I Račan i Sanader i Milanović propustili su šanse za reforme

Takozvana novija povijest Hrvatske povijest je propuštenih šansi.

Ivica Račan imao je grandioznu priliku ispraviti krive Drine. Nešto je pokušao učiniti (unatoč manama to je još najbolja tranzicijska vlada koju smo dosad imali), ali je napravio bitno premalo. Sputavala ga je komunistička prošlost, zbog koje je morao biti popustljiviji no što je trenutak zahtijevao.

Tuđman je prije njega porodio sistemsku korupciju. Podijelio je lieblinzima stotine stanova i drugih povlastica, tajkunima predao gospodarstvo. (Česi su svim građanima dali vaučere – sad imaju blistavu Škodu, a mi nemamo ništa). Njegov omiljeni tajkun, Miroslav Kutle, koji ovih dana cvili kako su mu mafijaši sve oteli, dobio je na dar više od 170 poduzeća, koja je uglavnom upropastio. Oteto - prokleto.

Ivo Sanader imao je još veći prostor za promjenu – njega nije mučila komunistička prošlost, imao je željeznu većinu i blistav europski profil. Učinio je neke važne iskorake (započeo idejnu detuđmanizaciju), ali onu strukturnu, konstrukcijsku, ojačao je i usavršio, kako pokazuje povijest njegovih optužnica, do krajnjih granica.

Zoran Milanović imao je dovoljno ruku da ispravi greške Franje Tuđmana, Ivice Račana i Ive Sanadera, ali je postigao ograničen rezultat – proveo je hvalevrijednu konverziju kredita u “švicarcima”, počeo reformu sustava oporezivanja dohotka i još par mjera srednjeg dosega. I njegov je mandat bio propuštena šansa. .

Možemo! u Zagrebu mogu biti pokazna vježba transformacije Hrvatske iz neuspješne, klijentelističke, korupcijske zemlje egzodusa u uspješnu priču. Hoće li? Već za par tjedana vidjet ćemo u kojem smjeru idu