HDZ ima samo Plenkovića, lijeva oporba ima gomilu lidera. Koja će biti pobjednička opcija?

HDZ ima samo Andreja Plenkovića. Lijeva oporba takvih lidera ima na bacanje.

U superizbornoj godini Plenković je ostao bez Supervilija Beroša, najpopularnijeg HDZ-ovca na parlamentarnim izborima prije četiri godine, tada popularnijeg od samog premijera. Pa je, eto, ove godine Beroš stavljen na klupu za pričuve.

A Plenković postrojio ekipu sivih, blijedih, nezamjetnih, neupečatljivih, pokornih nositelja lista - bez ijedne nositeljice -  među kojima njegova veličina, značaj i status ne dolaze u pitanje. Niti mu se postavljaju pitanja.

U Plenkovićevoj grupaciji nema uljeza. Svi su jednoobrazni. Samo je jedan lider. Svi ostali su sljedbenici.

No zato je Peđa Grbin okupio koalicijsku ekipu u kojoj ne manjka lidera i taština.  

Gužva u šesnaestercu

Dakle, pored šefa SDP-a to su još Radimir Čačić, Ivica Puljak, Dalija Orešković, Krešo Beljak, u nekim trenucima nadahnuća i Anka Mrak Taritaš... Ono čega HDZ ima premalo, SDP-ova koalicija ima previše.

Kako bi se onda još i Sandra Benčić uklopila u tu gužvu?

Mnogo stavova, mnogo taština, mnogo liderskih ambicija, mnogo strasti, buke, oštre retorike, samopromocije, autoriteta. I to najmanje kod samog lidera koalicije Grbina.

Što je onda bolje: samo jedan lider ili previše lidera?

Kontrast između političkih postava dvije najveće suparničke grupacije na predstojećim parlamentarnim izborima u neku ruku ilustrira kontrast biračkog tijela: HDZ-ov kolektivizam nasuprot lijevo-liberalnog individualizma.

U koloni po jedan

HDZ-ovci, kao i čitava konzervativna desnica, navikla je postrojavati se iza velikog vođe, slijepo slijediti jednu politiku, ponavljati nabubane parole, disciplinirano izvršavati zadaće, bez previše nedoumica, pitanja i nadasve kritika.

Liberalna ljevica, pak, mnogo je izbirljivija i osjetljivija, u stalnom traženju opcije koja se prilagođava njezinim zamislima i zahtjevima, podržava pluralizam ideja, ali često upravo zbog toga odustaje od izbora ako im se u pojedinoj koaliciji serviraju opcije koje im nisu zanimljive.

Previše glasova nekad dovodi do kakofonije. Samo jedan glas vodi u monotonost kampanje.

Široki kordon

Politički, pak, HDZ je pokazao da je ovakav način političkog djelovanja kreira homogenost koja ponekad vodi u monolitnost, pa i jednoumlje, ali često daje tražene rezultate. S druge strane ideološke barikade često je dolazilo do buke u kanalu, do obračuna taština, svađa oko liderstva, sukoba koncepata.

HDZ je na izbore vodio kolonu, a ljevica obično kretala u širokom kordonu.

U HDZ-u se nastoji istaknuti samo jedan, na ljevici svi lideri.

HDZ je pod Plenkovićem godinama podbadao opoziciju da joj nedostaje lidera i snažnih političara koji mogu konkurirati njihovu premijeru koji, eto, na neki način vlastoručno vodi stranku na izbore.

Lideri iznad vođe

Sada se Peđa Grbin okružio političarima koji se godinama vlastoručno održavaju na političkoj sceni, teškom mukom grade svoj status i često u svojim nastupima nadglasavaju onoga tko bi ih sada trebao voditi na izbore.

U HDZ-ovoj gomili ističe se samo Plenković, u SDP-ovoj koaliciji Grbin bi se mogao utopiti u gomili. 

Je li stoga brojnost njegove koalicije snaga ili mana? 

I je li kadrovska anemičnost Plenkovićeve koalicije njegova prednost ili slabost?

Brzo će se vidjeti čiji birači će biti suočeni s težim izborom.