Gledala je ubojicu i pitala ga: 'Je li to zbog novca?'

Je li to zbog novca - pitala je krvava Ana (71) gledajući svoga ubojicu u oči prije nego što joj je klečeći nad njom zadao posljednji smrtonosni ubod u vrat. Nije ni trepnuo, kažu istražitelji. Dokrajčio ju je tupim kuhinjskim nožem koji je zakopao u vrt. Samo tren prije nego što je Ana izdahnula, monstrum joj je iskasapio i muža Antu (77). Nakon masakra ubojica je zakopčao okrvavljenu poštarsku jaknu i mirno odšetao. Zaključavši vrata otišao je kod prvih susjeda, kod kojih je sprao krv s noža i sebe. Ključ od kuće ubijenih poštar je svo vrijeme do uhićenja nosio sa sobom.
- Da, ubio sam ih. Ubio sam dobre ljude - bilo je sve što je rekao prije nego što je briznuo u plač. Strast za klađenjem i pohlepa za novcem pomutili su mu um. Dan nakon zločina, u srijedu oko 5 sati, poštar se u novom odijelu zaputio u kuću strave želeći uništiti sve tragove zločina. U crnom ruksaku, koji ga je odao, nosio je kanistar s benzinom. Presvučenu odjeću u ruksaku je ostavio uz mrtve supružnike. Benzinom je zalio tijela i kresnuo šibicu. Ostao je zapanjen, ispričao je istražiteljima, kako ga plamen nije spržio. Kad su počeli gorjeti, poštar je zaključao vrata za sobom i nastavio raznositi poštu promatrajući dolazak policije i okupljanje zaprepaštenih susjeda. S jednim policajcem poštar je čak i porazgovarao “pohvalivši” se da pozna ubijene jer im je nedavno nosio mirovinu.