Obavijesti

News

Komentari 16

HGSS je bio dio najveće akcije spašavanja u povijesti Europe. Ovo je njihova priča

HGSS je bio dio najveće akcije spašavanja u povijesti Europe. Ovo je njihova priča
13

Prošlo je šest godina od spašavanja Johanna Westhausera koji se ozlijedio i zaglavio na gotovo tisuću metara dubine u bavarskim Alpama. HGSS je ovdje odigrao važnu ulogu

VIDEO

Prije šest godina, u lipnju 2014., u bavarskim Alpama zaglavio je jedan njemački speleolog. Ime mu je Johann Westhauser. Nažalost, takve nesreće se događaju, jame su opasne i obučeni spašavatelji su navikli na teške situacije. Međutim, ovo nije bila uobičajeno teška situacija. 

Izvlačenje njemačkog speleologa pretvorilo se u najveću akciju takve prirode u povijesti Europe. Johann je bio ozlijeđen, nalazio se na gotovo kilometar dubine, a život su mu punih 11 dana pokušavale sačuvati ekipe hrabrih ljudi iz cijelog svijeta. Među njima je važnu, možda i jednu od najvažnijih uloga odigrala ekipa iz Hrvatske gorske službe spašavanja. Ovo je njihova priča. 

Razgovarali smo s Markom Rakovcem, pročelnikom Komisije za speleospašavanje u HGSS-u. Njegova ekipa je bila dolje i iz prve ruke nam je ispričao što se događalo u mraku, stotinama metara pod zemljom, dok su se utrkivali s vremenom da spase Johannov život.

- Poziv i odlazak je bio proces koji je trajao nekoliko dana. Nesreća se desila 11. lipnja 2016. u subotu, a već 12. lipnja u nedjelju u popodnevnim satima smo zaprimili poziv od njemačkog kolege putem ECRA-e da se desila nesreća u jami, njemačkoj tisućici, gotovo na dnu i da će biti potrebna međunarodna intervencija te koliko članova HGSS-a može sudjelovati. Kako to uobičajeno biva, kolega koji je zaprimio poziv upravo se vraćao s izleta s obitelji s još jednim kolegom spašavateljem. Izmijenili su mjesta u autu, zamolio je kolegu da preuzme upravljač, a on je tijekom vožnje mobitelom započeo alarmiranje spašavatelja. Već do navečer se javilo gotovo više od 40 iskusnih speleospašavatelja da su na dispoziciji te da momentalno mogu krenuti za Njemačku. Neki su već za ponedjeljak uzeli dane godišnjeg odmora, spremili se i čekali poziv da krenu. Međutim, premda su neki njemački speleospašavatelji bili svjesni potrebe za međunarodnom intervencijom te da Njemačka nema potrebne kapacitete u ljudima za takvu akciju, ipak je postojao otpor od vodstva njihove spasilačke službe i lokalne vlade jer na neki način nisu željeli priznati da nisu sposobni to odraditi. Stoga se nije dogodio službeni poziv od strane Republike Njemačke prema Republici Hrvatskoj. Niti u nedjelju niti u ponedjeljak - priča nam Rakovac. 

Situacija se dodatno komplicirala. Johann je bio već danima u jami.

- Njemački kolege su vršili pritisak na svoje vodstvo da se pozovu talijanski i hrvatski spašavatelji, ali oni to nisu činili. U akciju su bili uključeni njemački kolege i austrijski speleospašavatelj jer je sam ulaz u jamu na teritoriju Njemačke, vrlo blizu Austriji, a mjesto u jami gdje je Johann stradao se nalazilo se čak i na teritoriju Austrije. Zato su kolege iz Salzburga zapravo i neformalno prvi uskočili u pomoć. Dalje se situacija razvijala konfuzno. Nijemci su se odlučili pozvati u pomoć švicarske kolege kako bi imali germanofone nacije uključene zbog jednostavnije komunikacije dok su u Berchtesgaden doputovali tršćanski speleospašavatelji u privatnom angažmanu bez potpore svoje službe. Kako se radilo o jednoj, možda u svijetu među najboljim ekipama, Nijemci su njih petero pustili u jamu uz pratnji svojih spašavatelja. Tršćanima je trebalo 45 minuta do dubine od 300 metara dok su Nijemci putovali 3 sata. Nakon toga je jedan Tršćanin izašao za sat i pol, nakon čega je Nijemcima bilo potpuno jasno da nešto trebaju promijeniti - kaže nam Rakovac. 

