Nadomak Aconcague Antonia i Leonardo spasili su jedan život - planinara iz BiH. Šutjeli su o tomu. Njima je normalno da se na 7000 metara, u nemogućim uvjetima, spasi nečiji život i onda se još popne na vrh
NA VRHU JUŽNE AMERIKE
Hrabri GSS-ovci spasili jedan život i na drugom kraju svijeta
Antonia Viljac, Anka Dujić, Leonardo Grubelić, članovi Hrvatskog planinarskog kluba Sv. Mihovil iz Šibenika, te Splićanin Željko Bockovac (HPD Mosor) godinu dana spremali su se za iznimno tešku ekspediciju. Cilj im je bio popeti se na vrh Aconcagua, na krov Južne Amerike, na 6962 metra nadmorske visine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:59
- Godinu dana priprema te gomila tehničkih, emocionalnih i psihičkih poteškoća nisu nas obeshrabrili. Izgurali smo sve probleme i 30. siječnja 2019. ipak bili u avionu koji je letio za Argentinu, grad Mendozu, nadomak našeg cilja. Bilo je to 23 dana poniznosti, 23 dana želje i odlučnosti, 23 dana timskog rada - govori nam Leonardo Grubelić.
Aconcaguu nisu odredili tek tako. Ovi dobri ljudi htjeli su osvojiti najviši vrh južne Zemljine polutke u sjećanje na prvog predsjednika kluba Zlatibora Prgina. Naime, u siječnju 1999. odlučna šesteročlana ekipa planinara HPK Sv. Mihovil Šibenik krenula je na dotad za njih najzahtjevniji uspon, Aconcaguu.
Na Quechua jeziku to je 'kameni stražar'. Nažalost, na ekspediciju ih je otišlo šest, a vratilo ih se pet. Tog 29. siječnja 1999. na samo 300 metara od vrha, na početku završnog uspona, u zloglasnoj Canaleti, život je izgubio Zlatibor Prgin. Jedna mala ekspedicija jednako odlučnih planinara HPK Sv. Mihovil 20 godina poslije odlučila je pokušati dovršiti započeto, istim putem i na isti način u čast prve šibenske ekspedicije i u spomen na prvog predsjednika kluba - Zlatibora.
- Urodilo je plodom. Tog 14. veljače 2019. sve četvero stajali smo na vrhu ‘kamenog stražara’ sa zastavom kluba i gomilom emocija u grudima. Zadnja stranica jedne tužne priče je zatvorena - kaže nam Leonardo, požrtvovni GSS-ovac, kao i njegovi kolegice i kolege iz ekspedicije.
Da hrvatski spasioci svuda u Hrvatskoj spašavaju domaće i strane turiste, koji pokušavaju Velebit i Biokovo osvojiti u japankama, zepama, šlapama, poznato je i strancima. Ali nadomak Aconcague Antonia i Leonardo, inače članovi HGSS-a, spasili su jedan život - planinara iz BiH. Šutjeli su o tomu. Njima je to normalno da se na 7000 metara, u nemogućim uvjetima, spasi nečiji život, a onda se još i popnu na vrh. Prošlo je tjedan dana, a ni slovo nije bilo napisano. A onda je HGSS objavio.
- Sredinom veljače na ekspediciji na najviši vrh Južne Amerike, Aconcagua, zdravstveno stanje planinara naglo se pogoršalo. Prilikom spuštanja s drugog visinskog kampa Colera na visini od gotovo 6000 metara, član ekspedicije zatečen je u jako lošem stanju, s vidljivim znakovima visinske bolesti, dehidracije i hipoglikemije.
Hitno ga je trebalo evakuirati u kamp Nido de Condores na 5400 metara nadmorske visine. Zbog zahtjevnosti terena, dva člana ekspedicije, članovi HGSS-a Stanice Šibenik, pomogli su u višesatnom spuštanju unesrećenog do helikoptera - objavio je HGSS. Oni se, pak, nisu htjeli hvaliti.
- Pa mi smo ga samo do helikoptera donijeli - kažu Šibenčani. No nije baš tako. Kako nam pojašnjavaju drugi planinari, koji nikad nisu bili na Aconcagui, riječ je o velikoj požrtvovnosti.
- U planini obično vlada solidarnost, no na ovakvim, jako skupim i dugotrajnim ekspedicijama nije tako. Do izražaja dolazi bešćutnost - nitko ne želi zbog drugoga ugroziti uspon života. E, to su mihovilovci učinili. Riskirali su svoj uspjeh kako bi spasili čovjeka. To je ljudska i planinarska veličina - kaže nam taj iskusni planinar.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
