News

Komentari 42

'Izgorjeli su nam dječji krevetići. Sin Dorian (13) je uspio spasiti samo sliku pokojnog djeda'

'Izgorjeli su nam dječji krevetići. Sin Dorian (13) je uspio spasiti samo sliku pokojnog djeda'

Požar im je u potpunosti progutao stan. Ostali su bez svega pa i novih kreveta za djecu, ali su srećom nitko nije stradao. Svi su spašeni i oni i njihovi kućni ljubimci

Božena (36) je dojila jednogodišnjeg sina u sobi. Njeno dvoje djece igralo se u drugoj prostoriji uz lampice koje su upalili par sati ranije. U sekundi njihov život se preokrenuo naglavačke. Buknuo je požar i ova osmeročlana obitelj ostala je bez svega. Četvero djece, njihova mama, njene dvije sestre i baka sad nemaju gdje.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Sin i kćerka su uletili u sobu i počeli vikati ‘požar’. U sekundi smo bili na balkonu. Susjedi su izvukli djecu, jedan prolaznik je od mene preuzeo sinčića, a onda sam i ja skočila - prepričava nam.

Još uvijek se trese od šoka.

- Kad smo iskočili, iduća misao mi je bila ‘mačke i psić’. Mačke Joža i Debeli su izletile iz stana, a četveromjesečnu kujicu Elzu su izvukli vatrogasci - govori nam i grli sitnog psića.

Uvukla ju je u jaknu jer se i psić trese.

- Hvala Bogu svi smo živi. Nitko nije ozlijeđen. Jako mi je žao i zbog kreveta. Nedavno smo kupili nove krevete na kat djeci. Srednji sin je izabrao boje, trebali smo idući tjedan bojati. ‘Sve šareno mama’. Tako je htio - govori dok gleda u hrpu izgorenih stvari koju su vatrogasci izvukli iz stana.

Izgorila joj je torba s dokumentima, svi papiri iz bolnice i mobitel. Više nemaju ništa osim jedni druge. Najstariji sin , Dorian (13), je iz stana izvukao sliku pokojnog djeda.

- Sunce moje, djeda si izvukao - govori baka Ljiljana.

Njenog muža je 2017. godine na zebri automobilom udario David Komšić koji je kasnije osuđen na 25 godina zbog zvjerskog ubojstva Kristine Krupljan iz 2017. godine. Preminuo je na mjestu.

- Uvukao sam se sa strane i izvukao dedu. Dalje mi vatrogasci nisu dali - govori Dorian dok stišće djedovu sliku.

On je bio u školi kad je izbio požar, a Ljiljana je taman dolazila po njega.

- Javili su mi da gori, Dorian je taman izašao iz škole. Molila sam tamo da nas netko odveze, nitko nije htio. Na kraju smo tramvajem došli. Sin mene krivi jer sam djeci dala lampice ali ne mogu im sve uskratiti. Molili su me ‘bako daj da upalimo lampice’. I dala sam. Sutra sam trebala otići po još. Unuk mi je rekao da je neka žičica čudna, a ja sam rekla da paze da se nešto ne dogodi. I dogodilo se - govori kroz suze Ljiljana.

Sebe krivi, iako ovo nitko nije mogao predvidjeti.

- Jedna kćer pije lijekove bez kojih ne može i sad je ostala bez njih. Dorian je kod susjede, ostatak djece je kod Boženine svekrve. Nekako ćemo se snaći. Rekli su nam iz Grada da je gradonačelnik rekao da će nas smjestiti negdje dok ne stanemo na noge - objašnjava nam.

Stigle su i službenice iz GSKG -a. Napraviti će uviđaj i što prije smjestiti obitelj na toplo. Predstavnik stanara Tomislav, dojurio je s posla čim su ga nazvali.

- Radim u Savskoj blizu vatrogasaca. Zvali su me u panici pa sam smirivao i dojurio. Ne znam koji je pravi uzrok požara, jedan kaže jedno, drugi drugo. U šoku smo svi. Suvlasnici kojima je izgorio stan u još većem. Volontiram u Caritasu pa sam ih zvao, odmah smo uzeli odjeću, deke. Utoplili smo ih jer su neki iz stana izjurili u kratkim hlačama. Bili su na krevetu. Bitno je da nije nikome ništa. Plin je sad isključen zbog opasnosti. Kada ćemo ga otvoriti, kad ćemo dobiti grijanje, to je najmanje važno. Najbitnije je da tu obitelj sad smjestimo, drugi su u toplim domovima i brinu se kad će dobiti plin, a ova obitelj nema ništa. To je nebitno, moramo smjestiti obitelj. Ja samo želim da čovjek ostane čovjek - govori nam Tomislav.

Odlazi do službenica iz GSKG - a i pomaže im što brže srediti situaciju. Njegova sestra Romana je šetala psa kad je počelo gorjeti.

- Taman sam izašla iz zgrade s psom i vidjela dim koji je sukljao van kod klima jedinice. Nešto je pucketalo, činilo mi se da  gori klima. Međutim, odjednom su se pojavili plameni jezici i čula sam iz stana na prizemlju viku. Brzo sam išla zvati vatrogasce i nisam mogla tipkovnicu na mobitelu otvoriti. Na kraju sam uspjela i zvala 112. Vikala sam da šalju vatrogasce, hitnu. Iz prizemlja smo izvukli mamu i troje djece. Došli su vatrogasci, činila se vječnost, ali tu su bili za deset minuta. Srećom, imala sam ključeve od auta pa smo djecu strpali u auto i ogrnuli ih dekama i odjećom koju je moj brat donio iz Caritasa - priča nam.

Bračni par iz stana iznad ovog koji je gorio je hospitaliziran jer su se nagutali dima.

- Izvukli su ih preko ljestava jer nisu mogli izaći van. Tako su izvukli i susjeda iz stana na drugom katu. Obavili su svoje, isključili plin dok se sve ne sanira. Sad je najvažnije da se ta obitelj smjesti na toplo - završava.

Za prvu ruku pomogli su dobri susjedi iz zgrade prekoputa, a uskoro će im trebati i pomoć za sanaciju stana.

- Hvala svima koji će nam pomoći. Nemam ništa, imam pomoć od 980 kuna, ne mogu dobiti penziju od muža kojeg je ubio Komšić na zebri. Imam još 420 kuna za pomoć i njegu, to je sve što imam. Stan više nemam - govori Ljiljana.

Ovo sve ju je dotuklo. U par minuta ostali su bez svega. Iako krivi sebe, zna da mora biti jaka za svoju obitelj. Iako joj se čini bezizlazno, Grad i predstavnik stanara Tomislav su obećali pomoći. Obitelj za Božić ima jednu jednostavnu želju: da budu svi skupa u svom toplom domu. Ne zvuči kao da je to puno, ali njima je sada to sve. 

Najčitaniji članci