Radilo se brzo, bez pitanja i bez razmišljanja. Bilo je jasno da se mora pozvati pomoć izvana, ali svejedno je postojao otpor na višoj razini.

- Već je stigao poziv od strane talijanskog premijera prema direkciji u Milano s pitanjem je li njihova služba operativna u Njemačkoj, van Italije bez znanja vlade. Naravno,  oni su odgovorili da nije te da su neki njihovi članovi privatno u Njemačkoj. Upravo ta prva ekipa Talijana je napravila preokret i uspjeli su doći do Johanna i zbrinuti ga. Napokon su se Nijemci odlučili i u srijedu službeno pozvali Talijane da sudjeluju u akciji. Stalno su dolazili neslužbeni zahtjevi prema nama i Talijanima da će nas službeno pozvati, ali to se nije desilo do petka i mi smo zaključili da nas neće ni zvati. Talijani su počeli odrađivati posao u jami i izvlačiti Johanna te dovlačiti sve više svojih spašavatelja iz Italije. Mi smo sve svoje članove opozvali i rekli im da ne idemo nigdje. Slovenci su pokušali izvršiti pritisak na Nijemce preko središta civilne zaštite pri Europskoj uniji jer bi se time značajno administrativno i financijski pojednostavnila međunarodna intervencija. Međutim, jedini efekt je bio da su oni ispali potpuno iz igre, i njih više Nijemci uopće nisu razmatrali kao tim koji će pozvati u pomoć - opisuje nam HGSS-ovac.

Sada je nastao problem s talijanske strane.

- Premda Nijemci dolaskom Talijana nisu razmatrali pozivanje novih međunarodnih timova, raslo je nezadovoljstvo među Talijanima. Oni su iz Italije dovukli i previše spašavatelja i prijetilo je da potpuno isprazne Italiju. S druge strane u slučaju da se nekom od njih nešto desi u Njemačkoj nije postojao back-up tim! Radi se o dubokim dijelovima jame za koje trebaju vrlo iskusni i fizički odlično pripremljeni spašavatelji. U većini zemalja takvih spašavatelja ima toliko da ih se može na prste nabrojati dok za izvođenje manevara ih treba minimalno 12. Ovo služi za ilustraciju da se shvati da se radi o izuzetno zahtjevnim zadacima koje može odraditi vrlo mali broj spašavatelja, a potrebno ih je puno. Osim toga, talijanski spašavatelji su bili u jami po 50-70 sati i potpuno iscrpljeni! Stoga je bilo jasno da je potrebna zamjena! - opisuje nam Rakovac.

Napokon, došao je red na HGSS.

- I opet kako to uobičajeno biva, kolega koji je komunicirao s Nijemcima i Talijanima bio je svjestan da nas ne žele Nijemci pozvati, a s obzirom na to da su ljudi bili opozvani, odlučio  je u subotu 18. lipnja otputovati s obitelji na more. Tjedan dana od momenta kad se nesreća dogodila. Spremili su stvari, potrpali u auto, izvadili meso iz škrinje, stavili u termo-torbe i krenuli. Nisu se odmakli dva kilometra od kuće, negdje oko 12 sati, kad je vidio poziv iz Njemačke pri čemu mu je odmah bilo jasno što slijedi. Skrenuo je na parking trgovačkog centra, obavio razgovor s vođom akcije koji je službeno ispred Bergwacht Bayerna molio pomoć HGSS-a te zatražio upute kako da službenim kanalima to uputi prema našoj vladi. Kolega je okrenuo auto, ostavio obitelj, vratio meso u škrinju i uzeo već pripremljenu špiljarsku opremu. Brzo je obavljena remobilizacija i spašavatelji su se počeli okupljati u Zagrebu u prostoru HGSS-a, dok su dvoje kolega po tom prvom pozivu otputovali u Berchtesgaden da iskoordiniraju dolazak ostatka ekipe - opisuje Rakovac brzinsku pripremu.

