HDZ je duboko podijeljen: Tuku se 'liberali' protiv 'ljevice'

Svaki prosječan birač bi bez mnogo razmišljanja opisao HDZ kao desnu stranku. Taj se zaključak izvodi iz ideološkog paintballa koji stranački vođe vode ispred kulisa Drugoga svjetskog rata. Tamo se plavom bojom nabacuju na crvene, simulirajući sukob prema načelu “mi ih kao napadamo, a oni se kao brane”. No ako se pitamo o tome koju ideologiju HDZ danas zagovara, jesu li desno ili lijevo, jesu li, dakle, klasični desničari, konzervativci, zagovornici tržišta, tačerizma, reganomike, (danas se to moderno kaže neoliberali) ili su pristaše državne intervencije, socijalne države, socijaldemokratske države blagostanja, onda odgovor nije nimalo jednostavan.

U HDZ-u se, naime, vodi “rat ruža”. Na jednom su krilu stranke ljudi koji zagovaraju tržište. U prvom redu to je Martina Dalić. Ona je protiv državnih investicija kao motora pokretača gospodarstva - u prvom redu tu se misli na projekte poput podvodnih tunela do jadranskih otoka i kanal Sava - Dunav. Martina Dalić vjeruje da državni aparat treba smanjiti, racionalizirati, pojeftiniti, da treba smanjiti poreze, eliminirati državnu intervenciju u gospodarstvo i razvoj, uključujući investicije, prepustiti tržištu. Sve što se može privatizirati, treba privatizirati, osim malog broja strateških resursa.

To je klasična ekonomska logika desnih stranaka, pri čemu riječ desnica ne koristimo u smislu psovke ili etikete. Ronald Reagan i Margaret Thatcher najslikovitiji su primjeri tog pristupa koji je doktrinarno uobličio Milton Fridman.

Taj pristup na hrvatskom političkom tržištu, dakako, ne bi bio dočekan s pljeskom. Prema nekim procjenama, između polovice i tri četvrtine svih poslova u zemlji, događa se u suradnji s državom. Prelazak na tržište za većinu bi bio težak šok. Novi srpski premijer Aleksandar Vučić kune se u tržište, ali je dvojicu najnestrpljivijih zagovornika “nevidljive ruke” odstranio. Ministar gospodarstva Ivan Radulović prije izbora, a ministar financija Lazar Krstić (oba američki đaci) morali su napustiti vladu. Krstić je otišao jer Vučić nije htio jednim potezom pera otpustiti 160.000 ljudi, sniziti plaće i mirovine za 15 i 20 posto, a povisiti cijenu struje za 30 posto.

>>> Više pročitajte u Expressu