Vukovarac Jovan Josip imao je 17 godina kad je nestao 1991. godine. Njegova majka umrla je od silne tuge. Sad počivaju zajedno
Imao je samo 17 godina kada je nestao 1991.: 'Brat je sad našao svoj mir i počiva uz majku'
Brate, oprosti što sam te doveo u pakao Vukovara. To je moj križ koji ću nositi cijeli život. Počivaj mi u miru. Tim se riječima Ivica Franić Srna (60) iz Vukovara, jedan od ratnih zapovjednika obrane grada, u petak oprostio od brata Jovana Josipa Krošnjara na pokopu na Memorijalnom groblju u Vukovaru.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Sve do 7. prosinca Jovan Josip bio je na popisu nestalih ljudi u Vukovaru, a onda je njegov brat dobio vijest da su njegovi posmrtni ostaci, koji su prije nekoliko godina ekshumirani u asanacijskoj grobnici na Novom groblju u Vukovaru, konačno identificirani DNK metodom i da je podudarnost više od 99 posto.
Umrla u tuzi
Jovan Josip imao je samo 17 godina kad je ubijen hicem u potiljak na Drvenoj pijaci u Vukovaru. I to na dan pada grada. Sve do tada s majkom Ivkom bio je u skloništu na Slaviji, gdje ga je smjestio brat Ivica.
- Josip je rođen u Vukovaru. Tu je išao četiri godine u osnovnu školu, a onda se s mamom preselio u Berak. Bili smo povezani on i ja. Bio je jako dobar i čestit dječak. Kad je počeo rat, ja sam se priključio obrani Vukovara, a on i mama zapeli su u Berku, u koji su, početkom listopada, upali četnici i jugovojska. Tamo su bili zatočeni, zajedno s 90-ak mještana. No uspjeli su pobjeći jedne noći preko polja i Đeletovaca i doći na slobodni teritorij. Mama mi je javila da nisu više u selu i htjeli su k meni u Vukovar jer su mislili da su tu, uz mene, sigurni. Nažalost, doveo sam ih - kaže Ivica Franić, koji je na pokop brata došao sa svojom obitelji, djecom i unucima. Majka Ivka nije dočekala dan da nađe i pokopa mlađega sina za kojim je tugovala sve do svoje smrti.
U tuzi je i umrla prije osam godina. Ivica joj se zarekao da će pronaći kosti brata i dostojno ga pokopati.
- Tražio sam ga privatno godinama, slijedio sve informacije i uz pomoć službi traženja konačno ga i našao. Otkako je ubijen, nekoliko je puta njegovo tijelo preseljavano iz grobnice u grobnicu i to je otežalo identifikaciju - dodaje Srna kojemu je, unatoč proteku od 30 godina, sve ovo teško palo. Bilo je teško pomiriti se s činjenicom da su Josip i majka zamalo izbjegli smrt u Berku, a onda skončali tamo gdje su mislili da su sigurni. Josip je na popisu brutalno ubijene djece u Vukovaru.
Pokopan s vojnim počastima
Jovan Josip pokopan je u grobnici pored majke Ivke, jer je ona tako htjela. A Ivica joj je obećao da će tako biti.
- Zahvalan sam Upravi Memorijalnoga groblja što su mi dozvolili da brata pokopam pokraj majke - ističe Srna.
Jovan Josip pokopan je kao hrvatski branitelj, sa svim vojnim počastima koja mu pripadaju. On je u ratu, tijekom boravka u skloništu, od brata imao borbeni zadatak oružjem štititi ulaz u sklonište i sve ljude u njemu. Kad je pao grad, četnici su ih sve istjerali iz skloništa.
Jovan Josip stajao je pored majke, kad je netko uperio svoj kažiprst u njegovo lice i prokazao ga kao brata vukovarskog branitelja.
Kažiprsti su tad ubijali jednako kao i oružje. Iako još dječak, Jovan Josip odveden je od majke i s još nekolicinom branitelja i civila brutalno ubijen hicem u potiljak. Ivka je uspjela izaći u koloni. Još je dugo čekala sina da joj se pojavi na vratima. Tražila ga je dulje nego što je živio.
Sad ga je konačno dočekala.
- Kad smo mamu odvozili do njene grobnice, njegovo je tijelo ležalo pet metara od nas, a da mi to uopće nismo znali sve te godine. Ta pomisao mi je tako strašna - iskreno nam je rekao Srna.
’Bio je dobar i čestit dječak’
Josip je rođen u Vukovaru. Tu je išao četiri godine u osnovnu školu, a onda se s mamom preselio u Berak. S bratom je bio jako povezan.
- Bio je jako dobar i čestit dječak. Kad je počeo rat, ja sam se priključio obrani Vukovara, a on i mama zapeli su u Berku, u koji su, početkom listopada, upali četnici i jugovojska. Tamo su bili zatočeni, zajedno s devedesetak mještana - ispričao je brat.