Napokon se pokrenulo i naši spašavatelji su počeli stizati na mjesto nesreće.

- Negdje oko 2 ujutro su stigli u Berchtesgaden, upoznali se sa situacijom na terenu te je upućena službena depeša prema našoj Upravi za zaštitu i spašavanje, koja je tijekom noći stigla u Zagreb i dodatna 24 vrlo iskusna spašavatelja (među kojim i dva liječnika) su krenula prema Njemačkoj, iz svih dijelova Hrvatske (Pula, Rijeka, Delnice, Ogulin, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Karlovac, Samobor, Zagreb i Varaždin). U Berchtesgaden su stigli iza podneva i smjestili se u vojarnu njemačke vojske. Upućeni su da neće sudjelovati u akciji spašavanja i da neće ulaziti u jamu već da su back-up tim Talijanima. Do ulaza u jamu ima oko 4 sata pješice uzbrdo stoga se sva komunikacija između jame i baze odvijala putem tri helikoptera koji su bili na dispoziciji za tu akciju. Dio hrvatskog tima je počeo sudjelovati u koordinaciji akcije. Deset spašavatelja je odmah na zahtjev Nijemaca odletjelo helikopterom u planinarski dom, 20 minuta odaljen od ulaza. Njihova zadaća je bila da, u slučaju nezgode nekog od spašavatelja, s opremom za zbrinjavanje odmah uđu u jamu i pomognu ozlijeđenom spašavatelju. Suprotno naputku Nijemaca, ta grupa je uzela svu spasilačku opremu što se pokazalo presudno. Druga desetina je spavala i izležavala se u vojarni - priča nam Rakovac.

Opisao nam je kako su se Hrvati uključili u samu akciju.

- Talijanski spašavatelji su odrađivali lavovski dio posla i polako izvlačili Johanna prema van, ali bili su potpuno slomljeni i fizički iscrpljeni i bila je potrebna zamjena jer su nakon 4 kilometra dugačkog horizontalnog kanala na dubini -980m još nosila podigli kroz morfološki vrlo zahtjevan i koljeniti dio jame do -450 metara. Slijedila su dva meandra od 400 i 200 metara i za 50-70h sata spašavanja više nisu imali snage. Stoga su tražili zamjenu. Iz vodstva akcije spašavanja upućen je zahtjev hrvatskom timu u nedjelju navečer da će biti potreban naš angažman da se odrade dva meandra. Premda su iz stožera akcije očekivali da ćemo mi biti operativni tek drugo jutro, tim iz doma je već nakon 20 minuta bio na ulazu u jamu i 10 minuta kasnije je počeo ulaziti dok je tim u vojarni bio spreman da poleti prema ulazu u jamu, te su vrlo brzo i oni ušli - priča spašavatelj.

Opisao nam je uvjete u golemoj jami. Također, pojasnio je što se dogodilo nesretnom Johannu.

