Gordana je SOS mama iz bajke: 'Do sada sam odgojila 28 djece, takva ljubav se ne zaboravlja'

Otišla sam po njega u Dom u Nazorovoj, a nikad ga prije nisam vidjela. Imao je godinu i pol, a ja 29. Bila je to ljubav na prvi pogled. Suze su samo krenule. Pomislila sam: 'Pa to je moje dijete', rekla je Gordana Horvat (62). Mali dječak danas je odrastao muškarac, otac curice u dobi od nekoliko mjeseci, radi u banci i još se redovito čuje sa svojom SOS mamom Gordanom. Ona zbog toga "puca od ponosa". Bio je to njezin početak, a do danas je u Lekeniku odgojila 28 djece. Jedna je od prve dvije SOS mame u Hrvatskoj. Da može sve ponoviti i vratiti se na početak, kaže, odmah bi pristala.

- Nikad mi nije palo na pamet odustati niti sam se pitala što mi je ovo trebalo. Nisam tip koji odustaje niti majka koja bi okrenula leđa svojoj djeci. Od prvoga su me dana vodili ljubav, strpljenje, empatija i poštovanje prema djeci, i ona su to osjećala. Zato sam ovdje ovako dugo - priča o 32-godišnjoj karijeri SOS mame u Dječjem selu Lekenik. Još nije u mirovini. Još je tamo, u SOS kući Ljubičica, tetoši svojih petero djece, mazi se mačkom Đurom, smije se i igra dok kuća miriše istovremeno na fini ručak i kolače. S njom je Tihana Crnolatac (50), SOS teta, odnosno podrška SOS mami. Tamo je već 28 godina. Došla je u Dječje selo nakon što je, baš kao i Gordana, u oglasu vidjela da zapošljavaju ljude. Imala je nepune 22 godine i ostala je do danas. U međuvremenu se udala i rodila djecu, ali iz sela nikad nije otišla.

- Imala sam sreće što su me podržavali roditelji i suprug. Ovaj posao zahtijeva vašu punu pažnju i puno odricanja. Katkad se i na slobodan dan jednostavno morate vratiti jer se dogodi nešto neplanirano. Obožavam svoj posao i uvijek sam se vraćala, kad god je trebalo. Međutim, to bi bilo nemoguće da se suprug nije slagao s time ili da mi roditelji nisu mogli pričuvati dijete kad god je trebalo - rekla je Tihana naglasivši važnost podrške vlastite obitelji tijekom rada u SOS selu.

Uskoro će od SOS tete postati SOS mama nakon što Gordana otiđe u mirovinu. No Gordana neće mirovati u penziji, postat će "mama mentorica".

- Oduvijek sam se htjela baviti djecom. Završila sam pedagošku školu i javila se na oglas. Nakon što su me primili u Lekeniku, morala sam s ostalim kolegicama završiti obuku za SOS mamu. Ta je škola bila na Sljemenu. Sjećam se, vani zima, snijeg, a mi uživamo i učimo o djeci. U sklopu te škole posjetili smo Nazorovu, učili kuhati, svega je bilo. Pamtim to kao predivno razdoblje - kaže Gordana. Nakon što je dobila prvog dječaka da mu bude SOS mama, preselila se s njim u jednu od 15 kuća u Dječjem selu. Bili su sami oko godinu dana.

MARKOV SRETNIJI BOŽIĆ Marko (16) i majka Lorena imali su težak život! On je jedan od 94 djece kojoj ste uljepšali Božić

'Za nekoliko dana je trčao po kući!'

- Već je drugi dan nakon što sam ga uzela - prohodao! U Domu mu se valjda nije imao tko posvetiti u dovoljnoj mjeri te čim smo on i ja ostali sami, a ja počela doslovno sve svoje vrijeme posvećivati njemu, on se preporodio. Za nekoliko dana je trčao po cijeloj kući - smije se Gordana. Osjećala se, kaže, kao da je već sto godina mama. Nakon godinu dana stiglo je još četvero male djece.

- Ja sam vam već toliko puta krenula u prvi razred osnovne škole da vam to ne mogu ni opisati - smije se Gordana. Najteže joj je, kaže, kad joj djeca s napunjenih 14 godina odlaze u SOS Zajednicu mladih.

- To budu pomiješane emocije. Sretni ste jer ste pustili u svijet dijete da samo leti, s nadom da je usvojilo sve što ste ga naučili, a opet tužni ste jer odlazi. Dio vaše duše odlazi. I tako svaki put - kaže Gordana. No nitko od njih ne otiđe zauvijek. Svi se vraćaju jer nitko ne zaboravlja takvu ljubav.

SOS Dječja sela traže nove generacije zaposlenika

- Nedavno su me posjetila tri moja dečka koja sam odgojila i sva trojica došla su sa svojim suprugama i djecom. To vam je nešto neopisivo za vidjeti - ponosna je žena. Trenutačno je SOS mama Gabi (13), koja će uskoro također otići. Želja joj je postati farmaceutski tehničar pa će se, baš kao i njezina sestra, školovati u Zagrebu.

- Sestra mi je to završila i jako hvali to zanimanje pa sam se i ja odlučila za to. Veselim se odlasku, iako falit će mi selo i teta Gordana. Ono čemu se veselim je to što ću imati više slobode. Ovdje ne smijemo biti puno na mobitelima, ne možemo otići prespavati kod prijatelja i slično, ali to razumijem. Kad odem, moći ću si priuštiti više takvih stvari jer ću biti i veća - kaže djevojka koja je u Lekeniku gotovo cijeli svoj život, koja odiše srećom i zasad je muče tek tipični tinejdžerski problemi poput mobitela i prespavanaca. Obožava pjevati i velika je pomoć mami Gordani oko apsolutno svega. Međutim, neminovno je da dio mama odlazi u mirovinu, dio djece odlazi od kuće, nova djeca dolaze, a nove mame tek trebaju zasjesti u svoje predivne, majčinske fotelje.

SOS Dječja sela u potrazi su za novom generacijom zaposlenika - SOS mamama, tatama ili parovima - koji će djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi pružiti ljubav, dom i stabilnost. U iduće tri godine u mirovinu odlazi čak deset SOS mama, žena koje su desetljećima bile stupovi SOS obiteljskog tipa skrbi u Lekeniku i Ladimirevcima. Njihova uloga bila je puno više od posla - one su djeci pružile obitelj, sigurnost i osjećaj pripadnosti. Kako bi osigurali kontinuitet ovakvog tipa obiteljske skrbi, iz Udruge SOS Dječje selo Hrvatska poručuju:

- Tražimo nove ljude koji žele i mogu ostaviti trajni trag u dječjim životima. Biti SOS mama ili tata nije samo posao, nego poziv. Za razliku od uobičajenih predodžbi, riječ je o zaposlenju, a ne volontiranju. Zaposlenici SOS Dječjih sela imaju osigurani smještaj i druge pogodnosti. Posebno se ističe mogućnost da se u program uključe i bračni parovi kojima se nudi prilika da zajedno stvaraju dom za djecu kojoj su najpotrebniji ljubav i sigurnost - kaže Josip Marinković, direktor ljudskih potencijala SOS Dječjeg sela Hrvatska.