Znate kako je u malom mjestu, tu smo svi kao jedna velika obitelj, a odlaskom mladih i padom nataliteta kao da se ta obitelj raspada - zaključuju stari Breščani...
TUŽNA PRIČA IZ BRSEČA
'Imali smo školu iz snova, a sada u nju više nema tko ni ići'
Nakon što je prošle godine proslavljeno 175 godina školstva područne OŠ Eugen Kumičić u Brseču, koju je taj hrvatski književnik i političar i sam pohađao, svršetkom ove školske godine vrata ove školske zgrade zauvijek su se zatvorila.
- Šta da vam kažemo, tužni smo i žao nam je, al nema u selu više mladih, a kamoli djece. Kada sam ja krenula u 1. razred 1957. u školi nas je bilo 105 učenika, uključujući đake od Svete Jelene do Plominskog zagorja i nastava se odvijala u dvije smjene. Sjećam se da je 70-tih godina tu živjelo oko 400 stanovnika, a sad nas je stalnih ostalo tek 80-tak od kojih je tek troje djece mlađih od deset godina. Prije nekoliko godina zatvorila se i 145 godina stara pošta, a nedugo za njom i ambulanta. Nema više mladih, nema posla, a i onih par mladih familija koji jesu tu, putuju i rade u obližnjim većim gradovima. Ostali su u inozemstvu i dođu tek u posjetu kad mogu - sa sjetom se prisjeća veselijih dana Vilma Jurinov, čiji unuk je pohađao navedenu školu, dodajući kako su nekada brsečke ulice vrvjele od života i svi iz okolnih zaseoka su po odlasku u Brseč govorili kako "idu u grad", a danas je živo samo ljeti kada dođu turisti.
Do prije nekoliko godina ova osnovna škola imala je prva četiri razreda, a potom se, zbog nedostatka djece, ograničila na prva tri. Prošle godine su školu pohađala ukupno pet učenika, no nije bilo prvašića kao što ih nema ni sad.
>>>>Specijal Demografska obmana
- Bila je to škola iz snova, imala je sve, kuhinju, malu dvoranu, nekada dvije učionice, a zadnjih godina jednu. Učiteljica je bila divna i sama je pohađala istu školu i u njoj potom radila više od 30 godina. Jako joj je bilo teško kada je posljednji put zaključala školska vrata za sobom. Djecu je često vodila u kazalište i kina, a kuharica im kuhala tople obroke. Svakog tjedna dolazila je i učiteljica engleskog te vjeroučitelj, a djeca su bila uključena i u izvanškolske aktivnosti. Baš šteta što se sve gasi jer svi mi tu oduvijek funkcioniramo kao jedna velika obitelj, ali što ćete, mladi su prisiljeni ići trbuhom za kruhom, a i sve se kasnije žene jer si prije osnivanja vlastite obitelji žele osigurati materijalnu egzistenciju što ovdje nažalost ne mogu - kažu žalosni i pomalo otuđeni mještani malog mjesta kraj mora s najmanjim kazalištem na svijetu.
Svoje školovanje nekoliko djece tako će od iduće godine nastaviti u OŠ Eugen Kumičić u Mošćeničkoj dragi, udaljenoj nekih petnaestak minuta vožnje, gdje im je osiguran prijevoz i produženi boravak. Toj školi lani se pridružilo i šestero djece iz 14 kilometara udaljene područne škole iz Mošćenice nakon što je, na inicijativu roditelja i ona zatvorena prošle godine.
- Za roditelje je to lakše jer ta škola ima produženi boravak, a budući da ih većina radi u Rijeci i Opatiji, to im puno znači, ne moraju brinuti što će s djecom nakon nastave. Prijevoz im je osiguran prigradskom linijom koju financira PG županija, djeca u školi pojedu, obave zadaću. No za nas stare, koji smo gradili kuće za svoju djecu i unuke, je tužno bez dječjeg smijeha, hihotanja i vriske jer bez mladih nema ni života. Znate kako je u malom mjestu, tu smo svi kao jedna velika obitelj, a odlaskom mladih i padom nataliteta kao da se ta obitelj raspada - zaključuju stari Breščani, dodajući kako ih je pregazilo vrijeme kojem se nisu nadali.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
