U samo sedam godina broj blokiranih povećao se čak 12 puta. I dok hrvatska država ne čini ništa da njima pomogne, Vlada je spašavanje Ivice Todorića i Agrokora pretvorila u nacionalni problem broj jedan.
"Danas sam ponosan čovjek jer sve što sam izgradio, svojim sam potpisom predao hrvatskoj državi", poručio je Ivica Todorić u priopćenju, predajući svoju privatnu tvrtku opeterećenu dugovima na upravljanje Vladi.
U nedjelju dnevne novine su prenijele njegove bolne poruke. “Imam ti potrebu reći da sam u užasnom stanju", prenio je Jutarnji list riječi jednog njegova suradnika. "Mogao bih ostati bez svega, kuće, posla, postoji mogućnost da ću iz svega izaći kao podstanar. Nitko me ne razumije, ni država, ni bankari, ni dobavljači”.
Srce nam je puklo.
A na sve to, na jadikovke palog tajkuna, kao naručena sjela je izjava suca Mislava Kolakušića u Nedjeljom u dva. "Godine 2010. imali smo 25 tisuća blokiranih. Danas ih imamo 330 tisuća".
To je, uglavnom, postala priča o tome kako se uništava hrvatsko društvo.
Topla tajkunska priča
Ne samo kroz propast Agrokora koji vuče za sobom cijelo gospodarstvo, ne kroz toplu ljudsku priču gazdi koji se plaši da će izgubiti dvorac, već kroz tri stotine tisuća blokiranih i njihovih obitelji koje nemaju od čega živjeti.
Jedno se ne može odvojiti od drugog. Jedno se nadovezuje na drugo. I zajedno se kreira priča o unutarnjoj propasti Hrvatske.
Na prvi pogled izgleda kao da su Ivica Todorić i svi blokirani napokon postali jednaki. Svi se boje da će izgubiti imovinu i ostati podstanari.
Samo što, naravno, oni nisu jednaki. Za Todorića se piše novi zakon kojim se spašava on i njegovo vlasništvo koje, suprotno onome što je govorio u petak, nije preneseno na državu.
A blokirani, njih gotovo 12 puta više nego prije sedam godina, još čekaju da se promijeni zakon koji ih spiralno vuče u propast. A s njima i čitavo društvo, uključujući i samu ekonomiju.
Sam pao, sam se ubio
I dok ti blokirani, kao i još stotine tisuća osiromašenih građana, čekaju da država njima pomogne, prisiljeni su gledati kako država spašava kompaniju najbogatijeg tajkuna u zemlji. I pritom apelira na zajedništvo i propovijeda spas cijelog društva.
"Nitko ga zapravo nije napao, niti mu je prijetio - ni policija, ni inspektori, ni ministri, a ni premijeri, pa ni državni odvjetnik. Moglo bi se reći da se Todorićevo carstvo urušilo samo od sebe”, naglašava anonimni Todorićev suradnik u Jutarnjem listu.
I pritom sažima pogubnu istinu o hrvatskoj državi: pred nosom joj je godinama propadao gigant kojem je ta ista država prvo aktivno pomagala, pa onda pasivno puštala da radi što hoće, da bi ga sada opet aktivno spašavala.
Istodobno, punih sedam godina bujao je broj blokiranih zbog zakona koji se uporno ne želi promijeniti i sustava koji proizvodi krizu i razara socijalnu sliku Hrvatske.
A onda se tim blokiranima i ostalim građanima prodavaje priča o važnosti spašavanja propalog Todorićeva giganta u interesu svih, pa čak i onog koji se navodno žali da je "u užasnom stanju" i boji se da bi "mogao ostati bez svega", jer ga "nitko ne razumije, ni država, ni bankari, ni dobavljači".
A tko razumije blokirane i ovršene i ugrožene i obespravljene?
Ivan Pernar?
"Svi smo ugroženi"
"Mislim da smo mi svi ugroženi u ovoj situaciji", poručio je jutros Ante Ramljak, Vladin povjerenik za Agrokor. "Ovo je ozbiljna situacija, prijeti nam vrlo ozbiljna ekonomska, ne bih rekao katastrofa, ali je vrlo ozbiljan problem".
Ozbiljan, možda još ozbiljniji problem, jest 330 tisuća blokiranih, onih kojima je Kolinda Grabar Kitarović u kampanji obećala pomoć, oni kojima je Božo Petrov obećao pomoć, oni kojima SDP obećava pomoć iako je broj blokiranih nabujao upravu u njihovu mandatu na vlasti. Skupa s Agrokorovim dugovima.
Ali još ozbiljniji problem je propast zdravstvenog sustava koji ima sedam milijardi kuna duga, zapošljava neusporedivo više ljudi od Agrokora i opslužuje četiri milijuna ljudi. Pa Vlada tvrdi da je sve u savršenom redu.
Povjerenik Ramljak, onaj kojeg postavlja Vlada, ali ga plaća Agrokor, jutros nas je upozorio da je situacija ozbiljna i da nam prijeti "ne bih rekao katastrofa". Međutim, ona je već odavno tu.
I ne radi se ovdje samo o socijalnoj katastrofi.
Ovdje je riječ o trijumfu nejednakosti.
Uništenje društva
Država posebnim zakonom, usvojenim u samo tri dana i po mišljenju mnogih stručnjaka protuustavnim, spašava jednu kompaniju jednog čovjeka, dok se godinama čeka ocjena ustavnosti Ovršnog zakona koji ugrožava egzistenciju tristo tisuća ljudi i njihovih obitelji.
A ti blokirani gledaju kako ista ona država koja je pomagala Todoriću da izgradi carstvo, a onda ga godinama puštala da s tim carstvom devastira gospodarstvo preko mjenica, bonova, neplaćanja poreza i dospjelih obveza, sada čini sve da spasi Todorićevu kompaniju, podižući to na razinu nacionalne sigurnosti i društvene solidarnosti.
Jedan zakon i jedan tretman za velike, drugi tretman i drugi zakoni za one male.
To je način na koji se uništava društvo: egzistencijalno, moralno, politički...
Propast jednog tajkuna dobiva na većoj važnosti u očima države i vlasti od višegodišnje, kontinuirane, nezaustavljive propasti stotina tisuća običnih ljudi.
Patetika i cinizam
I zato, od svakodnevne jadikovke Ivice Todorića koji se pribojava da će ostati podstanar, šokantniji je podatak - koliko god poznat bio - o tisuću postotnom povećanju broja blokiranih u periodu od samo sedam godina.
A da država nije ni trepnula. Osim, naravno, u predizbornoj kampanji.
Onda se stranke sjete "švicarca", onda se sjete blokiranih i ovršenih, onda se sjete radnika na minimalcu...
Ako sve ovo nekome možda zvuči patetično, neka se zna da je ta patetika inspirirana Todorićevom porukom o "prepuštanju svega što je izgradio hrvatskoj državi".
Točnije, prepuštanju svega što su hrvatski građani izgrađivali prije 1990. godine, a onda on preuzeo i iskorištavao dva desetljeća, devastirajući pritom hrvatsko gospodarstvo, sve dok nije to sve uništio i vratio državi od koje to uglavnom i dobio.
Kako bi ga blokirani, ovršeni, osiromašeni, ugroženi sada spašavali.
Ne znamo tko bi tu zapravo trebao biti "u užasnom stanju".
