Sumnja u pravdu: 'Nikad neću saznati tko mi je ubio rođaka'

Siguran sam da ubojicu Ive Strpića nikad neće naći, a uvjeren sam da policija zna tko je on - kazao nam je to Biograđanin Šime Strpić (62), rođak svojeg prezimenjaka koji je u 66. godini ubijen u svojem stanu u strogom centru Zadra 1998. godine.

VIDEO:

Pokretanje videa...

02:30

Šime je bio siguran da ništa neće biti od rješavanja ubojstva i kad smo mu kazali da se time već dvije godine bavi zagrebački Odjel za hladne slučajeve. Samo je odmahnuo rukom.

- Stalno slušam i  političare kako pred svake izbore obećavaju da će riješiti ta tri zadarska neriješena ubojstva pa sve brzo zaborave nakon izbora. Ja bih volio da ubojicu nađu i kazne, ali to se neće dogoditi. Previše bi "šporkarija" izašlo van..- kaže barba Šime i započinje priču o bogatom kolekcionaru i filantropu.

- Bio je prvi ronilac s bocom kisika u Zadru, a ja sam kao dijete dolazio kod njih jer su 60-ih godina imali televizor.  Bogatstvo je stvorio njegov djed  Jere, trgovac duhanom i drugim stvarima, nakon Prvog  svjetskog rata. Posjedovao je cijeli blok zgrada na biogradskoj rivi, od rive do sljedeće paralelne ulice pa tako u nizu do bivšeg restorana Europa. Neke su bile nacionalizirane ali Ivo je pokrenuo postupak denacionalizacije, a tko ga je iz obitelji dovršio nakon njegove smrti, ne znam. Bio je kolekcionar satova marke Rolex i htio mi je pokloniti jedan, ali sam odbio. Htio je mojem sinu otvoriti kafić na zadarskoj rivi ali ni na to nisam pristao. Činilo mi se bez veze jer je sin još bio mali. Jednom mi je donio 75 tisuća švicarskih franaka u najlonskoj vrećici zamotanih u novinski papir, kao da se radi o kakvoj bezvezariji. Ni to nisam uzeo, pa me pošteno izvrijeđao zbog toga, no ubrzo smo opet bili dobri. Nije mi žao zbog toga,  ali barem mirno spavam. On je imao više od milijun franaka na švicarskoj banci i kolekciju vrijednih zlatnika, a gdje je to sve nestalo, treba pitati zadarsku policiju -  kaže Šime Strpić.  

Policija: I dalje radimo na slučaju

Iz zadarske policije kažu da su se i te kako trudili uhititi ubojicu te da još uvijek na tome rade.  

- Kriminalističko istraživanje ovog događaja i dalje traje i trajat će sve dok ne rasvijetlimo sve nepoznanice u vezi njega i ne pronađemo počinitelja. Osim policijske uprave zadarske u istraživanje je uključen i takozvani  Odjel za hladne slučajeve u ravnateljstvu policije - kazao nam je glasnogovornik zadarske policije Elis Žodan.

Ivo Strpić ubijen je 31. siječnja 1998. godine, a  događaj je prijavljen 7. veljače iste godine jer ga osam dana nitko nije pronašao u stanu u Ulici Elizabete Kotromanić u Zadru. Ubijen je  udarcima tupo-tvrdim predmetom u predjelu glave te je umro od krvarenja.

- U sklopu kriminalističkog istraživanja izvršen je uvid u građanske sporove koje je vodio pokojni Strpić, izvršene su provjere i analize podataka iz rokovnika, adresara i dokumentacije izuzete iz stana. Obavljeni su obavijesni razgovori sa susjedima, prijateljima, rođacima i poznanicima žrtve. Također su provjerene osobe kojima je iznajmljivao poslovne prostore. Ukupno je tijekom kriminalističkog istraživanja obavljeno više od 800 razgovora, provedene su 43 kriminalističke obrade, više od 20 poligrafskih testiranja te više od 14 pretraga domova - rekao je glasnogovornik Žodan.

I Šime Strpić kaže da je osam godina  redovito morao odgovarati na policijska pitanja iako zapravo nije znao mnogo o ubojstvu. Za rođaka kaže da je bio iznimno inteligentan i načitan čovjek. 

- Policija me redovito dolazila ispitivati svake godine do 2006., i morao sam sve ponavljati ponovo i ponovo, a zapravo nisam znao gotovo ništa. Igrom slučaja sin i ja smo na dan kad je ubijen krenuli njemu u posjet. No na glavnom trgu, svega 50 metara od stana, sreli smo rođaka, pa drugog pa smo se tako zapričali da na koncu nismo ni otišli do Ive. A da jesmo, vjerojatno bismo ga našli mrtvog.  Pričalo se da je ubijen zbog politike, bogatstva, interesa..

POGLEDAJTE VIDEO:

"Ubojstvo je napravljeno profesionalno"

- Navodno se politikom tajno bavio, čak vjerujem da je to počelo u vrijeme kad je bio na Golom otoku. Tamo je bio završio zbog ilegalnog prelaska granice u doba socijalizma, a znam da je bio dobar s ljudima na visokim položajima povezanim s obavještajnom zajednicom, a u stanu mu je pronađena slična oprema. I u vrijeme Domovinskog rata pomagao je mnogima. Ubojstvo je napravljeno profesionalno jer nisu ostavljeni tragovi, a iza svakog  "običnog" ubojstva ostane rep.  Uz to, Ivo je uvijek bio na oprezu i u stan nije puštao gotovo nikog. Možda je sedam ljudi ukupno imalo pristup u njegov stan i ne bi on pustio neznanaca unutra. Čuo sam da je ubijen na način kao još jedan čovjek u Splitu i da je u oba slučaja riječ o profesionalcima. Ja vjerujem da jest i da je pozadina svega nešto što nikako ne bi smjelo izaći na svjetlo dana - kaže Šime Strpić.