Hrvatska se trgala za DP.
Za antisrpsku, antimanjinsku, antimigrantsku, antieuropsku, antiliberalnu stranku naslonjenu na ruski kapital, na paraobavještajno podzemlje, stranku koja njeguje uspomenu na atentatora na Banske dvore, stranku koja huška protiv migranata i stranih radnika, koja koristi rodnu ideologiju za širenje iracionalnog straha, koja živi od podjela u društvu.
SDP nije koristio priliku za afirmaciju svoje politike, ideja i programa. Plenković nije koristio priliku da odbaci stranku "zlih i kvarnih ljudi". Obje stranke umiljavale su se i dodvoravale Domovinskom pokretu koji je svoj ulazak u koaliciju uvjetovao izbacivanjem SDSS-a i glasao protiv izbora Milorada Pupovca za predsjednika saborskog Odbora za manjine.
Strah od desnice
Francuzi, kao i Britanci prije njih, uplašili su se dolaska desnice na vlast, kao što se to nedavno dogodilo u Italiji. U Hrvatskoj, najveće stranke koristile su desnicu za dolazak na vlast i otvorile desnici širom vrata izvršne vlasti.
Iako se Emmanuel Macron kockao s izborima, dajući čak i priliku Marine Le Pen da osvoji vlast i onda izgori u kohabitaciji s ustavno moćnijim predsjednikom Republike, ostale političke stranke i birači u drugom krugu odbacili su čak i tu mogućnost.
Plenković je, međutim, ugurao Domovinski pokret u Vladu, pružio mu mogućnost da prodre u sve kapilare državne uprave, dao im u ruke državni aparat. Dok je, s druge strane, Milanović govorio da mu je Domovinski pokret "deset puta bliži od HDZ-a".
"Pasaran!"
U Hrvatskoj nitko nije skandirao "No pasaran!" kao što su to činile tisuće Francuza nakon prvog kruga izbora. U tišini se pratio razvoj situacije i čekalo: ne hoće li Domovinski pokret doći na vlast, nego tko će ga tamo dovesti, Plenković ili Milanović.
Desnica nije nestala u Francuskoj, štoviše, možda će joj budući razvoj situacije s formiranjem lijeve i koalicijske vlade dati krila za pobjedu na predsjedničkim izborima, što bi bio još pogubniji scenarij. Ali francuska politika i birači na ovim izborima pobrinuli su se da ostanu u okvirima ustavnih vrijednosti i liberalne demokracije, građanskih prava i ljudskih sloboda.
Osim toga, Putin nije uspio osvojiti Francusku i dovesti na vlast Marine Le Pen koja se između dva kruga izbora hvalila da će blokirati slanje francuske vojne pomoći Ukrajini.
Slomljena kičma
Strah od desnice pokazao se uspješnim motivatorom u velikim europskim državama, od kojih se neke hvale da su kolijevke demokracije, kao što se Amerika nada da će taj strah od povratka Donalda Trumpa na vlast, opet pod pokroviteljstvom Putina, biti dovoljan argument da se u studenom glasa čak i za ostarjelog Joea Bidena.
Nakon velikog uspona, desnici je - barem sudeći po zadnjim izbornim rezultatima - slomljena kičma i kreirana je atmosfera promjene političkog trenda u Europi.
Osim, naravno, u Hrvatskoj koja je dobila najdesniju Vladu u povijesti i aktualnog predsjednika države kao favorita za drugi mandat, unatoč naklonjenosti nacionalističkoj, suverenističkoj, antimigrantskoj, anti-EU i anti-NATO desnici.
Uz službenu podršku stožerne stranke lijeve oporbe.
