I vozači su heroji Hitne: Jure i kroz crveno da spase živote

Jurili kroz maglu da dostave organ

- Možda jedino teški mirisi i raspadanja na koje znamo naići. I djeca. Jednom tjednima nisam mogao doći k sebi nakon što smo došli pomoći djetetu koje je majci upalo u lonac s kipućom vodom u kojem je iskuhavala rublje. Bilo je to strašno - govori Nenadić. Dinu Koiću (27) iz osječke Hitne najgore padaju posjeti siromašnima.

Davor Javorović/PIXSELL

- Pamtim one koji su živjeli u teškim socijalnim uvjetima, gdje su miševi hodali po podu, živi su se raspadali. Najgore je amortizirati miris raspadanja tijela. Imao sam dekubituse četvrtog stupnja, a to su rane do kostiju, gdje nema mesa, imao sam crve na ljudima... To su ružne scene, a ti moraš ostati smiren i raditi - govori ovaj vozač o požrtvovnosti svojeg posla u kojem nerijetko, uz liječnike, moraju oživljavati ljude, zaustavljati krvarenja, imobilizirati kralježnicu... A među ponajboljim vozačima Hitne pomoći u Rijeci mnogi će prstom pokazati na Davora Iskru (37), koji ponekad “povuče” i do Italije zbog pacijenta.

Goran Kovačić/PIXSELL

- Jednom smo morali preuzeti donorski organ za transplantaciju. Liječnički tim letio je iz Njemačke, ali su zbog guste magle u Zagrebu morali sletjeti na Krk. Tamo sam ih dočekao i sve skupa prevezao hitno u Zagreb - prisjeća se Iskra.

Oživljavali dječaka na treningu

Vozač Petar Bartulin (51) iz Splita kaže kako mu se u sjećanje urezalo oživljavanje dječaka kojem je pozlilo na treningu.

- Dojavili su nam da je dijete mrtvo u dvorani. Vozio sam kao sumanut da što prije dođemo i počnemo ga oživljavati. Nije davao nikakve znakove života, ali mi smo ga tvrdoglavo oživljavali pola sata. A onda je prodisao. Taj osjećaj sreće i ponosa da smo mu spasili život je neopisiv te ga nikad neću zaboraviti - kaže nam Bartulin.

Miranda Čikotić/PIXSELL

Prolazak kroz crveno svjetlo, ulazak u zabranjeni smjer, dobivanje prometnih kazni zbog istih, sve je to njihova svakodnevica i poručuju - životi ljudi važniji su im od toga. 

Zove ih na telefon i pjeva 'Druže Tito'

No u njihovu poslu nekad ima i smijeha.

- Imamo i svoju stalnu klijentelu koja nas zove zbog bolesti ili pijanstva. Jedna od njih je i 60-godišnja gospođa koja nam uvijek pjeva: ‘Druže Tito, ljubičice bijela’, ali nam ne stvara probleme - smije se Nenadić. Koić je nedavno bio na terenu zbog poziva majke koja je u panici rekla kako joj je dijete bolesno i da ima temperaturu od 40 stupnjeva Celzijevih. “A kad smo došli - dijete ima 40 godina”, govori Dino. Nenadić je s ekipom jednom bježao i od pomahnitalog pacijenta s nožem u ruci.

Zovu ih i zbog zatvora, a u ratu su vozili i s izrešetanim kolima

Možda ih najviše u poslu ljute oni koji zovu Hitnu za stvari koje mogu riješiti i u ambulanti. Nenadić iz Zagreba na dan prijeđe i 200 kilometara, a ljuti ga kad, primjerice, neka baka zove jer pet dana nije imala stolicu, a netko drugi ima infarkt i ne mogu mu odmah krenuti jer ne mogu ostaviti baku na vratima. Bartulin iz Splita obilazio je i bojišta i nerijetko su se vraćali kućama s rupama od metaka na vozilima. No teško mogu zamisli da bi nešto drugo radili, osim da spašavaju drugima živote.