Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
81 komentara

I tata i sin ostali bez obje noge: 'Trebaju nam novi krov i kolica'

Stjepan (63) i Mario (43) Rihtarić žive u teškim uvjetima u Donjem Hruševcu u blizini Donje Stubice. Otac je bez nogu ostao zbog gangrene, a sin je prije 25 godina podletio pod vlak i teško stradao...

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
81 komentara

Jedina želja nam je popraviti krov na kući i nabaviti električna invalidska kolica. Za to su potrebni veliki novci, a mi ih nemamo, kažu otac Stjepan i sina Mario Rihtarić.

POGLEDAJTE VIDEO:

[video: 1204237 / otac stjepan i sin mario trebaju novac za krov koji prokisnjava]

Obojica su bez nogu i žive u teškim uvjetima u prizemlju nedovršene kuće u Donjem Hruševcu u blizini Donje Stubice. Krov im već pet godina prokišnjava nakon udara groma,

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Ništa drugo nam ne treba. Nismo gladni ni žedni. Ostalo bi mogli malo po malo srediti sami - skromno navodi Stjepan (63). On je bez nogu ostao zbog gangrene. Prvo su mu amputirali prste, a potom jednu pa drugu nogu.

- Da mi nisu noge otišle ja bih problem s krovištem već sredio - napominje Stjepan kao da se opravdava jer nakon 39 godina rada mora moliti za pomoć.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Njegov sin Mario (43) prikovan je na invalidska kolica 25 godina. On je taj koji svakog dana odlazi u dućan udaljen oko 500 metara. Da bi došao do ceste Mario mora savladati uzbrdicu u dvorištu.

- Ne mogu izaći s kolicima, on može. Možda za 20 godina neće ni on moći - ističe Stjepan zašto za sina želi duga kolica.

Mario je stradao u 18. godini. Radio je tjedan dana.

- Vraćao sam se iz Zagreba s posla vlakom u Zabok. U vlaku sam zaboravio stvari i vratio se. Na izlasku sam stao na zadnju stepenicu i skočio na peron. Poskliznuo sam se zbog poledice i podletio pod vlak. Tako sam ostao bez nogu – prisjetio se Mario. 

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

On prima 1500 kuna socijalne pomoći, a otac mirovinu od 2400 kuna i invalidninu. No trećina Stjepanove mirovine odlazi na ratu kredita, koji nije njihov. Bio je jamac nećaku, koji dug ne vraća. Stjepan se nada da će i taj teret ubrzo skinuti s leđa, a požalio se kako mu je na to u protekle tri godine otišlo više od 20.000 kuna.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Na kući su dotrajala ulazna vrata koja se ne daju zatvoriti. Ništa bolja nije ni ostala stolarija u prizemlju kuće, a na planiranom prvom katu je ni nema. Jedino mjesto u kući gdje se grije je kuhinja u kojoj imaju peć na drva. Tko želi pomoći može se javiti Ivanu Kneziću iz Caritasa na broj 098/357742 ili uplatiti donaciju na račun Maria Rihtarića u Zagrebačkoj banci, IBAN: HR3823600003244325706

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message