• Dio zagađenja u Benkovcu je nepopravljiv • 16.000 tona otpada nalazi se u kamenolomu • ‘Bojimo se za sve’
Ilegalni otpad godinama bacali, skrivali i zatrpavali u Benkovcu: 'Sve su nam zagadili. Bojimo se'
Iskop nekadašnjega kamenoloma Kukalja ili Kukolj, samo nekoliko kilometara od centra Benkovca, napušten je više od desetljeća. No posao, ovaj put ilegalan, nije stao. Tamo se nalazi ploča na kojoj piše da postoji pravomoćna građevinska dozvola za gradnju tlačne ploče za otvoreno skladište sirovina za građevinski kamen iz 2023. godine. Izvoditelji i investitori nisu gradili ništa nego su dovezli enormnu količinu otpada, i to goleme količine mikroplastike, čestica veličine od 100 mikrometara do 2 milimetra, nastale mehaničkim trošenjem i raspadanjem plastike. Dio onečišćenja vidljiv je golim okom, dio je zatrpan u golemu jamu, a dovoz tisuća tona otpada nitko godinama, tvrde nam, nije vidio. No u pola glasa priznaju ljudi da se ipak šuškalo danima kako je razina onečišćenja opasna za zdravlje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
- Ima desetak dana da su ljudi počeli dolaziti u dućan u kojem radim i kupovati vodu više nego obično. Svi su pričali isto, da se u našoj neposrednoj blizini dogodilo nešto strašno. Svi smo znali da se oko te jame nešto događa, ali nikome nije palo na um da je riječ o opasnosti. Imam dvoje male djece, sad tek razmišljam kako ću i što ću jer nije poanta piti i kuhati u kupovnoj vodi, svi se moramo i prati, a u Benkovcu mnogi oko grada imaju i komad vrta. Nije mi svejedno - kazala nam je mlada majka Lea.
Konačno se doznalo da su u uzorcima izmjerene povišene koncentracije bakra, cinka, olova te antimona, koji premašuje dopuštene granične vrijednosti za odlagališta neopasnog otpada. Čini se da su svi preko noći obnovili znanje o periodnom sustavu elementa.
- Ne živim u Benkovcu nego u Paljuvu, ali 25 godina radim ovdje. Zašto bih ja kao građanin uopće trebao znati kemijske elemente i što je sve opasno za zdravlje - s pravom se pita Benkovčanin te dodaje kako je okolica Benkovca prepuna odlagališta otpada.
Ovaj mali grad, koji je desetljećima poznat tek po sajmu i kamenu, neobično je tih uoči sajmenog dana, koji u rujnu pada na četvrtak. Sajam je od mjesta ekocida udaljen manje od kilometra cestom, a zračne linije još i manje. Prodavači nisu još ni stigli, a na ulazu na sajam tek stoji ploča na kojoj kao ironično piše "Novo lice sajma", aludirajući na to da je nedavno dobio novo ruho.
No dobio je i ilegalni otpad, koji su onamo godinama bacali, skrivali, zatrpavali, a sve pod krinkom dozvole za gradnju tlačne ploče. Na glavnoj promenadi malo je ljudi, radovi u vinogradima u punom su zamahu. No vidljivo je da oni što piju u kafići nemaju na stolu vodu iz slavine, koja ide obavezno uz kavu. Ispred pošte sreli smo i umirovljenicu koja se vratila u nekoliko kilometara udaljenu rodnu Polaču računajući na to da ovaj pasivni kraj ne bi trebao biti onečišćen.
- Mislim da je ovo užas, to hitno treba maknuti. Bojimo se za sve, za salatu za povrće, mi sve to jedemo, pijemo, vodu prokuhamo po nekoliko minuta. Ne znamo je li ta voda uopće ispravna, nitko nas ništa ne obavještava. Sve u svemu, istina se doznala i svima je neugodno, no mi nemamo kamo se iseliti niti išta možemo poduzeti - kaže nam umirovljenica.
Gomila ljudi u ovom kraju vezana je za poljoprivredu ili stočarstvo, bilo za prodaju ili za vlastite potrebe. Zatekli smo dva uzgajivača povrća, prodaju mlade zelene sadnice, krumpir, češnjak i luk. Kratko su nam rekli da ih ne zanima što se događa s okolišem. Ipak, oni hrabriji kazuju da su prestravljeni jer su se našli u psihozi.
- Poanta je priče da ne znamo točno što je sve zagađeno, a prema svemu sudeći, riječ je o tlu. Ne treba biti posebno mudar da znamo koliko je ovo tlo porozno i kršno. Sve prije ili kasnije završi kod naših susjeda, u njihovim bunarima. Pa samo na ovom području oko Benkovca više od 20 naselja nema vodovod. Nitko o njima nije nikad brinuo, ali doveli su ih u situaciju da nemaju izbora nego koristiti tu vodu. Nakon svega što je prošao ovaj kraj, ovo je toliko podlo da nemam riječi. Ovdje žive ljudi koji imaju skroman standard i sve je bazirano na preživljavanju. Godina je iznimno sušna, i svi su jedva čekali prognozu da kiša konačno padne, ali sad se svi boje podzemnih tokova i brinu se hoće li se zagađenje pojaviti baš u njihovu bunaru ili na seoskom izvoru. Zapravo je svejedno. Konačno se doznalo ono o čemu su svi šuškali, otpad je opasan za okoliš i ljude. Ljudi su mislili da su ovdje našli komadić raja jer nema industrije, ali istina se doznala i nikom nije svejedno.