Heroine poplava: 'Da, hladno je i teško, ali lijepo je pomoći...'

Kosinjska dolina postala je jedno golemo jezero, voda je prodrla u kuće potopivši im prizemlja i prve katove. Stradalo je 50 objekata, od čega 30 obiteljskih kuća. Potopilo je stupce, a strujni su kabeli zaplivali, što je ljude ostavilo bez električne energije.

STRAŠNA SNIMKA IZ ZRAKA Poput apokalipse: Pogledajte razmjere katastrofe u Kosinju

Mostovi su dva metra pod vodom, brda su postala otoci, trebalo je ovce i krave preseliti na više predjele, a ljudi su otišli rodbini ostavivši najstarije članove obitelji na seoskim domaćinstvima. Starci su ostali odsječeni od svijeta i do njih se može samo čamcima jer je s druge strane gusta šuma bez probijenih puteva. Interventne službe voze im agregate i gorivo, sijeno za stoku, prevoze ozlijeđene i kupuju im namirnice. Timovi su iscrpljeni i pothlađeni na temperaturama koje se danima ne dižu u plus, prevoze stvari malim čamcima po hladnom jezeru dok puše bura te im moči lice i dušu, uvlači hladnoću u kosti. Od svih interventnih timova vatrogasaca, vojske, HGSS-a, civilne zaštite, policije i Crvenog križa, razgovarali smo s četiri žene na iscrpljujućim “muškim” poslovima. Na terenu ih zovu ekipom superžena. U jednom od 11 interventnih čamaca nabujalom rijekom Likom već desetak dana svakodnevno krstari tročlana ženska ekipa Crvenoga križa. Rad i trud nije im plaćen jer su volonterke, baš kao i kolege im gorski spasioci.

- Osim dostave vode i hrane, priskočimo ljudima u pomoć i za druge stvari. U dobroj smo fizičkoj formi pa zajedno s njima dižemo namještaj da se spasi od vode, dovozimo im agregate i gorivo jer nemaju struje, a prevezemo i ljude ako moraju doktoru ili nešto drugo obaviti u gradu - kaže Gordana Devčić (25), koju kolegice od milja zovu kapetanicom iako je najmlađa. Obave sve što treba, žustro i efikasno, bez da se na išta žale. Ipak su nam priznale da nije uvijek lako.

- Gadno je kad se smoče noge. Evo, danas smo recimo promočile, ali nasreću u posljednjoj turi dana. U malim čamcima znamo se voziti do nekih destinacija i po sat vremena - priča nam Gordana. 

'Zovu nas u kuće i nude uštipcima'

No gdje došle, ljudi nas zovu u kuće da se ogrijemo, nude nas uštipcima. Voljeli bi oni da im dođemo i praznih ruku jer im dobro dođe društvo, kaže nam Gordana.

- Volonterke smo, radimo danonoćno iz ljubavi i zato što stvarno želimo pomoći. A ljudi to osjete i jako dobro reagiraju na nas - kaže njezina kolegica Vera Mataija (57). Treća članica ekipe je učiteljica kemije Eni Šafar (28). Upravo ju je poplava u Slavoniji prije pet godina “natjerala” da postane volonterka Crvenog križa, a članica interventnog tima je posljednje tri godine.

ALARMANTNO STANJE U Kosinju poplavljeno 30 kuća, Sava opasno prijeti Jasenovcu

- Gledala sam kako se voda izlijeva po Slavoniji i željela sam pomoći, ali nisam mogla jer nisam bila član ni jedne organizacije. Baš zato sam se učlanila u Crveni križ - kaže učiteljica.

Njezinoj Osnovnoj školi “Zrinski Frankopan” u Gornjem Kosinju voda je taman došla do praga. Nastave ionako nema već tjedan dana i tko zna kad će ponovno početi.

- U oba ova posla cilj je pomoći, ljudima da im bude lakše, a djeci da se razviju. I u oba slučaja na kraju dana, kad dođete kući, osjećate zadovoljstvo, pa ništa nije teško. U interventnom timu nas veseli rad jer pomažemo ljudima, i to onima koji su zbilja ugroženi i životi im se nalaze u opasnoj situaciji. Dostavama im omogućujemo da što lakše prežive katastrofu koja ih je zadesila. Temperature nisu baš ugodne, ali dobro se obučemo i nije jako naporno jer ima i drugih službi pa nas zapadne samo naš dio posla - kaže požrtvovna učiteljica Šafar. Da je to doista tako potvrđuje Milan iz Lipova Polja kojega “jake ženske snage Crvenoga križa” redovito posjećuju.

VODA PONOVNO PRIJETI U Petrinji strepe od odrona, u Kosinju po hranu idu čamcima

- Cure su odlične! Ne samo da nam fizički pomažu i donose što trebamo, nego i popričaju s nama, kažu nam koju lijepu riječ te se mi odmah osjećamo bolje i sigurnije - kaže Milan iz Lipova Polja.

'Volontiranje nam je zadovoljstvo'

Iako je volontiranje za heroine iz Crvenoga križa izvor zadovoljstva, priznaju ipak da su uvjeti u kojima rade iznimno teški.

- Zadnjih dana vrijeme nam ne ide na ruku. Jako je hladno, pada snijeg, puše jak vjetar, a ni magla nije rijetkost. Na vodi temperatura bude i minus 10 i naravno da nam je hladno. Ipak, ne žalimo se. Mi smo cure koje su prošle posebne obuke Crvenoga križa koje su nas pripremile za sve uvjete, pa tako i ove - zaključuje Gordana.

Bok uz bok sa ženama iz Crvenog križa stala je i policajka Morana Vujić Pliverić (32).

Ona na provi čamca koncentrirano gleda u duboku vodu, koja je nad koritom Like duboka i do 20 metara, kako bi čamac sa spasiocima i potrepštinama sigurno došao na cilj. Ona zadnja ulazi u čamac i prva skače u hladnu vodu, oprezno prije toga provjeravajući štapom koliko je duboka. Jer koliko god izgledala kao “mačka u čizmama” s bucama do bedara, lako se čovjek može prevariti pa skočiti u mrzlu vodu do pojasa ili dublje. Pitamo je li joj teže kao ženi nego što je to fizički snažnijem spolu.

- Moje prijateljice to ne bi mogle, a i nekim dečkima bi bilo teško. Ja to radim s ljubavlju jer doista volim svoj posao pa mi nije problem. Uostalom, imam buce. Bilo mi je hladno u početku, a onda mi je jedan novinar dao vunene čarape pa je sad sve u redu - kaže nam interventna policajka Morana Vujić Plivelić (32).