Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
297 komentara

'Gospe moja, uskoro će zid biti pun Imoćana koji su otišli van'

Danas odlaze obitelji s malom djecom. Tu djecu više ništa neće vući u djedovinu, a mi smo siti od pustih obećanja, govori nam Tony Rebić, pokretač tužnog "spomenika"

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Ponavljaju se šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, poručuju zabrinuti Imoćani. Tad je s ovih prostora “trbuhom za kruhom” otišlo više od deset tisuća Imoćana. Njemačka i Švicarska postale im drugi dom.

Da se na ovim prostorima ponovno u zadnje dvije tri godine događa pravi egzodus iseljavanja pokazatelj su brojke. Grad Mainz ovih je dana zaželio dobrodošlicu tisućitom Imočaninu.

- Nema ovdje kruha, a tako smo se radovali životu u našoj zemlji - kaže nam Imoćanin Marijan Kutleša koji odlazi u Wales.

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL I njegovo ime uskoro će stati na “Zid plača” na kojem su zapisana imena svih onih koji su napustili Imotsku krajinu. A pokretač ovog tužnog “spomenika” iseljavanju je Tony Rebić iz Vinjana Donjih.

"Puste suzu i proklinju..."

- Sve je onako u šali započelo kad mi je prije nekoliko mjeseci prijateljica otputovala u Njemačku. Nisam se uspio ni pozdraviti. Onako tužan jedno jutro gledam u ove proklete crvene cigle i napišem njezino ime. Uslikan i pošaljem joj uz pozdrav na ‘fejs’. A onda su počele stizati poruke: ‘A gdje je moje ime?’. Ma osjetio sam u tim porukama puno gorčine, inata i bijesa zbog odlaska - priča nam Tony, koji je već na ovom tužnom imotskom zidu zapisao četristotinjak imena onih koji su otišli uglavnom put Njemačke, Irske i Norveške.

Dok pričamo s glavnim autorom tužnog imotskog zida, kolodvorom se šetaju stariji mještani.

"Obećanja nas ipak ne hrane"

- Opuste se tek kad misle da ih nitko ne promatra. Stave naočale i traže, a kad nađu nekog svoga: sina, unuka... trgnu se, zastanu, polagano okrenu i odlaze. Puno ih briše oči bez srama i sigurno u sebi proklinju tuđinu - priča nam Tony.

Osvrćemo se, tražimo mlade, ali njih tu više jednostavno nema.

- Znate, kad krenem u ljekarnu po lijekove, onda se vraćam s punim vrećicama kao da sam bio u trgovini. Nosim za cijelo selo, samo starost ostala, sve što je moglo otišlo je preko granice - kaže nam Tony i odmah nastavlja.

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

- Ne živi se, nažalost, od pustih obećanja političara, a mogli smo biti baš kako su nam predviđali - Provansa. Ma da je barem nekoliko manjih gospodarskih objekata sa solidnom plaćom, dio bi ih sigurno ostao na svojoj djedovini.

Našu priču u tom su trenutku začula dvojica starijih Imoćana. Ne žele s imenima u novine, ali tužnog pogleda nam poručuju:

- Molim te, napiši da djeca naših političara nisu otišla. Onih što su im očevi bili u komitetu, partiji ili mjesnoj zajednici do devedesete i danas su na vlasti. Oni su svoje zbrinuli. Za nas ih nije briga...

Tema: Demografska obmana

Možda vas zanima i ovo:
Message