Od ovog tjedna u rubrici “Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska” predstavit ćemo vam obrazovne sustave nekih od najrazvijenijih svjetskih zemalja. Kroz priče naših sunarodnjaka koji tamo žive, tamošnjih stanovnika, nastavnika, stručnjaka, prosvjetnih djelatnika, pokušat ćemo približiti tajnu uspjeha ili neuspjeha u području koje je jedan od stupova svakoga društva.
Švedska, kao zemlja koja je i prema epidemiji korone pristupila drugačije nego većina ostalog svijeta, i u obrazovnom sustavu neke stvari radi sasvim drugačije.
S jedne strane, školski sustav odlikuju izuzetna opuštenost, potpuna posvećenost učenicima, a s druge strane od prvoga dana djecu se uči potpunoj osobnoj odgovornosti. Tamošnji nastavnici s djecom su zamalo na ti, sustav je velikim dijelom prešao s ex cathedra modela na suvremeni mentorski princip rada. Školstvo je besplatno, no oni koji ne ostvare zadovoljavajuće rezultate - moraju vratiti novac državi. I to ne mali novac.
Stockholmsko sveučilište jedno je od najboljih 100 u svijetu po mnogim kriterijima, država daje i dobre stipendije, no zabušanti i ponavljači životne šanse moraju potražiti drugdje. To je, naravno, sustav koji pati i od brojnih boljki. Nastavnici, iako za hrvatske prilike imaju enormno velike plaće, sve češće odlaze iz tog sektora. Ipak, švedski obrazovni sustav karakterizira ono što se pokazalo presudnim za poboljšanje kvalitete obrazovanja - fleksibilnost i brza prilagodba.
Početkom 2010-ih, nakon što su PISA rezultati pokazali da im učenici padaju ispod prosjeka OECD-a, Šveđani su se ozbiljno pozabavili kurikulima, načinom ocjenjivanja, analizom sustava te obrazovanjem i licenciranjem nastavnika. Danas švedski učenici uglavnom postižu iznadprosječne rezultate na PISA testovima, a naši sugovornici nam kažu da će, nakon švedske osnovne i srednje škole, njihova djeca bilo gdje u svijetu moći odmah početi raditi ono za što su se školovali ili nastaviti studij po želji.
I kod nas su se stvari počele polako pomicati s mrtve točke, no s novim ministrom kao da je opet sve zamrlo. Obećao je temeljitu analizu dosad provedene reforme, nastavak kurikularne reforme, ozbiljan pristup dugoročnoj strategiji obrazovanja, no zasad smo se jedino bavili koronom i samoizolacijama.
Nismo najgori, no vrlo je loše to što se ponovno obrazovanje gurnulo u zapećak. Ne trebamo biti Švedska, ali moramo biti kvalitetna i napredna Hrvatska. Obećanja moraju postati konkretni potezi.
