Ilok je danas grad u kojemu se više ne mogu kupiti ni cipele

- Na cesti koja vodi do Iloka, najistočnijeg hrvatskog grada, zanimljiv je uzorak asfaltnih zakrpa raznolike kvalitete i starosti, zapravo, cijela cesta sastoji se od zakrpa i vapi za novim slojem asfalta. Iločani se godinama već nadaju izgradnji brze ceste. No ona godinama ne dolazi. Umjesto toga – Iločani odlaze. Nezaposlenost, niska cijena rada, nesigurnost radnog mjesta, sve su to uzroci zbog kojih napuštaju grad koji bi mogao biti biser Srijema, piše na samom početku reportaže o tužnom stanju u Iloku DW. 

Na čelu Iloka posljednjih je pet mjeseci nestranačka gradonačelnica Marina Budimir koja je zatekla 'praznu blagajnu, dugove i ogroman odljev ljudi'. Ipak, ona ne odustaje. Ilok se može pohvaliti, kaže, s privatnim vinarijama i izuzetnim vinima, dvjema tvornicama tekstila, poljoprivredom, vrhunskim ugostiteljskim objektima i obiteljskim gospodarstvima. Budimir priliku vidi i u turizmu. Ilok se naime može pohvaliti arheološkim nalazištima starijim od vučedolskih, vrhunskim vinima i gastronomskom ponudom, a Dunav je neprocjenjivi resurs. 

Grad danas broji oko pet tisuća ljudi, a problemi su za Ilok, kao i za cijeli niz drugih gradova, započeli ratom. Veliki dio industrije nikada se nije oporavio, a iseljeni se nisu vratili. 

- Iseljavanje je trend u cijeloj Hrvatskoj. Kod nas je problem što smo imali depopulaciju za vrijeme rata. Drugi val iseljavanja se dogodio nakon povratka iz prognaništva, kada zbog slabijeg gospodarskog oporavka nije bilo posla. Ovaj posljednji val vidim samo kao pojavu koja se događala i drugim zemljama nakon ulaska u Europsku uniju, izjavila je Budimir za DW. Ona je i sama živjela u Austriji 12 godina, a vratila se 2013. godine. 

Na ulicama nema ljudi, pogotovo ne mladih. Nekretnine se, piše DW, prodaju u bescjenje, kuće se s velikim okućnicama i svim priključcima prodaju za tek 15 tisuća eura. S druge strane, vrtić košta kao u Zagrebu, a plaće u tekstilnoj industriji oko 2600 kuna. nedovoljno za dostojanstven život. 

Novinar DW-a pričao je i s Renatom Banožić, ravnateljicom Gradske knjižnice i čitaonice u Iloku. ona kaže da je broj djece u zadnjih nekoliko godina pao za barem trećinu. 

- U Iloku još imamo ljude koji nemaju tekuću vodu u kući. Svi koji su radno sposobni i koji su iole snalažljivi odavno su otišli. U zadnjih nekoliko godina otišlo je 500 obitelji s jednim ili dvoje djece. Mlade visokoobrazovane ljude ne možete zadovoljiti plaćom od četiri tisuće kuna. Ni sama ne znam koliko je do sada profesora iz škole otišlo. Uzmu neplaćeno i više se nikad ne vrate, kaže ravnateljica Banožić. 

Prema njenoj osobnoj procjeni, u Iloku ne živi više od tri tisuće ljudi. 

Vidi li ona išta pozitivno u Iloku? 

- Je li pozitivno što je sve u Bačkoj Palanci jeftinije, pita Banožić. Naime, stanovnici i po robu i po usluge idu preko granice, u Srbiju. Tamo je sve dosta jeftinije. 

- U Iloku nema mjesta na kojem možete kupiti cipele, zaključila je.