Baviti se temom Bleiburga i tzv. križnih puteva podrazumijeva traženje odgovora na nekoliko ključnih pitanja. I dok je na pitanje što se događalo u proljeće i ljeto 1945. odgovor poprilično jasan, već je odgovor na pitanje zašto je do tih događaja došlo bitno složeniji. Možda na prvu ne izgleda tako, ali najviše bi se kopalja moglo lomiti oko pitanja, i naravno odgovora, kad ustvari počinje priča o Bleiburgu i “križnim putevima”. Naposljetku, ogroman utjecaj na bavljenje ovom temom ima i sama motivacija. Bavimo li se ovom problematikom kao znanstvenici na temelju dostupnih povijesnih činjenica, kao članovi obitelji oštećenih u ovoj priči ili kao zagovornici ili protivnici ideologija koje su u Drugom svjetskom ratu na području Hrvatske, tj. Jugoslavije, pobijedile odnosno izgubile. Već iz svega navedenog jasno je da jednoznačnog objašnjenja koje bi zadovoljilo sve zainteresirane nema. Hoće li još dulji vremenski odmak jednog dana ipak dovesti do općeprihvaćenog stajališta, teško je predvidjeti. Upravo zato, bez namjere da donesem konačnu i nepobitnu istinu, ovim ću tekstom ponuditi svoje viđenje jedne od najkontroverznijih, najtragičnijih, ali i društveno najutjecajnijih epizoda hrvatske povijesti.