- Radi se o dubokom i razgranatom speleološkom objektu, vrlo hladnom. Stoga i vrlo izuzetno zahtjevnom za spašavanje. Nakon ulaznih skokova i suženja slijedi čista 180 metarska vertikala na kojoj se špiljar ukopča na vrhu i spušta do dna bez kontakta sa stijenom. Nakon toga još jedan skok od 40 metara, do dva meandra bez dna nakon čega slijedi niz skokova do -980 metara preko kojih lijeva ili šprica voda. Od tuda do mjesta nesreće je horizontalan kanal. Sam Johann je dobio udarac većeg komada blata u kacigu uslijed čega mu je pukla baza lubanje pa je imao vrlo specifične krvne podljeve oko očiju tzv „rakunaste oči“. Da se ne radi o stijeni, govori činjenica da nema nikakve ogrebotine na kacigi, što bi stijena učinila. Johann je bio s dvoje kolega špiljara, Thomasom i Ulijem. Uli je odmah otišao po pomoć, a Thomas je ostao s Johannom. S obzirom na to da se ništa nije desilo kroz sljedećih 48 sati, Thomas je morao izaći i ostaviti Johanna. Naime, ni sam više nije mogao ostati duže zbog opasnosti od pothlađivanja, a s obzirom na to da nitko nije došao više nije mogao biti siguran da se nešto nije desilo i Uliju. Stoga je to bila vrlo razumna i opravdana odluka! Johann je ostao sam u vrlo lošem stanju, i svi su bili spremni da ga više neće naći živog - priča Rakovac.

Srećom, nije bio takav scenarij. Ipak, situacija je bila sve dramatičnija.

- Treći dan od nesreće do njega su došli njemački i austrijski spašavatelji, dok su šesti dan ušli Tršćani kao turisti. Na -700 metara su susreli austrijski tim i liječnika koju su se odlučili vratiti van i ne ići dalje jer se liječnik nije smatrao fizički sposobnim za nastavak. Međutim, jedan vrlo iskusan i cijenjen tršćanski speleospašavatelj je rekao austrijskom liječniku – 'o ne, ne, ne ideš ti van, ja ću te na leđima nositi, ali ideš do Johanna'. On je počeo prvi voditi brigu o Johannu, i stanje se počelo popravljati, vratio se iz kome i nesvjestice. Nijemci nisu dali talijanskom liječniku da nosi lijekove jer njegova licenca ne važi u Njemačkoj, stoga je on ampule podijelio kolegama koji su ih prošvercali u jamu. Slovenski liječnik speleospašavatelj nije imao dozvolu svoje službe za sudjelovanje. Kako se radi o dečku iz Kopra koji savršeno vlada talijanskim, Talijani su ga učlanili u svoju službu tako da je tamo bio kao Talijan. Što je vrijeme odmicalo, a liječnici su pružali medicinsku potporu, on je bio u sve boljem stanju, čak je počeo i normalno komunicirati. Vratio se iz kome - opisuje nam Rakovac.

Ogroman broj ljudi je sudjelovao u spašavanju, uključujući i Hrvate.

- U akciji je sudjelovalo 26 hrvatskih spašavatelja iz stanica Varaždin, Zagreb, Ogulin, Delnice, Pula, Zadar, Rijeka, Split i Dubrovnik. 19 ih je radilo u jami, jedan liječnik je bio u pričuvi i šestero se izmjenjivalo na ulazu u jamu i stožeru zbog koordinacije. Sveukupno je u akciji sudjelovalo 724 spašavatelja, od toga u jami je radilo 202. Od tih 202, njih 90 je bilo Talijana, 41 Austrijanaca, 24 Švicarca, 20 Hrvata i 27 Nijemaca. U operativnom smislu Talijani su odradili horizontalne dublje dijelove jame do -450, nakon čega smo nosila preuzeli mi i odradili dva meandra do -280. Austrijanci i Nijemci su odradili ulazni dio - kaže Rakovac.

Nije bilo lako izdržati takav napor kroz toliko dugo vremena.

