Josipa je dijete Škabrnje: 'Pred nama su otvarali crne vreće...'

Ja sam škrabrnjsko dite. Bože, danas mi se to čini nestvarnim, kao da je to bila neka druga djevojčica. Kužiš?, riječi su kojima se domaća spisateljica i nekadašnja voditeljica Josipa Pavičić Berardini prisjetila tragedije koja se dogodila u Škabrnji.

Josipa je djetinjstvo provela u Škabrnji, a budući da je danas spomen na stradale i u tom dalmatinskom selu, na Facebooku se osvrnula na strahote kojima je svjedočila. O njima je pisala i u svojoj knjizi 'Šest milimetara'.

- Čudno mi je da sam dva desetljeća unazad svjedočila ubijanju i masakru nad civilima. Ti su civili bili moji rođaci, moja velika obitelj, oni s kojima sam išla u lov s praćkom, igrala pikule i preskakala laštrik - piše Josipa.

- Na dan primopredaje unakaženih tijela, moj je smijeh zamro. Eh, ne mogu ti opisati težinu na prsima, a ni težinu u zraku kad su počeli otvarati crne vreće pred nama koji smo ostali živi. Moja je Škabrnja tog dana umrla. A vjeruj mi, u svakome je od nas tog hladnog mjeseca studenog nešto odletjelo u visine. Možda krik, možda vapaj možda nemoć... Majke su pokopale svoju djecu, djeca svoje majke i očeve. Nije to normalno. Ali je bilo tako. I točka - napisala je spisateljica.

- Jučer gledam izbornika Dalića dok izgovara kako pobjedu vatrenih posvećuje Škabrnji i Vukovaru i znate šta, naježila sam se, prisjetila i rasplakala. Osjetila zahvalnost. Hvala.

- Od mog prekinutog djetinjstva opipljiva je ostala samo ova fotografija s tetom Zorom. U ovoj plavokosoj djevojčici kuca škabrnjsko srce, srce puno ponosa i tuge i ljubavi, srce koje nije zaboravilo, ali srce koje je savladalo umijeće opraštanja. Hvala svima koji ste nam blizu u našim sjećanjima na DAN SJEĆANJA 18.11.’91 - poručila je Josipa.