Otac Ive Josipovića je bio član CK i generalni direktor Croatia osiguranja, koji je u partizane otišao s 18 godina. Kći mu je ‘vunderkind’ s klubom obožavatelja
Josipovići: Svi usponi i padovi obitelji hrvatskog predsjednika
Danas u Hrvatskoj živi 2747 ljudi s prezimenom Josipović. Ono je 104. po brojnosti. Prezime je postalo poznato prije četiri godine, kad je na mjesto hrvatskog predsjednika izabran Ivo Josipović, pravnik i skladatelj. Njegova obitelj potječe iz Baške Vode u blizini Makarske. Ondje trenutačno živi oko 36 ljudi s prezimenom Josipović, dok je u Makarskom kraju takvih još barem 50. Zanimljivo je da je ljudi s tim prezimenom sredinom 20. stoljeća bilo oko 800, ali se njihov broj do danas utrostručio. Današnji predsjednik ime je dobio po djedu s očeve strane, Ivi Josipoviću. Oženio se učiteljicom razredne nastave koja je predavala u školi. Poznato je da je bio ribar, a brodom je prevozio pijesak na otoke. Njegove se barke sjetila predsjednikova sestrična Merlin Mihajlović. Za medije je izjavila kako je brod nazvan “Bog s nami”. Od dugog korištenja je bio pomalo oronuo, a dosta često mu se znao pokvariti motor.
- Pričaju stari ljudi da je, uzrujan zbog kvarova Ivo znao reći ‘Bog s nami, a đava s motorom’ - izjavio je jedan obiteljski prijatelj iz Baške Vode.
Predsjednikov otac Ante rođen je 1925. u Baškoj Vodi. Školovani je pravnik. Njegova majka Milica Josipović, rođena Staničić, također je iz Baške Vode. Oboje su rođeni u istoj ulici. Mladost im je obilježio Drugi svjetski rat. Ante Josipović je sa svojih 18 godina otišao u partizane iz Baške Vode. Želio je braniti domovinu od fašista. Priključio se partizanima na planini Biokovo 1942. Poslije službe na Biokovu, preraspoređen je na otok Hvar, a potom odlazi na Vis. Nakon toga je dobio poseban zadatak, organizirati život izbjeglica u logoru El Shatt i brinuti se o njima. Naime, više od 30.000 civila bježalo je pred njemačkom vojnom ofenzivom potkraj 1943. i početkom 1944. godine. Tad je zauzeta čitava Dalmacija, a mnogo je ljudi pobjeglo na otok Vis. Kako su na tom otoku bili smješteni Glavni štab partizanske vojske i saveznička britanska vojska, otok nije dugo izdržao mnogo ljudi. Nije bilo dovoljno hrane za sve, pa je tadašnji štab odlučio, civili su prevezeni najprije u južnu Italiju, a poslije toga, zbog veće sigurnosti, u Egipat. Bio je pod upravom Britanaca. U El Shattu je bilo najviše Makarana, a potom ljudi iz Vodica, Hvara, Visa i Korčule.
- Bio sam organizator života u El Shattu, poslan po zadatku, a kad sam se vratio, obnašao sam dužnosti u Vrgorcu i okolici - izjavio je prije četiri godine Ante Josipović.
>>> Više pročitajte u Expressu