- Najveći problem je bio održati motivaciju ljudi gotovo tjedan dana za akciju. Dojava je došla u nedjelju, a mi smo krenuli za Njemačku tjedan dana kasnije. U jednom trenutku smo imali gotovo 60 ljudi na dispoziciji za tu akciju. U tehničkom smislu meandar je bio prilično složen jer nema dna, nego je suženje. Fizički speleologu to nije preveliki problem prehodati, ali ne i s nosilima. Zato je bilo potrebno tehnički opremati cijeli dio s visokim protuutezima te nosila provlačiti na principu velikih klatna. Unatoč planu da Austrijanci odrade vertikalu, što za spašavanje u tehničkom smislu nije problem, ipak austrijski tim nije bio u jami niti se znalo gdje je. Stoga su hrvatski članovi stožera već napustili stožer, pripremili se i krenuli u pomoć svojem timu da preuzmu nosila. Jer su naši nakon 30 sati bili potpuno iscrpljeni. Odradili su meandre za trećinu od planiranog vremena i daljnji angažman bi predstavljao preveliki rizik za njih same - opisuje nam HGSS-ovac.

Bez obzira na početni nepravedni tretman, dokazali su se.

- U Njemačkoj smo proveli 5 dana. U početku nismo doživljavani kao ravnopravni članovi ekipe niti smo smjeli sudjelovati u koordinacijskim sastancima, već su s nama odrađivali zasebne sastanke. Nismo smjeli ulaziti u sobu stožera, ali kasnije kako je vrijeme odmicalo, a mi se dokazivali, situacija se promijenila. Svi smo bili jako motivirani da taj posao odradimo i da Johanna spasimo i sve neugodnosti su ignorirane zbog tog cilja. Kada se sve završilo jednostavno smo htjeli čim prije se vratiti obiteljima. Nijemci koji su vodili akciju su inzistirali da konačni transport nosila od ulaza u jamu do helikoptera odradi 10 spašavatelja – 2 Nijemca, 2 Austrijanca, 2 Švicarca, 2 Talijana i 2 Hrvata u svojim službenim jaknama kao simbol udruženih napora spašavanja. A sam Johann kada je poletio, molio je pilota da napravi još jedan krug nad svim spašavateljima uz jamu kao čin pozdrava i zahvale! - opisuje nam ponosni spašavatelj.

Na kraju, svijet je prepoznao trud hrvatskih GSS-ovaca. Nagrađeni su zbog svog iznimnog doprinosa. U bečkoj palači Hofburg uručena im je nagrada 'Life goes on', u kategoriji – hrabrost.

- Sama akcija predstavlja najveću akciju speleospašavanja koja se ikad desila. Svakako je važan uspjeh Europske speleospasilačke asocijacije (ECRA), tada mlade organizacije koja čijom zaslugom je i pokrenuta ta uspješna međunarodna spasilačka operacija. Nama Hrvatima je posebno bitna jer smo imali prilike sudjelovati u njoj i pokazati i dokazati svoje vrijednosti i marljiv trud zadnjih 20-tak godina. S ponosom možemo istaknuti da se na logu akcije nalazi i grb HGSS-a i da bez našeg doprinosa Johann ne bi bio spašen - ispričao nam je Marko Rakovac.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 16
VIDEO

Uhitili muškarce koji su tvrdili da je Danka kod njih; Na imanju su pronašli podzemne kanale
TRAŽE MALENU DANKU (2)

Uhitili muškarce koji su tvrdili da je Danka kod njih; Na imanju su pronašli podzemne kanale

Danka Ilić (2) nestala je u utorak oko 13 sati u prigradskom naselju Banjsko polje kod srpskog grada Bora. Djevojčicu traži stotine ljudi, od volontera, policije, Gorske službe spašavanja, helikoptera...

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'
MAJCI VJEŠTAČE MOBITEL

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'

Mještani kažu kako obitelj Ilić godinama nisu viđali u susjedstvu. Kažu kako u toj vikendici već godinama nikoga nema, objekt je zapušten pa susjedima nije najjasnije zašto je obitelj sa sobom tamo povela djecu
Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju
ZBOG NOVIH SAZNANJA?

Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju

Nekoliko pripadnika policije iskopava prostor ispred štaglja gdje je djevojčica Danka Ilić nestala prije dva dana. Pretražuje se teren kako bi se pronašao bilo kakav trag