"Imate dvije Hrvatske. Onu koja nije dala nikakav doprinos i vladu", kazao je ovih dana Plenković. "Dakle, nije do njih, do oporbe, već do naše vlade, naših projekata". A kako bi uopće bilo do oporbe kad ona nije na vlasti?
Radimir Čačić prisjetio se vremena kad je Andrej Plenković bio konkurent Zoranu Milanoviću na parlamentarnim izborima 2016. godine.
"Ne da nije bio u istoj ligi, nego šest ili deset razina ispod Milanovića, kad govorimo o znanju o upravljanju, vođenju države, izvršnoj vlasti", izjavio je Čačić ovoga tjedna na N1 televiziji.
Milanović je tada, kaže šef Reformista, znao gotovo sve, a sad Plenković zna gotovo sve jer je tu sedam godina, a nikad u toj vodi nisu plivali Sandra Benčić i Peđa Grbin. "Oni znaju toliko koliko je Plenković znao kad je pobijedio", kazao je Čačić.
Uče na vlasti
Dakle, svatko tko provede neko vrijeme na vlasti može se pohvaliti da više zna o funkcioniranju države, njezinih institucija i mehanizama, od onoga tko je godinama čamio u oporbi.
Stoga nije jasno što je točno Andrej Plenković htio poručiti kad je zaprijetio da će "napadati sve koji tvrde da je sve ovo što je postignuto mogla postići bilo koja vlada". Kako će ih napadati? I s kojim argumentima?
Nije li normalno da oni na vlasti imaju priliku postići neke rezultate - bilo kakve rezultate - za razliku od onih koji nisu na vlasti?
Andrej Plenković uvjeravao je građane kao aspirant na premijersku funkciju 2016. godine da bi on bolje vodio državu i ostvario bolje rezultate od bivšeg premijera Milanovića, unatoč činjenici da je Milanović četiri godine vodio državu i unatoč tome što je Plenković zastupao stranku koja je upravo neposredno prije toga s Mostom formirala najgoru Vladu u hrvatskoj povijesti, s Tomislavom Karamarkom, Mostom i Timom Oreškovićem.
Hvalio se u oporbi
Plenković si je tada uzimao za pravo tvrditi ono što sada ne dozvoljava izgovoriti oporbenjacima i kritičarima - da bi svaka Vlada napravila isto što je napravila Milanovićeva, pa čak i puno bolje.
A sada tvrdi da će "napadati" one koji tako govore. Da će "napadati" one koji to uopće pomisle. Jer to je postao vrhunski grijeh.
I tko zna, možda je premijer Plenković u pravu. Možda doista ne bi svaka vlada uspjela napraviti ono što je napravila njegova.
Možda ne bi promijenila petnaestak ministara. Možda ne bi zabilježila najveću stopu smrtnosti od koronavirusa u EU. Možda ne bi imala najmanju stopu procijepljenosti u EU. Možda ne bi bila najgora u korupciji. Možda ne bi bila najgora u inflaciji. Možda ne bi ljudi godinama spavali u kontejnerima, dok je Plenković u godinu dana promijenio dva ministra obnove.
I naravno, ne bi bilo korupcije, kriminala, uhićenih ministara, Uskokovih i akcija Europskog tužitelja... A bilo bi Pelješkog mosta izgrađenog europskim novcem. Bilo bi eura i Schengena koji se planirao godinama. I bilo bi ratnih zrakoplova ako bi neka druga vlada pristala platiti njihovu astronomsku cijenu.
Ali to je sada sve u sferi nagađanja.
Kritizira oporbu
I dok je normalno da Plenković ističe vlastite uspjehe, kao što je normalno da oporba kritizira sve Plenkovićeve neuspjehe, nije normalno da premijer kritizira oporbu zato što je - oporba.
"Imate dvije Hrvatske. Onu koja nije dala nikakav doprinos i vladu", kazao je Plenković u svom bizarnom istupu. "Dakle, nije do njih, do oporbe, već do naše vlade, naših projekata. Nije to do oporbe, već do nas".
Pa kako bi bilo do oporbe, kad ona nije na vlasti?
Plenković kao oporbenjak nije priznavao uspjehe SDP-ove vlade. Nije veličao izgradnju autocesta do mora, gradnju zračne luke u Zagrebu, konsolidiranje državnih financija...
Zašto onda očekuje od oporbe, a još više od javnosti, da priznaje uspjehe njegove Vlade?
Zar bi oporba trebala voditi predizbornu kampanju za HDZ?
Politički "bully"
HDZ se jučer oglasio i na Facebooku, gdje je ponovno poručio da će se i dalje hvaliti svojim uspjesima. Ali opet ni to nije bilo dovoljno, već se okomio na "jalovu oporbu" koja "nije dala nikakav doprinos ni u pandemiji ni u energetskoj krizi".
A koji bi to doprinos oporba trebala dati? I kakva to oporba ne bi po definiciji bila "jalova"? Ona koja huška šatoraše na Banske dvore da sruše Vladu?
Plenkoviću, dakle, nije bilo dovoljno da kao oporbenjak udara po bivšoj Vladi, već je kao premijer, iz pozicije moći i najvećeg političkog utjecaja, s državnim projektima temeljenima na državnim financijama, krenuo udarati po "jalovoj oporbi". To je ponašanje tipično za političkog "bullyja".
Plenkijeva objektivnost
Tako se ponaša političar tanke kože, nesiguran u sebe, opterećen svojim statusom, željan pohvala toliko da je spreman "napadati" one koji njegove zasluge dovode u pitanje.
Ako Plenković želi da oporba zajedno s njim hvali njegovu Vladu, bilo bi pošteno da on s tom istom oporbom kritizira neuspjehe svoje Vlade.
