Bilo je teško tad, 1941. godine, kad sam se oženio, i kasnije poslije rata, imati desetero djece. Hraniti ih. Supruga i ja smo radili zemlju, bavili se povrtlarstvom, kaže Janko iz Osijeka...
IMA 52 UNUČADI I PRAUNUČADI
Janko (103): Ne bih još otišao, lijepo je meni, ja sam sretan...
Rijetki uspiju imati život kakav ima Janko Grnja iz Osijeka, koji je ljetos napunio 102 godine. Još vitalan, lucidan, stalno nasmijan, srdačno će vas dočekati na vratima svog doma, u kojemu već godinama živi sam.
Pokretanje videa...
01:35
I danas nevjerojatno vedar i vitalan Janko othranio je desetero djece te 52 unučadi i praunučadi. Nitko nije bio sretniji od njega kad su se svi okupili na proslavi njegova rođendana i to ovjekovječili fotografijom, na koju su jedva svi stali. Uvećana sad stoji na zidu njegove sobe i s ponosom je pokazuje.
Otišla je prerano
Pored nje stoje i mnoge druge fotografije iz Jankova života, na većini njih je i njegova supruga Katica, koja je umrla 2006. godine u 85. godini, i to nakon 60 godina braka.
- Otišla je prerano - kaže Janko, kojem je dugo trebalo da se navikne na samački život, bez vjerne suputnice.
- Kad smo se vjenčali, bili smo mladi oboje. Njeni roditelji obrađivali su puno zemlje i ona im je bila vrijedan radnik, vodila je sve nadničare koji su im radili u polju. Nisu joj dali da se uda jer je bila vrlo mlada kad smo se upoznali, pa smo morali čekati nekoliko godina. Nikad se nismo svađali. Kad nekome nešto nije bilo po volji, šutjeli smo, tko dulje izdrži, pa smo vidjeli da je to dobro - smijući se kaže Janko.
Uzeli su cijelu ljetinu
No ističe da je suprugu neizmjerno volio.
- Bilo je teško tad, 1941. godine, kad sam se oženio, i kasnije poslije rata, imati desetero djece. Hraniti ih. Supruga i ja smo radili zemlju, bavili se povrtlarstvom, sadili povrće, prodavali ga na tržnici u Osijeku i od toga prehranjivali cijelu obitelj. To je bio mukotrpan rad, danonoćno. U vrijeme konfiskacija nakon Drugog svjetskog rata nekoliko puta uzeli su nam cijelu ljetinu koju smo skrivali da imamo što jesti. Nekoliko godina bilo je baš kritično. Posebno onda kad su me zvali na frontu pa me nije bilo dvije godine. Katica se morala snalaziti kako god je znala. Kako su djeca rasla, tako su nam pomagala u polju. Kao mali su naučili kopati, saditi povrće. Nije bilo drugog načina.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
