Ivan Turudić opet u kampanji udario na Tomaševića. I sakrio se iza floskule o 'govoru mržnje'

Afera Hipodrom, otvorena usred kampanje za lokalne izbore, očito nije bila dovoljna. Pozivanje Tomislava Tomaševića kao svjedoka u slučaju Hipodrom usred kampanje za gradonačelnika očito nije bilo dovoljno. Ivan Turudić morao se aktivnije uključiti u kampanju protiv Tomaševića.

Pa zagrebačkog gradonačelnika optužiti za govor mržnje.

"Kod gradonačelnika koji širi govor mržnje, teško je razaznati nastupa li kao okrivljenik, a nije okrivljenik, ili kao advokat onima u postupku", kazao je glavni državni odvjetnik na jutrošnjoj konferenciji za medije. "Koristi govor mržnje, kao i svi koji idu s osobnim diskvalifikacijama".

Kazneno djelo?

Turudić nije javno optužio Tomaševićeve protukandidate koji su tjednima složno u kampanji nastupali s "osobnim diskvalifikacijama", ali je zato iskoristio drugi krug kampanje u Zagrebu da, pored korupcijskih afera, na Tomaševićev konto natovari i tešku optužbu koja bi po definiciji trebala biti kazneno djelo.

Turudić misli da ga Tomašević mrzi, ali to nije govor mržnje i glavni državni odvjetnik bi to, kao pravnik i bivši sudac, trebao znati. 

Prema definiciji, govor mržnje je izražavanje koje javno potiče ili promovira nasilje ili mržnju prema pojedincima ili skupinama ljudi "zbog njihovih karakteristika, kao što su nacionalnost, rasa, vjera, spol, spolna orijentacija". 

Gdje se tu pronašao Ivan Turudić?

Ugrožena skupina

Tomašević bi, dakle, u svom navodnom govoru mržnje trebao poticati na mržnju prema svim glavnim državnim odvjetnicima. Ili prema svim tužiteljima. Jesu li oni zbog Turudića ugrožena skupina?

Govor mržnje ozbiljna je i teška optužba koja podliježe zakonskim sankcijama. Hoće li Turudić podnijeti kaznenu prijavu protiv Tomaševića? I kako će ju objasniti?

Tomašević može mrziti Turudića, ali njegova kritika glavnog državnog odvjetnika ne može se smatrati govorom mržnje. Jer to onda znači uvođenje cenzure i zabrana kritike javnih dužnosnika u cjelini.

Što ćemo onda s međusobnim osobnim diskvalifikacijama Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića?

Mamić i Turudić

Kad smo već kod Turudića i govora mržnje, sjetimo se slučaja Zdravka Mamića i Željka Jovanovića. Tadašnji gazda Dinama i Turudićev prijatelj, a sada bjegunac od pravosuđa, u jednom je radijskom intervjuu plasirao dosad nevjerojatne, šovinističke, nacionalističke optužbe na račun SDP-ova ministra sporta, izjavljujući kako Jovanović "ima krvna zrnca koja pretežu na onu stranu koja mrzi sve hrvatsko", da "iz njegovih očiju šiklja krv, a kada se nasmije, vidite samo zube spremne na klanje", da je "uvreda za hrvatski um, hrvatski mozak i hrvatskog čovjeka"...

Mamić je iste večeri uhićen, pa  onda brzo i puštan, a onda u kaznenom postupku za govor mržnje oslobođen na Županijskom sudu u Zagrebu kojim je tada predsjedao Mamićev prijatelj Ivan Turudić. I to pod obrazloženjem suca u postupku kako Mamić "nije Dalaj-lama pa da ima sljedbenike koji će se povesti za njegovim govorom mržnje".

Turudić  tada nije dao doprinos raspravi o Mamićevu govoru mržnje usmjerenom prema čitavoj skupini i nacionalnoj manjini, a ne samo jednom pojedincu, ali se zato sada pod floskulama o govoru mržnje sakrio pred Tomaševićevim izjavama.

Turudić i novinari

Nekako u isto vrijeme, dakle prije deset godina, Turudić je zato podnio tužbu protiv novinara Novog lista zbog autorske kolumne iz 2014. godine pod naslovom  "Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj", i to kao predsjednik suda koji je trebao odlučivati o žalbi na tu presudu. Na neke - osobne - stvari Turudić je očito osjetljiviji nego na druge.

"Nisam politička osoba niti sudjelujem u predizbornoj kampanji pa ne mogu biti sretan ili nesretan zbog pobjede ili poraza neke političke opcije", kazao je jutros Turudić.

Koji je upravo u izbornoj kampanji pokrenuo istragu protiv jednog od favorita na lokalnim izborima, po kaznenoj prijavi koju je podržao otvoreni protivnik Tomaševića, zatim je usred kampanje Tomašević pozvan za svjedoka u toj aferi (iako Plenković nikad nije svjedočio o svojim ministrima i HDZ-ovcima), da bi sada opet javno napao Tomaševića i optužio ga za "govor mržnje".

Kako se to ne naziva sudjelovanjem u predizbornoj kampanji?

Zatvaranje očiju

I kako Turudić, nekadašnji samozvani i nesuđeni ministar pravosuđa u Karamarkovoj vladi, notorni "HDZ-ov dečko", blizak prijatelj s mnogim političarima, osoba koja je svoju karijeru vezao uz politiku, a onda HDZ-ovim inzistiranjem postavljen na čelo DORH-a, te osoba koja češće javno govori o politici nego o pravosuđu, za sebe može reći da "nije politička osoba"?

Govor mržnje zabrinjavajuća je pojava koja godinama prolazi pred očima hrvatskog pravosuđa čiji je Ivan Turudić sada ključni dio. Širenje mržnje prema strancima, nacionalnim i seksualnim manjinama, migrantima, stranim radnicima, postala je uobičajena praksa u hrvatskom medijskom, javnom i političkom životu na koju se pravosuđe gotovo i ne osvrće.

Uvod u cenzuru?

Ali zato Turudić političku kritiku na svoj račun naziva govorom mržnje, kako bi se prikazao većom žrtvom nego što to doista jest. Turudić želi biti ugrožena vrsta u hrvatskom društvu, tankoćutni sudac i državni odvjetnik koji je umislio da je utjelovljenje čitavog pravosuđa. Pa se Tomaševićeve kritike na njegov račun mogu smatrati pozivom na nasilje i mržnju prema svim državnim odvjetnicima..

Ali opet, nije Tomašević Dalaj-lama. Ili možda ipak jest?

Znači li to da će novinari, političari, kritičari Ivana Turudića biti suočeni s optužbom za širenje govora mržnje?

I priprema li Turudić ovom teškom i opasnom optužbom na Tomaševićev račun možda teren za neke drastičnije poteze DORH-a u ovih desetak preostalih dana kampanje za gradonačelnika Zagreba?